Nacrt:Josip Astaloš
 |
Izvore u ovom članku treba wikipedizirati. (Rasprava)Izvore treba navesti u skladu s preporukama. Potom uklonite ovaj predložak. |
 Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Zadnja izmjena: Argo Navis (razgovor | doprinosi) prije 16 dana. (osvježi) |
Josip Astaloš (Osijek, 20. listopada 1897. – Dalj, 5. kolovoza 1945.) bio je hrvatski katolički svećenik koji je stradao u poratnim represijama jugoslavenskih vlasti nakon Drugog svjetskog rata. Optužen je za suradnju s ustaškim režimom, a nakon suđenja pred Vojnim sudom u Osijeku, pogubljen je 1945. godine.
Životopis
urediJosip Astaloš završio je osnovnu školu u Osijeku, a gimnaziju u Osijeku i Đakovu. Teološki studij pohađao je u Đakovu, gdje je zaređen za svećenika 1. srpnja 1921. godine. U razdoblju od 1921. do 1930. godine obnašao je kapelanske dužnosti u više župa, uključujući Nijemce, Gorjane, Semeljce, Vinkovce i druge. Župničku službu obavljao je u Punitovcima, Dalju i Osijeku.
Tijekom svog svećeničkog djelovanja, Astaloš je bio privremeni upravitelj župa Trnava (1922.–1923.) i Podravski Podgajci (1929.–1930.). Nakon preuzimanja dužnosti u Dalju 1937. godine, služio je u toj župi do 1942., kada prelazi u Osijek.
Optužbe za ratno djelovanje
urediVlč. Josip Astaloš osuđen je 1. srpnja 1945. godine na smrt vješanjem pred Vojnim sudom u Osijeku (sudska presuda br. 651/45). Optužen je da je tijekom Drugog svjetskog rata surađivao s ustaškim režimom te sudjelovao u progonima lokalnog srpskog stanovništva u Dalju. Prema optužnici, teretilo ga se za prisilna prekrštavanja, organizaciju hapšenja i deportacija te poticanje nasilja.
Međutim, neki suvremenici, uključujući svećenike i druge svjedoke, tvrdili su da je Astaloš tijekom rata pomagao pripadnicima srpske zajednice i da nije bio odgovoran za zločine za koje je optužen. Njegova uloga tijekom rata i optužbe ostaju predmet različitih tumačenja, pri čemu su se pojedine izjave koristile kao argumenti u kasnijim nastojanjima za njegovu rehabilitaciju.
Poslijeratno suđenje i smaknuće
urediAstaloš je uhićen 16. travnja 1945. godine od strane pripadnika OZN-e, a protiv njega je vođen sudski proces. Prema izvještajima, proces je bio montiran, s unaprijed određenim ishodom. U suđenju, koje je bilo javno, iznesene su optužbe za ratne zločine, iako su mnogi suvremenici osporavali njihovu vjerodostojnost.
Smaknuće je izvršeno 5. kolovoza 1945. godine na javnom vješanju u Dalju. Prema izvještajima, događaju su prisustvovali brojni mještani, a smaknuće je postalo simbol represije u poratnom razdoblju. Unatoč pokušajima da se njegova kazna ublaži, uključujući intervenciju apostolskog administratora Đakovačke i Srijemske biskupije Antuna Akšamovića, molbe za pomilovanje su odbijene..
Nasljeđe
urediAstaloševa smrt postala je simbol političkih represija nakon Drugog svjetskog rata. Unatoč različitim tumačenjima njegove uloge tijekom rata, mnogi suvremenici i povjesničari ističu njegovu humanitarnu ulogu i pomoći srpskoj zajednici tijekom rata. Njegovo mjesto pokopa do danas nije poznato, a njegova smrt ostaje predmet interesa povjesničara i crkvenih krugova.