Miro Kovač (Split, 20. rujna 1968.) hrvatski je povjesničar, diplomat i i političar koji je obnašao dužnost ministra vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske u vladi premijera Tihomira Oreškovića od 22. siječnja do 19. listopada 2016. godine.[1] Član je HDZ-a.

Miro Kovač
Miro Kovač

ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske
trajanje službe
22. siječnja 2016. – 19. listopada 2016.
Premijer(i) Tihomir Orešković
Prethodnik Vesna Pusić
Nasljednik Davor Ivo Stier
Rođenje 20. rujna 1968.
Split
Politička stranka HDZ

Životopis uredi

Miro Kovač rođen je 20. rujna 1968. u Splitu kao najstarije od četvero djece. Započinje studij na sveučilištu u Zagrebu, a studij završava na pariškom sveučilištu "Sorbonne Nouvelle", gdje je obranio magisterij na temu o nacionalnim i europskim politikama članicama Europske unije, kao i doktorat iz povijesti o međunarodnim odnosima s tezom o ulozi Francuske u stvaranju Kraljevine Jugoslavije.[2][3]

Politička karijera uredi

U 1995., Kovač počinje raditi u uredu predsjednika RH, u odjeljenju za informiranje gdje ostaje do 1999. kada postaje asistent savjetnika za Euroatlanske integracije. Diplomatsku karijeru započinje 2001., kao savjetnik u hrvatskom veleposlanstvu u Bruxellesu. U 2003., Kovač postaje ministar savjetnik u veleposlanstvu RH u Parizu. Kada je HDZ pobijedio na parlamentarnim izborima 2003., Kovač obnaša dužnost pomoćnika ministra vanjskih poslova, a 2005. postaje šef Diplomatskog protokola u Ministarstvu vanjskih poslova. Postavljen je za veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova 2006., a veleposlanik RH u Njemačkoj postaje 2008.[4] Kovač obnaša dužnost međunarodnog tajnika HDZ-a od 2014. Nakon što mu je istekao veleposlanički mandat u Njemačkoj, predložen je za veleposlanika Poljske, što odbija i vraća se u Hrvatsku, kako bi pomogao HDZ–u na budućim predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Tijekom predsjedničkih izbora 2014. bio je šef kampanje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

27. srpnja 2016. reagirao je na prosvjednu notu Srbije. Službena je Srbija prosvjedovala zbog poništenja osuđujuće presude nadbiskupu Alojziju Stepincu, tvrdeći da je to rehabilitacija fašizma i NDH. Ministar Kovač odgovorio je "da je to jeftin pokušaj destabilizacije Hrvatske, a njezin rječnik podsjeća na vremena Slobodana Miloševića i velikosrpsku agresiju". Kvalifikacije iz note nazvao je izmišljotinama, a sami čin prosvjeda zbog presude miješanje u unutarnje stvari RH.[5] 8. lipnja 2016. reagirao je na uzastopne huškačke poruke srbijanskog državnog vrha i neutemeljene srbijanske diplomatske note. Porukom službenom Beogradu preko Facebooka napisao je da se službeni Beograd nije "oslobodio virusa agresivnog velikosrpstva i jugoslavenskog komunističkog sustava" i da, dok to ne napravi, Srbija ne može u Europsku uniju te da "iz dana u dan hrvatsku javnost zasipaju "pametovanja" i "dociranja" predstavnika srpske vlasti koji se još uvijek nisu oslobodili virusa agresivnog velikosrpstva i jugoslavenskog komunističkog sustava" i da zaista nema dana da se ne javljaju "oni u srpskoj vlasti koji su 90-ih godina prošlog stoljeća bili dijelom vlasti i/ili vladajućih stranaka, kada su iz Beograda pokrenuti ratovi protiv Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova, osvajački ratovi koje je Beograd redom sve izgubio."[6]

Privatni život uredi

Oženjen je i otac je troje djece. Aktivno govori engleski, njemački i francuski, a pasivno nizozemski i talijanski.

Publikacije uredi

  • "La France, La création du royaume »Yougoslave« et la question Croate, 1914-1929", Bern, Berlin, Bruxelles, Frankfurt a. M., New York, Oxford, Vienna: Peter Lang, 2001., str. 398.
  • "Raspadanje Austro-Ugarske i rađanje Kraljevine SHS u svjetlu francuske politike (od listopada do prosinca 1918.)", Časopis za suvremenu povijest, nr. 1, 2003., str. 141-172.
  • "Francuska i hrvatsko pitanje, 1914. – 1929.", Zagreb: Dom i svijet, 2005., str. 363
  • "La Croatie et l'Union Européenne, 1990-2004", in: Lukić, Renéo, La politique étrangère de la Croatie de son indépendance à nos jours, 1991-2006, Laval: Presses universitaires de l'Université de Laval, 2006, str. 316[7]
  • U labirintu versajsko-vidovdanske Jugoslavije (2021.)[8][9]

Izvori uredi

  1. http://www.mvep.hr/hr/predstavnistva/poslanici/kovac-dr-sc-miro/
  2. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2016. Pristupljeno 8. veljače 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. http://www.24sata.hr/politika/tko-ima-doktorat-iz-sorbone-a-tko-vjeruje-samo-svojoj-zeni-443053
  4. http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/miro-kovac-biografija-novog-ministra-vanjskih-poslova---423771.html
  5. HINA: Kovač: Prosvjedna nota Srbije podsjeća na vremena Slobodana Miloševića, Večernji list, 27. srpnja 2016. Pristupljeno 18. kolovoza 2016.
  6. HINA: Kovač Beogradu: Oslobodite se virusa agresivnog velikosrpstva i jugoslavenskog komunističkog sustava, Dalmacija News, 8. kolovoza 2016. Pristupljeno 18. kolovoza 2016.
  7. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2017. Pristupljeno 9. veljače 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  8. Knjiga ima tri dijela: Položaj Hrvatske prije Prvoga svjetskog rata, Prvi svjetski rat i rađanje Kraljevine SHS (1914.-1918.) i Odnos Francuske i Kraljevine SHS prema hrvatskom pitanju (1918.-1929.) (Miro Kovač, U labirintu versajsko-vidovdanske Jugoslavije : hrvatsko pitanje u očima francuske politike, 1914.-1929., Alfa, Zagreb, 2021. (359 str.), ISBN 9789533643762)
  9. Hrvati su kao nacija sazreli tek u prvoj Jugoslaviji! To sam prezentirao i Tuđmanu, koji se složio, (intervju), Večernji list 14. ožujka 2021. (IA), pristupljeno 27. svibnja 2021.