Mihael IV. Paflagonac
Mihael IV. Paflagonac (grč. Μιχαὴλ Παφλαγών, Mikhaḕl Paphlagṓn) (? – Carigrad, 9. ili 10. prosinca 1041.), bizantski car od 1034. do 1041. godine.
Dodaj infookvir "monarh". (Primjeri uporabe predloška) |
Bio je porijeklom iz siromašne obitelji iz Paflagonije. Na dvor ga je doveo njegov brat, utjecajan dvorski eunuh Ivan Orfanotrof.[1] Na vlast je došao 1034. godine, ženidbom za mnogo stariju caricu Zoe, udovicu cara Romana III. Argira.
Oko 1037. godine sklopio je povoljan mirovni ugovor s Fatimidskim Kalifatom u Egiptu po kojem je dobio pravo obnove crkve sv. Groba u Jeruzalemu, a vjerojatno i pravo imenovanja jeruzalemskog patrijarha.[1] Iste godine je nakratko osvojio Messinu, a tri godine kasnije osvojio je Sirakuzu na Siciliji. Neuspješno je ratovao protiv Duklje, ali je uspješno skršio protubizantske ustanke u Bugarskoj pod vodstvom Petra Deljana. Nakon rata protiv Bugarske, odstupio je s prijestolja zbog epilepsije i povukao se u samostan sv. Kuzme i Damjana.[2][1]
Bilješke
urediVanjske poveznice
urediMihael IV. Paflagonac Rođ. 1010. Umr. 10. prosinca 1041.
| ||
Vladarske titule | ||
---|---|---|
prethodnik Roman III. Argir |
bizantski car 1034. - 1041. |
nasljednik Mihael V. Kalafat |