Wikipedija

Zabavna glazba

Zabavna glazba (engl. light music, popular music ↓1; njem. leichte Musik, Unterhaltungsmusik, U-Musik; fr. musique légère; tal. musica leggera)[1] naziv je za vrstu glazbe kojoj pripadaju nepretenciozna glazbena djela namijenjena zabavi i razonodi. ↓2 Iako u najširem smislu postoji oduvijek, zabavnu glazbu – kao pojam i pojavu u povijesti glazbe – sustavnije se prati od sredine 19. stoljeća.[2]

Zabavna glazba
Stilski začetak: salonska glazba,
promenadni koncerti
Kulturni začetak: 1850-ih
Glazbala: glasovir, harmonika, električne klavijature i sintesajzeri, gitara, električna gitara, bas-gitara, bubnjevi, udaraljke, puhačka glazbala, gudačka glazbala
Popularnost:Od 1850-ih do danas
Podjela žanra
easy listening • pop • orkestralni pop • pop rock • instrumentalni rock
Regionalna scena
Austrija: bečki valcer, opereta, Schrammelmusik • Francuska: vodvilj • Njemačka: šlager •
SAD: mjuzikl, revija
Ostale teme
popularna glazba • plesna glazba
Liane Augustin na Pjesmi Eurovizije 1958. u Hilversumu
Brotherhood of Man‎‎ na probi za Pjesmu Eurovizije 1976.
Koncert Celine Dion u dvorani sportskoga centra Bell u Montréalu 2008.
Nastup orkestra The Scarborough Spa (2009.)
Danska pjevačica Emmelie de Forest na probi za 1. polufinale Pjesme Eurovizije 2013.
Klapa s mora na probi za 1. polufinale Pjesme Eurovizije 2013.

Povijest uredi

Već sam naziv zabavna glazba – u engleskom i njemačkom jeziku često nazivanom i laka glazba (light music; leichte Musik) – ovu vrstu glazbe određuje kao ničim obvezujuću,[3] namijenjenu stvaranju ugodna raspoloženja i zabavi.[2] Sredinom 19. stoljeća u građanskome se sloju njeguje tzv. salonska glazba, koja se razvila iz komornoga muziciranja po aristokratskim salonima. U toj se sladunjavoj i katkada isprazno virtuoznoj glazbi umjetničko sve češće počelo zamjenjivati komercijalnim. Mnogi su ugledni skladatelji bili protiv takve glazbene prakse, a svoje je ogorčenje njome u časopisu Neue Zeitschrift für Musik (Novi časopis za glazbu) svojedobno izrazio i Robert Schumann.[4] Zabavna glazba 19. stoljeća u urbanim je sredinama slušateljima služila za razonodu te ih nije »opterećivala« čak ni elementarnim poznavanjem ikakvih njenih oblikovnih, sadržajnih i izražajnih značajki ili umjetničkih poruka.[2] Na smjeni 19. i 20. stoljeća salonsku glazbu potiskuje još bljeđa i jednostavnija glazbena praksa, u kojoj će se tijekom 20. stoljeća miješati mnoge popularne glazbene vrste i oblici.[3] Najtipičniji oblik zabavne glazbe u 20. stoljeću je šlager (njem. Schlager, engl. song = pjesma) – pomodna popijevka lakopamtljive melodije, jednostavnoga ritma i harmonije[5] skladana najčešće kao reprizna dvodijelna pjesma s tematikom malih dnevnih radosti i žalosti.[3] U povijesti zabavne glazbe značajna je i francuska šansona, u kojoj često dominira tekst vrlo izrazite pjesničke vrijednosti; u kakvoj romanci je pak važnija melodija, dok je u nekim vrstama suvremene beat-glazbe težište na ritmu.[2] Pojam zabavna glazba poznatiji je u Europi nego, primjerice, u Americi: američka publika taj žanr poznaje pod nazivima Easy listening, Mood music, Beautiful music ili Pop instrumental.[6]

Zabavna glazba je u mnogočemu srodna plesnoj i narodnoj glazbi, posebice u svojoj društvenoj ulozi. S pojavom i razvojem radija i televizije ta se vrsta glazbe sve više komercijalizirala. Mnogi su autori počeli skladati glazbu za razne filmske produkcije i zabavne emisije, te popularne pjevače i vokalno-instrumentalne sastave.[2] Sredinom 20. stoljeća organizirani su i prvi festivali zabavne glazbe, od kojih se mnogi održavaju i danas, primjerice Zagrebfest, Festival zabavne glazbe Split, Festival di Sanremo i Pjesma Eurovizije. Zajedno s pop-glazbom, pod čime se u početku podrazumijevala i najjednostavnija rock’n’roll-glazba uz električne gitare, zabavna je glazba danas predmet posebnih studija.[3]

Značajke zabavne glazbe uredi

Zabavnu glazbu možemo lako prepoznati po njenim osnovnim značajkama:

  • jednostavnoj, lakopamtljivoj i „zaraznoj“ melodiji s pjevnim refrenom,
  • nepretencioznim tekstovima jednostavne, često lirske tematike,
  • zanimljivim, pomno razrađenim i katkada egzotičnim harmonijskim progresijama u kombinaciji s kakvim karakterističnim kontrapunktom, te
  • zanimljivim aranžmanima (za manje sastave ili orkestre) u kojima su jasno određeni i razrađeni pojedini dijelovi kakve pjesme ili instrumentalne skladbe.[6]

S vremenom su se u zabavnoj glazbi izmiješali elementi mnogih glazbenih vrsta i stilova. Aranžeri često obrađuju poznate glazbene teme iz popularnih filmova i simfonijskih djela skladatelja tzv. ozbiljne glazbe. Po tome su osobito poznati Ray Conniff, James Last, Paul Mauriat, Henry Mancini, Mantovani, Percy Faith i Leroy Anderson. Osim njih, i mnogi su drugi nadareni skladatelji i aranžeri stekli svjetsku slavu obradama popularnih tema, pjesama i melodija koje su mnogobrojni ljubitelji te glazbe diljem svijeta uvijek rado slušali. Velika popularnost tzv. lake glazbe (engl. Light music) u razdoblju od 1935. do 1965. dokazala je da je moguće skladati i „ne pretjerano ozbiljnu“ a ipak kvalitetnu glazbu za široki krug slušatelja. U tom smislu zabavna je glazba također pokazala i potvrdila da nije „samo plesna“ ili „samo laka“ ili pak samo prigodna zvučna kulisa u, primjerice, kazališnim predstavama, već da je njezino prisustvo doista potrebno i traženo u mnogim područjima ljudskoga života i djelovanja.[6]

Popularni izvođači zabavne glazbe uredi

ABBA • Charles Aznavour • Nina Badrić • Bee Gees • Tony Bennett • Boston Pops Orchestra • Dalibor Brun • Meri Cetinić • Mirko Cetinski • Tony Cetinski • Cher • Vinko Coce • Cubismo • Toto Cutugno • Zdravko Čolić • Doris Day • Céline Dion • Ljupka Dimitrovska • Divas • Natali Dizdar • Oliver Dragojević • Dubrovački trubaduri • Sergio Endrigo • Ksenija Erker • Viki Glovacki • Karolina Gočeva • Petar Grašo • Mladen Grdović • Grupa 777 • Ditka Haberl • Milo Hrnić • Julio Iglesias • Tomislav Ivčić • Harry James • Miki Jevremović • Tom Jones • Beti Jurković • Ibrica Jusić • Tereza Kesovija • Nat King Cole • Toni Kljaković • Zorica Kondža • Višnja Korbar • Mišo Kovač • Zvonimir Krkljuš • Kvartet 4M • Lado Leskovar • Johnny Logan • Duško Lokin • Magazin • Džo Maračić • Dean Martin • Danijela Martinović • Đani Maršan • Bette Midler • Liza Minnelli • Domenico Modugno • Kemal Monteno • Novi fosili • Gabi Novak • Lola Novaković • Marko Novosel • Opatijski suveniri • Patti Page • Pepel in kri • Lidija Percan • Oto Pestner • Toše Proeski • Ivo Robić • Jelena Rozga • Massimo Savić • Frank Sinatra • Krunoslav Slabinac • Stjepan Jimmy Stanić • Đani Stipaničev • Jadranka Stojaković • Barbra Streisand • Ivica Šerfezi • Zdravko Škender • Ana Štefok • Radojka Šverko • Tajči • Miro Ungar • Rajka Vali • Vanna • Claudio Villa • Severina Vučković • Zdenka Vučković • Vice Vukov • Jasna Zlokić • Anica Zubović

Hrvatski skladatelji zabavne glazbe uredi

Joško Banov • Andrej Baša • Miroslav Biro • Mario Bogliuni • Vilibald Čaklec • Arsen Dedić • Drago Diklić • Marijan Domić • Rajko Dujmić • Pero Gotovac • Nenad Grčević • Hrvoje Hegedušić • Tonči Huljić • Đelo Jusić • Alfi Kabiljo • Nikica Kalogjera • Stipica Kalogjera • Mario Kinel • Ivica Krajač • Ljubo Kuntarić • Rudolf Mahalup • Stjepan Mihaljinec • Boris Novković • Đorđe Novković • Krešimir Oblak • Vlaho Paljetak • Ferdo Pomykalo • Miljenko Prohaska • Hari Rončević • Zdenko Runjić • Zlatan Stipišić Gibonni • Zvonko Špišić • Zrinko Tutić • Alfons Vučer

Povezani članci uredi

Easy listening • Glazbeno izdavaštvo • Hrvatski radijski festival • Industrija zabave • Kantautor • Melodije hrvatskog Jadrana • Melodije Istre i Kvarnera • Melodije Mostara • Opatijski festival • Popularna glazba • Popularna kultura • Skladatelj • Tekstopisac • Vaš šlager sezone • Zagrebački festival • Zadarfest

Literatura uredi

  1. Adorno, Theodor W.: Uvod v sociologijo glasbe, Ljubljana: Državna založba Slovenije, 1986., str. 37-57.
  2. Andreis, Josip: Vječni Orfej, Zagreb: Školska knjiga, 1968., str. 186-191.
  3. Gligo, Nikša: Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća, Zagreb: MIC KDZ/Matica hrvatska, 1996., str. 214-215 i 307. ISBN 953-96779-0-4
  4. Kuntarić, Marija: »Zabavna muzika«, u: Kovačević, K. (ur.): Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1977., sv. 3, str. 749.
  5. Petrović, Tihomir: Nauk o glazbi, Zagreb: HDGT, 2005., str. 208-209. ISMN M-9005242-2-5

Bilješke uredi

  1. ↑1  Ugledni hrvatski muzikolog i akademik Nikša Gligo u svojoj knjizi Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća (str. 307) posebno naglašava potrebu strogog razlikovanja značenja pojmova zabavna i popularna glazba.[1] U suvremenoj muzikologiji to nisu istoznačnice.
  2. ↑2  Treba također paziti na razlikovanje pojedinih vrsta glazbe od njenih podvrsta: primjerice, kad govorimo o popularnoj i/ili pop glazbi.

Izvori uredi

  1. ↑ a b N. Gligo: Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća, str. 307.
  2. ↑ a b c d e Proleksis enciklopedija Online – Zabavna glazba, pristupljeno 21. srpnja 2013.
  3. ↑ a b c d T. Petrović: Nauk o glazbi, str. 209.
  4. ↑ T. Petrović: Nauk o glazbi, str. 208.
  5. ↑ M. Kuntarić: Muzička enciklopedija JLZ-a, sv. 3, str. 749.
  6. ↑ a b c Classic Themes – What is Light Music?, pristupljeno 13. kolovoza 2013.

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zabavna_glazba&oldid=6735010"