Nikodim Milaš
Nikodim Milaš (Šibenik, 16. travnja 1845. – Dubrovnik, 20. ožujka 1915.[1]), srpski pravoslavni vladika i političar, jedan od najuglednijih srpskih pravoslavnih vjerskih dostojanstvenika krajem 19. i početka 20. stoljeća. Bio je bogoslov i filozof, a majka mu je bila Talijanka koja je prije udaje prešla na pravoslavlje.
Životopis
urediNakon završene Zadarske gimnazije, bogoslovno obrazovanje stekao je u Srijemskim Karlovcima, a zatim je završio Kijevsku duhovnu akademiju.[2] Od 1872. postao je redovni profesor Pravoslavne bogoslovije u Zadru, a 1890. imenovan je dalmatinskim episkopom. Tu je bio razvio vrlo živu vjersku i političku djelatnost. Koliko mu je bila omilila Dalmacija i dužnost koju je ondje obnašao, najbolje svjedoči činjenica da je nakon smrti srpskog mitropolita Inokentija 1905. odbio ponudu postati mitropolit Srbije. Umirovljen je godine 1912. Predvodio je konzervativnu pravoslavno-srpsku političku struju u Dalmaciji. Nije priznavao srpstvo izvan pravoslavne vjere. Bio je vrlo plodan vjerski publicist i pisac nekoliko knjiga. Sam je govorio kako mu je najdraža Pravoslavna Dalmacija, knjiga koju je objavio 1901. godine. Sabrana djela Nikodima Milaša u sedam svezaka objavila je Eparhija dalmatinska 2005. godine.[3]
Vezan za velikosrpsku ideologiju, Milaš je u svom radu o povijesti Dalmacije izmišljao razne povijesne priče i prikaze o predosmanskoj prisutnosti Srba i osnivanju srpskih pravoslavnih samostana i crkvi u Dalmaciji (Dragović, Krka, Krupa...).[4][5][6][7][8] Kao izvore je navodio izgledno nepostojeće dokumente, te podatke iz navodno napisanog, ali kasnije izgubljenog Končarevićevog "Ljetopisa građanskih i crkvenih događaja" s opisom srpske i pravoslavne povijesti u Dalmaciji do 1754. godine.[9][10] Knjiga Pravoslavna Dalmacija je napisana uz potpunu odsutnost znanstvenih metoda i uz zlonamjerno i politički promišljeno iskrivljavanje povijesnih činjenica uz ogromnu količinu laži, uvreda i besmislica.[4] Među njegovim kontroverznim tvrdnjama je da se pravoslavlje može pratiti u Dalmaciji od apostolskog doba, Srbi su se naselili u Dalmaciji u 4. stoljeću, stigli su tamo prije Hrvata, regija je bila etnički srpska do 9.-11. stoljeća kada su hrvatski vladari "nametnuli Srbima katolicizam i hrvatstvo", da su Srbi ponovno naselili Dalmaciju u 13. stoljeću, Vlasi Hrvatske od 15. stoljeća predstavljaju novi val Srba, za vrijeme Osmanlija Dalmaciju su naseljavali isključivo Srbi. Također je bio vrlo kritičan i iznosio je teške optužbe protiv pape i rimske crkve, tvrdeći da su Hrvati u početku bili pravoslavni kršćani, a sakralna baština Splita također je bila dio srpske pravoslavne baštine.[4][11][12][9] Također je dijelio stajalište Vuka Karadžića da su svi govornici štokavskog dijalekta nekoć bili etnički Srbi[13][9] Takve ideje i tvrdnje korištene su kao argumenti i opravdanje za velikosrpske pretenzije tijekom Domovinskog rata.[4][12]
Izvori
uredi- Tolja, N: Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude, Dubrovnik, 2011.
- ↑ www.sanu.ac.rs[neaktivna poveznica], "Никодим МИЛАШ"
- ↑ www.pravoslavlje.org.rs[neaktivna poveznica], "Сабрана дела Епископа далматинско-истарског Никодима (Милаша)"
- ↑ www.pravoslavlje.org.rs[neaktivna poveznica], "Број 928, Рубрика Свет књиге"
- ↑ a b c d Čoralić, Lovorka. 1998. Stanko Bačić, Osvrt na knjigu »Pravoslavna Dalmacija« E. Nikodima Milaša, Matica hrvatska – Zadar, Zadar, 1998., 404 str. Hrčak. Pristupljeno 14. listopada 2023.
- ↑ Sinobad, Marko. 2008. Branko Čolović: Manastir Krka. Godišnjak Titius, 1 (1), 387-393. Hrčak. Pristupljeno 14. listopada 2023.
- ↑ Pekić, Milenko. 1985. Dva kamena natpisa manastira Krke. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 18 (1), 57-67. Hrčak. Pristupljeno 14. listopada 2023.
- ↑ Čolović, Branko (2006). Manastir Krka. Zagreb: Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta". str 58–60
- ↑ Čolović, Branko (2014). Manastir Dragović. Zagreb: Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta". str. 26–49
- ↑ a b c Milaš, Nikodim (1901). Pravoslavna Dalmacija, istorijski pregled. Novi Sad, Izdavačka knjižarnica A.Pajevića
- ↑ Subotić, Nikola. Vladika Simeon Končarević i njegov Letopis, Časopis Eparhije Dalmatinske „Krka". Eparhija Dalmatinska. Pristupljeno 1. studenoga 2023.
- ↑ Perica, Vjekoslav. 1999. Dva spomenika jedne ere. Političke konotacije izgradnje pravoslavne crkve i katoličke konkatedrale u Splitu; 1971. – 1991. Časopis za suvremenu povijest, 31 (1), 93-125. Hrčak. Pristupljeno 14. listopada 2023.
- ↑ a b Bačić, Stanko. 1998. Osvrt na knjigu "Pravoslavna Dalmacija" E. Nikodima Milaša. Zadar: Ogranak Matice hrvatske u Zadru. CroRIS. Pristupljeno 14. listopada 2023.
- ↑ Milaš, Nikodim. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 14. listopada 2023.