Mudvayne
Mudvayne američki je heavy metal sastav osnovan 1996. u Peoriji, Illinois.[1] Sastav poznatiji je od zvučnog eksperimentiranja, oslikavanja lica i tijela, maskama i uniformama. Sastav prodao je više od šest milijuna ploča na svijetu, uključujući gotovo tri milijuna u SAD-u. Članovi sastava su gitarist Greg Tribbett, bubnjar Matthew McDonough, pjevač Chad Gray i basist Ryan Martinie. Postali su popularni u kraju 1990-ih u underground glazbenoj sceni u Peoriji, a prvi uspjeh bio je singl "Dig" iz debitanskog albuma L.D. 50 iz 2000. Nakon što su izdali još četiri albuma i bili na turneji gotovo cijelo desetljeće Mudvayne su 2010. napravili stanku. Ponovno su se okupili 2021., nastavljajući s nastupima uživo.[2][3]
Mudvayne | |
---|---|
Osnivanje | 1996. |
Mjesto | Peoria, Illinois, SAD |
Žanrovi | heavy metal, nu metal, alternativni metal, hard rock |
Djelatno razdoblje | 1996. – 2010., 2021. – danas |
Producentska kuća | Epic |
Angažman | Hellyeah |
WWW | |
Članovi (članice) | |
Greg Tribbett Matthew McDonough Chad Gray Ryan Martinie | |
Bivši članovi (članice) | |
Shawn Barclay | |
Povijest
urediRani dani, Kill, I Oughtta i L.D. 50 (1996. – 2001.)
urediMudvayne, koji je osnovan 1996. u Peoriji, Illinois, izvorno se sastojao od pjevača Chada Grayja, basista Shawna Barclayja, gitarista Grega Tribbetta i bubnjara Matthewa McDonougha.[4] Postava skupine finalizirana je kad Gray, koji je zarađivao 40.000 dolara godišnje u tvornici, dao otkaz na dnevnom poslu kako bi postao pjevač.[5] Godine 1997. Mudvayne financirao je svoje debitantske EP, Kill, I Oughtta.[6][4]
Tijekom snimanja EPa, Barclayja zamijenio je Ryan Martinie, bivši basist progresivnog rock sastava Broken Altar. Nakon samostalnog distribuciji albuma Kill, I Oughtta,[6][4] Mudvayne je usvojio pseudonime i boju lica.[4][7]
Chuck Toler upravljao je sastavom dok su snimali svoj debitanski album L.D. 50 2000.[7] Na ovom albumu, Mudvayne eksperimentirao je s otrcanom, disonantnom zvukom; zvučni kolaž, pripremljen za album, korišten je kao niz interludija.[4] L.D. 50 producirali su sam sastav i Garth Richardson,[8] uz izvršnu produkciju člana sastava Slipknot, Shawna Crahana i menadžera Slipknota, Stevea Richardsa.[4]
L.D. 50 završio je na 1. mjestu ljestvici Billboard Top Heatseekers i 85. mjestu ljestvici Billboard 200.[9] Singlovi "Dig" i "Death Blooms" završili su na 33. i 32. mjestu ljestvici Mainstream Rock Tracks.[9] Iako album je hvaljen,[10] neki su kritičari smatrali da sastav je teško shvatiti ozbiljno.
Kad promovirao je L.D. 50, Mudvayne svirao je na turneju Tattoo the Earth s Nothingfaceom, Slayerom, Slipknotom i Sevendustom. Gitarist sastava Nothingface, Tom Maxwell postao je prijatelj pjevača Mudvaynea, Chada Grayja i istražili su mogućnost supergrupe. Kasnije godine, Nothingface ponovno ide se na turneju s Mudvayneom; iako su se planovi za supergrupu nastavili, stavljeni su na čekanje zbog sukoba rasporeda. Gray i Maxwell su razgovarali o pet imena za sastavu, a gitarist Mudvaynea Greg Tribbett je "iz vedra neba" prišao Maxwellu da im se pridruži. Iako je bubnjar Nothingfacea, Tommy Sickles svirao na demoalbumu sastava, počela je potraga za drugim bubnjarom.
The End of All Things to Come i Lost and Found (2002. – 2005.)
urediGodine 2002., Mudvayne objavio je album The End of All Things to Come, koji sastav smatra kao svoj "crni album" zbog uglavnom crnog albuma.[11] Izolacija je inspirirala pjesme na albumu. Tijekom njegov miksanja, Gray i McDonough zaustavili su se na Bob's Big Boyju i Gray se sjetio da je čuo nekoga "kako je rekao nešto poput ...i mora sam sebi iskopati oko'". Kada je pitao McDonougha je li čuo razgovor, McDonough je rekao da nije, a Gray je pomislio da netko raspravlja o sceni iz scenarija.[12]
Album proširen je na albumu L.D. 50, sa širim rasponom riffova, tempa, raspoloženja i vokala.[13] Zbog ovog eksperimentiranja, Entertainment Weekly nazvao je ovaj album "prilagođenijim korisniku" od svog prethodnika i bio je to jedan od najhvaljenijih heavy metal albuma 2002., a RIAA certificirala ga je kao zlato 2003.[14] Glazbeni spot za singla "Not Falling" demonstrirao je Mudvayneovu promjenu u izgledu u odnosu na L.D. 50, s glazbenicima transformiranim u stvorenja s venama i bijelim očima boje jaja.[15] Godine 2003. Mudvayne sudjelovao je na turneju Summer Sanitarium Tour, koju je predvodila Metallica,[16] au rujnu Chad Gray pojavio se na debitanskom albumu Cul-De-Sac V Shape Minda .[17]
U siječnju 2004., sastav započeo je radovi na svom trećim albumom, koji producirao je Dave Fortman.[16][18] Što se tiče prethodnog albuma, Mudvayne se povukao da piše pjesme; preselili se u kuću, napisali su album četiri mjeseca prije početka snimanja nakon završetka na turneje Summer Sanitarium.[16][19] U veljači Gray i Martinie izrazili su interes za pojavljivanje na albumu Within The Mind – In Homage to the Musical Legacy of Chuck Schuldiner, posveta osnivaču metal sastava Death,[20] ali album nikada nije produciran.
Godine 2005. Chad Gray osnovao je nezavisnu diskografsku kuću Bullygoat Records, a debitantski album Bloodsimplea, A Cruel World (uz gostovanje Graya), pojavio se u ožujku iste godine.[21] 12. travnja Mudvayne objavio je album Lost and Found. Prvi singl s albuma, " Happy? ", sadržavao je složenu gitaru, a Gray je opisao "Choices" kao "osmominutni opus".[16]
U kolovozu bivši basist Mudvaynea Shawn Barclay objavio je debitantski album svog sastava Sprung, koji masterirao je gitarist King's X Ty Tabor.[6] Tog se mjeseca proširile glasine da će Bullygoat Records objaviti We Pay Our Debt Some: A Tribute to Alice in Chains, s nastupima Mudvaynea, Colda, Audioslavea, Breaking Benjamina, Static-Xa -a i preživjelih članova Alice in Chains. Glasnogovornik Alice in Chains rekao je novinarima da bend nije znao za bilo kakav tribute album, a menadžer Mudvaynea rekao je da su izvješća o albumu samo glasine.[22]
U rujnu sastav se sastao s redateljem Darrenom Lynnom Bousmanom, čiji je film Slagalica strave II bio u produkciji i uključivao je pjesme "Forget to Remember" iz albuma Lost and Found. Bousman pokazao je im scenu čovjeka koji si vadi oko iz lubanje kako bi dohvatio ključ. Kad Gray ispričao je Bousmanu o razgovoru u Bobovom velikom dječaku dvije godine ranije, Bousman je rekao da svoje produkcijske sastanke održava u restoranu i da se Slagalica strave II temelji na scenariju koji je napisao godinama ranije.[12] Gray se nakratko pojavio u filmu, a glazbeni video za "Forget to Remember" sadržavao je isječke iz filma Slagalica strave II.[12]
The New Game i Mudvayne (2006. – 2009.)
urediGodine 2006. Grayju, Tribbettu i Tomu Maxwellu pridružio se bivši bubnjar Pantere i Damageplana Vinnie Paul za supergrupu Hellyeah l. 8. ožujka, kad su Mudvayne i Korn nastupali na KBPI Birthday Bashu u Denveru, konobarica Thorntona Nicole LaScalia ozlijeđena je tijekom Mudvayneovog nastupa.[23] Dvije godine kasnije LaScalia je podnijela tužbu protiv vlasnika radijske postaje Clear Channel Broadcasting, koncertnog promotora Live Nationa, Sveučilišta u Denveru i članova Mudvaynea i Korna.[23] Tijekom ljeta Gray, Tribbett, Maxwell i Paul snimili su album kao Hellyeah. Nakon turneje sa Sevendustom, Mudvayne 2007. izdao je retrospektivu By the People, for the People (sastavljenu iz odabira koje su odabrali fanovi na web stranici sastava).[24] Album završio je na 51. mjestu američke Billboard 200 ljestvice, prodan u oko 22.000 primjeraka u prvom tjednu.[12][25]
Nakon što su Gray i Tribbett vratili iz turneje s Hellyeahom, Mudvayne je počeo snimanje albuma The New Game s Daveom Fortmanom.[26] Nakon izdanja albuma 2008., Fortman rekao je za MTVu da će za šest mjeseci uslijediti još jedna cjelovečernja ploča.[27]
Za svoj istoimeni peti album, Mudvayne se nadao da će stvoriti "bijeli album", opisujući njegovu omotnicu.[11] Album, otisnut crnom bojom, bio je vidljiv samo pod crnim svjetlom (svjetlom čija je valna duljina prvenstveno ultraljubičasto ).[28] Mudvayne je snimljen u ljetu 2008.[29] i objavljen 2009.
Raspad (2010. – 2021.)
urediGodine 2010. Mudvayne ponovno je napravio pauzu kako bi dopustio Grayu i Tribbettu da idu na turneju s Hellyeahom, a zbog izdanja albuma supergrupe, sastav će biti na pauzi barem do 2014.[30] S Hellyeahom Tribbett snimio je tri albumi: Hellyeah, Stampede i Band of Brothers.[31] Gray sudjelovao je na dodatnom četvrtom, petom i šestom albumu, Blood for Blood, Unden!able i Welcome Home.[32] Godine 2012. Ryan Martinie bio je na turneji s Kornom kao privremena zamjena za basista Reginalda Arvizua, koji je ostao kod kuće tijekom ženine trudnoće.[33] Sljedeće godine, Martinie svirao je bas-gitaru na Kuraijevom debitantskom EP-u, Breaking the Broken,[34] Godine 2014. Tribbett je napustio Hellyeah.[35]
Ponovno okupljanje (2021. – danas)
uredi19. travnja 2021. Mudvayne je objavio da su se ponovno okupili i da će na jesen odsvirati svoje prve nastupe nakon 12 godina, što je uključivalo nastupe na festivalima Inkcarceration Music & Tattoo u Mansfieldu, Aftershock u Sacramentu i Welcome to Rockville na Floridi ; Koncertni promotor i organizator festivala Danny Wimmer izjavio je da će ovo biti jedini nastupi sastava uživo 2021. Sastav prethodno je trebao nastupiti i na Louder Than Life u Louisvilleu, prije nego što je nastup otkazan 21. rujna zbog toga što su Gray i neki članovi osoblja zaraženi COVID-19.[2][36] Članovi Mudvaynea navodno su razgovarali o mogućnosti novog materijala.[37] Ponovno okupljanje sastav nastavljeno je u ljetu 2022. s nastupima na Upheaval Festivalu u Grand Rapidsu i Rock Festu u Cadottu,[3][38] nakon čega je uslijedila njihova prva američka turneja u 13 godina, na kojoj je Mudvayne bio jedan od voditelja turneje Freaks on Parade s Robom Zombijom.[39] Zaustavljanje turneje u Tampi dospjelo je na naslovnice kada je tijekom jednog nastupa Gray pao s pozornice dok je izvodio pjesmu "Not Falling".[40] Sam Gray primijetio je ironiju i našalio se da je to "nevjerojatno"[41] i "nevjerojatno".[42]
Glazbeni stil i uzori
urediMudvayne poznatiji je od svojoj glazbenoj složenosti,[43][44] složenim metrima i poliritmovima.[45] Glazba sastava sadrži ono što McDonough naziva "simbolom brojeva", gdje određeni riffovi odgovaraju lirskim temama.[7] Mudvayne uključio je elemente death metala,[7][13] jazza,[46] fuziji jazza,[13] progresivnog rocka,[7][13][46][47] speed metala,[7] thrash metala[46] i svjetskoj glazbe.[48][49]
Mudvayneov uzori uključuje Tool, Pantera, King Crimson, Genesis, Emerson, Lake & Palmer, Carcass, Deicide, Emperor, Miles Davis, Black Sabbath i Rush .[50][51] Mudvayne više puta je izrazio divljenje prema filmu Stanleya Kubricka 2001: Odiseja u svemiru, a film bio je pod uzorom snimanja albuma L.D. 50 .[52]
Iako Mudvayne opisao je svoj stil kao "math rock"[53] i "math metal",[49][54][55] bubnjar Matthew McDonough rekao je 2009.: "Iskreno, ne znam što je 'math metal'. Našalio sam se na početku Mudvayneove karijere da koristimo abaka u pisanju. Čini se da bih trebao biti oprezan s šalama u intervjuima. Ne vidim Mudvaynea kao inovatora ni u čemu.”[56] Glazbeni kritičari i novinari kategorizirali su sastav kao alternativni metal,[57][58][59][60] nu metal,[61][62][63] eksperimentalni metal,[60] ekstremni metal,[60][64] hard rock,[65][66] heavy metal,[23][54][67] math metal,[55][60] groove metal,[68][69] neo-progresivni metal,[60] neo-progresivni rock,[70] progresivni rock,[7][47] i progresivni metal .[55][60][71] Eli Enis iz časopisa Revolver napisao je da sastav se "vrte između nu-metala, alt-metala, prog i hard rocka na način koji je do danas ostao potpuno bez premca. Nitko drugi nije niti će ikada zvučati poput njih.”[72]
Izgled
urediIako Mudvayne bio je poznat po svom izgledu, Chad Gray je njegovu estetiku opisao kao "prva glazba, zatim vizualno".[16] Uz objavljena albuma L.D. 50, sastav nastupio je u šminki u stilu horor filmova. Diskografska kuća Epic Records u početku promovirao je Mudvaynea bez fokusiranja na svoje članove; rani promotivni materijali sadržavali su logo umjesto fotografija sastava, ali njegov izgled i glazbeni spotovi objavljivali su L.D. 50. Članovi Mudvaynea izvorno su bili poznati pod pseudonima Kud, sPaG, Ryknow i Gurrg.[4] Na dodjeli MTV Video Music Awards 2001. (gdje su osvojili MTV2 nagradu za "Dig"), sastav se pojavio u bijelim odijelima s krvavom šminkom od metaka na čelu.[73] Nakon 2002., Mudvayne promijenio je stil šminke (od višebojne boje lica do izvanzemaljaca) za promotivne fotografije i promijenio svoja pseudonima u Chüd, Güüg, Rü-D i Spüg,[74] iako će nastaviti nastupati u šminki u stilu horora uživo. Prema sastavu, ekstravagantna šminka dodala je vizualni aspekt njihovoj glazbi i izdvojila ih od ostalih metal sastava.[75] Od 2003. do njihovog raspada, Mudvayne je uglavnom napustio korištenje šminke kako bi izbjegao usporedbu imidža s sastavom Slipknot.[76] S ponovnim okupljanjem 2021. ponovno su se počeli šminkati kada su nastupali uživo.[77][78]
Članovi sastava
uredi- Sadašnji članovi
- Greg Tribbett – gitara, prateći vokal (1996. – 2010., 2021. – danas), vokal (1996.)
- Matthew McDonough – bubnjevi (1996. – 2010., 2021. – danas)
- Chad Gray – vokal (1996. – 2010., 2021. – danas)
- Ryan Martinie – bas-gitara (1997. – 2010., 2021. – danas)
- Bivši članovi
- Shawn Barclay – bas-gitara (1996. – 1997.)
- Koncertni članovi
- Marcus Rafferty – gitara, prateći vokal (2021. – danas)
Diskografija
uredi- Studijski albumi
- L.D. 50 (2000.)
- The End of All Things to Come (2002.)
- Lost and Found (2005.)
- The New Game (2008.)
- Mudvayne (2009.)
- EP-ovi
- Kill, I Oughtta (1997.)
- The Beginning of All Things to End (2002.)
- Live Bootleg (2003.)
- Kompilacije
- By the People, for the People (2007.)
- Playlist: The Very Best of Mudvayne (2011.)
Izvori
uredi- ↑ Mudvayne | Biography & History. AllMusic. Pristupljeno 14. travnja 2020.
- ↑ a b It's Official: Mudvayne To Reunite For First Live Performances In 12 Years. Blabbermouth.net (engleski). 19. travnja 2021. Pristupljeno 19. travnja 2021.
- ↑ a b Mudvayne Announce 2022 Festival Shows. Revolver (engleski). 27. siječnja 2022. Pristupljeno 9. veljače 2022.
- ↑ a b c d e f g Sharpe-Young, Garry. 2005. Mudvayne. New Wave of American Heavy Metal. Zonda Books Limited. str. 213. ISBN 0-9582684-0-1
- ↑ CHAD GRAY On Switching Back And Forth Between MUDVAYNE And HELLYEAH. Blabbermouth.net. 6. prosinca 2007. Pristupljeno 9. srpnja 2013.
- ↑ a b c Former MUDVAYNE Bassist Resurfaces In SPRUNG Project. Blabbermouth.net. 11. kolovoza 2005.
- ↑ a b c d e f g Bienstock, Richard. 2002. Mask Hysteria. Kitts, Jeff; Tolinski, Brad (ur.). Guitar World Presents Nu-Metal. Hal Leonard Corporation. str. 79–82. ISBN 0-634-03287-9
- ↑ McIver, Joel. 2002. Mudvayne. Nu-metal: The Next Generation of Rock & Punk. Omnibus Press. str. 86. ISBN 0-7119-9209-6
- ↑ a b Mudvayne - L.D. 50 Album Reviews, Songs & More | AllMusic (engleski). Pristupljeno 19. ožujka 2023.
- ↑ Krgin, Borivoj. 25. prosinca 2001. Review of L.D. 50. Blabbermouth.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2004. Pristupljeno 24. veljače 2010.
- ↑ a b MUDVAYNE Frontman Sees The (Black) Light. Blabbermouth.net. 13. studenoga 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. studenoga 2009. Pristupljeno 14. studenoga 2009.
- ↑ a b c d Harris, Chris. 2. studenoga 2005. 'Saw II' Eye-Plucking Scene: A Fateful Moment For Mudvayne. MTV News. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2012. Pristupljeno 5. listopada 2011.
- ↑ a b c d Wiederhorn, Jon. 24. listopada 2002. Mudvayne's New Look Coincides With New Sound. MTV News. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. studenoga 2012. Pristupljeno 19. lipnja 2011.
- ↑ Wedge, Dave. 3. srpnja 2003. Hardest of the hard; Deftones bring power surge to massive metal tour. Boston Herald. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. listopada 2014. Pristupljeno 3. listopada 2011..
Mudvayne's "The End of All Things to Come" was one of last year's most acclaimed metal releases
- ↑ Wiederhorn, Jon. 9. listopada 2002. Mudvayne Infected By Insects During 'Not Falling' Shoot. MTV News. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. siječnja 2013. Pristupljeno 5. listopada 2011.
- ↑ a b c d e Montgomery, James. 2. ožujka 2005. Mudvayne Lose The Makeup, Find Inspiration In Isolation. MTV News. Pristupljeno 5. siječnja 2009.
- ↑ Doray, Dave. 9. siječnja 2004. V-Shape Mind's debut disc is pretty solid. Ign.com. Pristupljeno 14. travnja 2020.
- ↑ Dave Fortman to Produce New Mudvayne Album. Mix. 19. svibnja 2004. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. siječnja 2008. Pristupljeno 5. listopada 2011.
- ↑ MTV News. 28. svibnja 2004. For The Record: Quick News On Justin Timberlake And Usher, T.I., Britney Spears, Paris Hilton, The Vines & More. MTV. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. prosinca 2013. Pristupljeno 3. listopada 2011.
- ↑ JAMES MURPHY: DEATH Tribute Album Update. Blabbermouth.net. 24. veljače 2004.
- ↑ Loftus, Johnny. A Cruel World – Bloodsimple. AllMusic. Pristupljeno 14. travnja 2020.
- ↑ ALICE IN CHAINS Tribute Album Report Was A Hoax. Blabbermouth.net. 7. kolovoza 2005.
- ↑ a b c Paton, James. 6. lipnja 2008. Concert injuries land promoters, venues in court. Rocky Mountain News. Denver, Colorado. Pristupljeno 4. siječnja 2009..
Nicole LaScalia was knocked to the floor of Magness Arena and trampled by concertgoers moments after the heavy metal band Mudvayne took the stage.
- ↑ Lymangrover, Jason. 5. listopada 2011. By the People, For the People – Mudvayne. AllMusic. Pristupljeno 14. travnja 2020.
- ↑ Mudvayne: 'By The People, For The People' First-Week Sales Revealed. Blabbermouth.net. 5. prosinca 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2008. Pristupljeno 23. kolovoza 2011.
- ↑ Chad Gray interview on Type 3 Media (2008). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2008. Pristupljeno 21. veljače 2008.
- ↑ Exclusive: Mudvayne To Drop Two New Albums in Next Year. Headbangers Blog. Headbangers Blog. 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. rujna 2008. Pristupljeno 14. kolovoza 2008.
- ↑ Mudvayne To Release New Album In December; First Track Posted Online. Blabbermouth.net. 7. listopada 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2009.
- ↑ Mudvayne Drummer Interviewed On 'The Big Dumb Radio Show'. Blabbermouth.net. 18. rujna 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. veljače 2013.
We had time, and there wasn't anything going on last summer, so we went in, and recorded it.
- ↑ Mudvayne 'On Hiatus' For At Least Two More Years. Blabbermouth.net. 21. studenoga 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. siječnja 2012. Pristupljeno 3. siječnja 2012.
- ↑ Monger, James Christopher. Hellyeah biography. AllMusic. Pristupljeno 14. travnja 2020.
- ↑ Titus, Christa. 1. lipnja 2016. Chad Gray: 'I Hope Phil Collins Loves' Hellyeah's Cover of 'I Don't Care Anymore'. billboard.com. Pristupljeno 3. prosinca 2017.
- ↑ Korn Bassist Expecting Child; Mudvayne's Ryan Martinie To Fill In. Blabbermouth.net. 3. kolovoza 2012.
- ↑ Mudvayne Bassist's KURAI To Release Debut EP In December. Blabbermouth.net. 11. listopada 2013.
- ↑ HELLYEAH Parts Ways With Guitarist, Bassist; Announces 'Blood For Blood' Album Details. Blabbermouth.net. Pristupljeno 13. veljače 2014.
- ↑ Mudvayne Announces Official Reunion Dates. notreble.com (engleski). 21. travnja 2021. Pristupljeno 4. svibnja 2021.
- ↑ Hellyeah - Drummer Confirms Band Hiatus. Metal Storm. 16. svibnja 2021. Pristupljeno 16. svibnja 2021.
- ↑ SHINEDOWN, DISTURBED And EVANESCENCE To Headline 2022 ROCK FEST. Blabbermouth.net (engleski). 27. siječnja 2022. Pristupljeno 9. veljače 2022.
- ↑ ROB ZOMBIE And MUDVAYNE Announce Summer 2022 Tour With STATIC-X And POWERMAN 5000. Blabbermouth.net (engleski). 21. ožujka 2022. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
- ↑ Video: Mudvayne Frontman Chad Gray Falls Off the Stage While Singing "Not Falling". MetalSucks. 28. srpnja 2022.
- ↑ MUDVAYNE's CHAD GRAY Is 'Still Hurting' After Falling Off Stage In Tampa: 'It Was F***ing Brutal'. BLABBERMOUTH.NET. 29. srpnja 2022.
- ↑ MUDVAYNE's CHAD GRAY Says 'Irony' Of Him Falling Off Stage While Singing 'Not Falling' Is 'Crazy' And 'Unbelievable'. BLABBERMOUTH.NET. 2. kolovoza 2022.
- ↑ MUDVAYNE's RYAN MARTINIE Offering One-On-One Bass Lessons To Fans. Blabbermouth.net. 12. veljače 2009.
- ↑ Kaye, Don. 2007. Review of Hellyeah. Blabbermouth.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2007. Pristupljeno 19. lipnja 2011.
- ↑ Biamonte, Nicole, ur. 28. listopada 2010. Pop-Culture Pedagogy in the Music Classroom: Teaching Tools from American Idol to YouTube. Scarecrow Press. str. 69. ISBN 978-1461670568
- ↑ a b c Mudvayne Celebrates 15th Anniversary. Guitar Interactive Magazine. Srpanj 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. studenoga 2020. Pristupljeno 5. prosinca 2017.
- ↑ a b The End of All Things to Come review. Launch.com
- ↑ Mudvayne - L.D. 50 Album Reviews, Songs & More | AllMusic (engleski). Pristupljeno 19. ožujka 2023.
- ↑ a b Intense Mudvayne Will Help 'Heavy Music' Kids Do The Math – Morning Call. Articles.mcall.com. 22. rujna 2000. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. prosinca 2013. Pristupljeno 18. ožujka 2013.
- ↑ KAOS2000 Magazine interview with Spag / Matt McDonough of MudVayne. KAOS2000. Lipanj 2001. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2008. Pristupljeno 5. listopada 2015.
- ↑ Beller, Bryan; Westman, Johan. 9. ožujka 2010. Ryan Martinie of Mudvayne. BassPlayer.com. Pristupljeno 15. srpnja 2018.
- ↑ Bio. 13. veljače 2003. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2003. Pristupljeno 2. veljače 2013.
- ↑ Wilson, Scott. 30. kolovoza 2001. Mud Brothers. The Pitch. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. rujna 2012. Pristupljeno 5. siječnja 2009.
- ↑ a b Sheaffer, Caleb. 9. travnja 2003. Mudvayne brings 'tongue-in-cheek' sensibility to BJC show. The Daily Collegian. Pristupljeno 5. siječnja 2009.
- ↑ a b c D'Angelo, Joe. 19. rujna 2002. Mudvayne Reaches The End With New Album. MTV.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. lipnja 2014. Pristupljeno 27. prosinca 2008..
The Peoria, Illinois, progressive metal quartet has named their new album The End of All Things To Come
- ↑ Interview With Matt McDonough of Mudvayne. Sick Drummer Magazine. 30. prosinca 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. srpnja 2011. Pristupljeno 3. veljače 2013.
- ↑ Monger, James Christopher. Original Album Classics – Mudvayne. AllMusic
- ↑ Torreano, Bradley. Mudvayne – The Beginning of All Things to End. AllMusic. Pristupljeno 3. lipnja 2014.
- ↑ Byrne, Michael. 10. prosinca 2008. Music: The Short List. Baltimore City Paper. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. prosinca 2008. Pristupljeno 5. siječnja 2009..
Well-calculated alterna-metal band Mudvayne makes a whole bunch of money at Rams Head Live with 10 Years and a band called Snot.
CS1 održavanje: neprikladna web arhiva (link) - ↑ a b c d e f Dominic, Serene. 28. kolovoza 2009. Get to know Mudvayne, here Sept. 2. The Arizona Republic. Gannett Company. Pristupljeno 28. ožujka 2012..
...Mudvayne has been added to an ever growing list of metals: experimental metal, alternative metal, extreme metal, progressive metal, neo-progressive metal and the impressive pocket protector favorite, math metal.
- ↑ Phillips, William; Cogan, Brian. 2009. Encyclopedia of Heavy Metal Music. Greenwood Press. str. 147. ISBN 978-0-313-34800-6
- ↑ Udo, Tommy. 2002. Brave Nu World. Sanctuary Publishing. str. 172–174. ISBN 1-86074-415-X
- ↑ 28 Nu-Metal Era Bands You Probably Forgot All About. NME. Pristupljeno 13. prosinca 2015.
- ↑ Weingarten, Marc. 18. kolovoza 2005. Same sound, cleaner faces for Mudvayne. Los Angeles Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. studenoga 2012. Pristupljeno 5. siječnja 2009..
extreme metal quartet Mudvayne
- ↑ Deftones just want to have a blast. Telegram & Gazette. 3. srpnja 2003. Pristupljeno 5. siječnja 2009..
And fans will witness Mudvayne trying to remake itself from a costume-wearing shock-rock act into a just plain menacing hard-rock act.
- ↑ Pareles, Jon. 10. srpnja 2003. Rock Review; Metallica Thrashes Back to 80's Angst. The New York Times. Pristupljeno 27. prosinca 2015.
- ↑ Potter, Tina. 7. kolovoza 2003. Heavy metal's best ignite Seattle crowd on Metallica's Summer Sanitarium Tour. The Seattle Times.
Metallica, the elder statesmen of metal, assembled an untouchable lineup of metal acts to join them on a tour that reads like a who's who of heavy-metal heavyweights: Mudvayne and the Deftones, Linkin Park and Limp Bizkit.
- ↑ Meschiari, Fabio. 6. listopada 2015. Audiotopsy – Recensione: Natural Causes. Metallus.it (talijanski). Pristupljeno 17. prosinca 2022.
- ↑ Freeman, Phil. Deathless - Throwdown. AllMusic. Pristupljeno 16. srpnja 2022..
The music, too, has a lot of Mudvayne's combination of groove and progressive epic-ness ...
- ↑ Weisblott, Marc. 21. siječnja 2003. Big With the Kids. The Village Voice. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujna 2008. Pristupljeno 5. siječnja 2009..
You know Trapt aren't vying for the affections of neo-prog Mudvayne fanatics when their singer, Chris Brown, feels Genesis got good only after Phil Collins took the mic.
- ↑ Wedge, Dave. 10. prosinca 2008. There's no masking Mudvayne's prog-metal passion. Boston Herald. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. lipnja 2011. Pristupljeno 4. siječnja 2009.
- ↑ 10 Best Mudvayne Songs. Revolver. 10. svibnja 2021. Pristupljeno 16. prosinca 2022.
- ↑ Mudvayne – News, Music Performances and Show Video Clips. Mtv.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. rujna 2017. Pristupljeno 18. ožujka 2023.
- ↑ Wiederhorn, Jon. 4. studenoga 2002. Mudvayne Not Aliens At NY Show. MTV News. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. prosinca 2008. Pristupljeno 5. siječnja 2009.
- ↑ Mudvayne @ C2 On Monday 2nd June 2003. Brighton News. 2. lipnja 2003. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. prosinca 2008. Pristupljeno 5. siječnja 2009.
- ↑ Chart Attack - Best Magazine 2020. Chartattack.com. Pristupljeno 14. travnja 2020.
- ↑ Mudvayne Returned To The Stage For Their First Live Show In Over A Decade. Theprp.com. 12. rujna 2021.
- ↑ Mudvayne play first show in 12 years: Video + Exclusive Photos. 13. rujna 2021.