Miro Ungar (Zagreb, 2. svibnja 1937.),[1] hrvatski je pjevač zabavne glazbe. Bavi se i pisanjem tekstova za šlagere.[2]

Miro Ungar
Rođenje2. svibnja 1937.
Žanrovipop, zabavna glazba, šlager
Zanimanjepjevač
Djelatno razdoblje1955. do danas

Životopis

uredi

Nakon završene gimnazije, studirao je na zagrebačkoj Kazališnoj akademiji te potom na Filozofskom fakultetu, gdje je diplomirao talijanski jezik.[1] Pjevanjem se počinje baviti 1955. godine, a sljedeće godine zajedno s Ivicom Krajačem osniva vokalni sastav 4M. Postaju vrlo popularni u Zagrebu nastupajući u Varietéu (današnjem "Kerempuhu"). Slijede i i prva gostovanja u inozemstvu (u Bugarskoj 1957. i Beču 1958.), a kvartet uspješno obrađuje tada poznate svjetske hitove poput "Buona sera signorina" Louisa Prime i "Day-O" Harryja Belafontea.

Tijekom godina Miro Ungar postaje okosnica sastava 4M čemu su potpomogli i mnogi televizijski nastupi i snimanje ploča. Popularnosti su doprinijele i koncertne turneje po Austriji, Njemačkoj, Italiji, Belgiji, Švedskoj, Finskoj, Sovjetskom Savezu i Izraelu, te nastupi na Zagrebačkom festivalu i na festivalu San Vincent.

U jesen 1965. Miro zajedno s tadašnjom suprugom, pjevačicom Terezom Kesovijom, seli u Pariz gdje pod pseudonimom Tim Twinkleberry za parišku diskografsku kuću Barcley snima i prvu solističku ploču: istodobno za diskografsku kuću Jugoton snima francusku pjesmu "Comme d’habitude" ("Ko svakog dana") Claudea Françoisa, koja godinu dana poslije u engleskom prepjevu Paula Anke i izvedbi Franka Sinatre postaje svjetski hit "My way". S Terezom Kesovijom rastao se 1973. godine.

Na Opatijskom festivalu 1968. osvaja drugo mjesto publike sa skladbom "Noćas si lijepa, ljubavi": na istom festivalu osvaja nagradu i sljedeće godine, a 1970. biva nagrađen i na festivalu u Skoplju.[2] Od 1970. počinje osvajati nagrade na festivalima zabavne glazbe u Bernu (Muzički kup Europe), Viña del Mar u Čileu (gdje 1971. u konkurenciju pjesama iz 27 zemalja osvaja prvu nagradu), Zlatni Orfej u Bugarskoj, Bratislavska lyra u Čehoslovačkoj, Spring in Tel-Aviv u Izraelu i 1976. godine u Moskvi. Slijede turneje po Bugarskoj, Sovjetskom Savezu, DDR-u te po cijeloj bivšoj Jugoslaviji.

Godine 1975. nastupao je u prvoj hrvatskoj rock-operi "Gubec beg" u ulozi Đure Mogaića te u duetu s Josipom Lisac izvodio popularnu "Ljubavnu pjesmu" iz te opere. Godinu dana poslije odustaje od spomenute uloge zbog prezauzetosti s velikim turnejama u Sovjetskom Savezu i DDR-u, gdje snima i ploče i stječe veliku popularnost. U to je doba samo u Sovjetskom savezu imao čak 19 dvomjesečnih turneja.

Tijekom dugogodišnje uspješne umjetničke karijere, Miro Ungar surađivao je s mnogim poznatim hrvatskim skladateljima i glazbenicima, primjerice Ivom Robićem, Josipom Lisac, Nikicom Kalogjerom, Terezom Kesovijom i dr. Svečanim koncertom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 1986. obilježio je 30. obljetnicu uspješnoga umjetničkoga djelovanja. U Satiričkom kazalištu "Kerempuh", u kojem je i započeo svoju pjevačku karijeru, 1996. održava jubilarni koncert obilježavajući 40 godina svoje glazbene karijere. Hrvatska radiotelevizija trajno je zabilježila taj koncert, ali i sljedeći jubilarni u povodu 50. obljetnice, koji je održan u prosincu 2006. u zagrebačkoj Tvornici kulture uz pratnju Big banda HRT-a pod ravnanjem maestra Silvija Glojnarića.

Ungar i danas povremeno nastupa na malim ekranima: 2011. nastupio je i u zabavnoglazbenoj emisiji Ples sa zvijezdama Hrvatske radiotelevizije.[3]

2012. godine počinje nastupati s tri različita programa: "The Golden Sixties Revival", koncerti s Gipsy Swing Quintetom Damira Kukuruzovića, te koncerti pod nazivom "The Great American Songbook", na kojima pjeva najveće glazbene uspješnice 20. stoljeća u jazz-maniri.

Festivali

uredi
  • 1968. Split - Nema života bez ljubavi
  • 1969. Opatija - Dolina mog djetinjstva
  • 1969. Split - More, o duboko more
  • 1969. Zagreb - U jednom stisku ruke
  • 1970. Opatija - Svatko mora imat nekog
  • 1970. Beogradsko proleće - Pismo sinu
  • 1970. Split - Moj rodni kraj
  • 1971. Split - Čuvaj našu barku
  • 1972. Split - Đovanina
  • 1973. 11. Festival vojničkih pjesama - Uvijek smo tvoji
  • 1973. Zagreb - Jabuke su bile zrele
  • 1976. Split - Ambicjuni, ambicjuni (Veče dalmatinskih šansona)
  • 1977. Karneval Fest - Smijte se, pajaci
  • 1978. Split - Svi putovi vode u Split
  • 1978. Split - Na dnu skala pjaca mala (Veče dalmatinskih šansona)
  • 1978. Slavonija - Ljubavi naše, pune su čaše
  • 1979. Karneval fest - Nek' traje kol'ko traje
  • 1979. Split - Grad ka iz priče (Veče dalmatinskih šansona)
  • 1979. Zagreb - Poleti bijela ptico
  • 1979. Krapina - Štef na sajmu
  • 1980. Split - Mom ćaći
  • 1981. Split - Titovi smo mi mornari (Veče "Ustanak i more")
  • 1986. Krapina - Prigorska balada
  • 1993. Split - Život je ka more
  • 1993. Zagreb - Ne znaš i nikad' nećeš znati

Diskografija (izbor)

uredi

Miro Ungar snimio je 20-ak singlova i 5 LP ploča. Sa sinom Alanom snimio je veliki hit "Al’ tata ti me voliš".
Snimio je 5 singl ploča u Francuskoj, 2 u Zapadnoj Njemačkoj, 2 u Italiji, 2 u Bugarskoj i 2 u Sovjetskom Savezu.

  • 1968. – Ako izgubim glavu (La Tramontana), Jugoton EPY-3968
  • 1970. – Al’ tata ti me voliš / Moj rodni kraj, Jugoton SY 1656

Literatura

uredi
  • Kovačević, Krešimir (gl. ur.): Leksikon jugoslavenske muzike, Zagreb: JLZ "Miroslav Krleža", 1984., sv. 2 (Me – Ž), str. 486.

Izvori

uredi
  1. a b Index.hr – Kratki životopisi natjecatelja 6. sezone "Plesa sa zvijezdama" / Miro Ungar, pristupljeno 22. veljače 2015.
  2. a b Kovačević, K. (ur.): Leksikon jugoslavenske muzike, str. 486.
  3. Večernji.hr – »Miro Ungar: Pomlađuje me moja supruga«, pristupljeno 22. veljače 2015.

Vanjske poveznice

uredi