Nikola IV. Frankapan

(Preusmjereno s Nikola IV. Frankopan)

Nikola IV. Frankapan ili Frankopan (lat. Nicolaus de Frangepan) (?, o. 1360. - ?, 26. lipnja 1432.,[1] po drugim izvorima nakon 1352.1432.[2]), hrvatski velikaš, krčki knez iz obitelji Frankapan i hrvatsko-dalmatinski ban (1426. – 1432.).[2] Sin je Ivana V. Krčkog i Ane Goričke. Prvi je pripadnik roda koji je uzeo prezime Frankapan i jedan je od najmoćnijih članova obitelji. Suvremenici su ga zvali "knez Mikula".[3]

Nikola IV. Frankapan
krčki knez
Crkva Gospe Trsatske 1.jpg
Lik Nikole IV. Frankopana na nadgrobnoj ploči u crkvi Gospe Trsatske na Rijeci
hrvatsko-dalmatinski ban
Vladavina1426. - 1432.
PrethodnikAlbert de Ungh
NasljednikIvan VI. Frankapan i Stjepan III. Frankapan
Rođenjeo. 1360.
Smrt26. lipnja 1432.
Plemićka kuća/obiteljCOA Frankapan.svg.png Frankapani
SuprugaDoroteja Gorjanski
Marta Iločka
Blanka Sforza
Djeca
OtacIvan V. Frankapan
MajkaAna Gorička
Vjerarimokatolik

ŽivotopisUredi

Poslije očeve smrti 1393. naslijedio je obiteljska imanja kojima je upravljao zajedno s majkom Anom.[4] Biko je knez krčki i modruški, a kralj Žigmund ga je potvrdio za rapskog kneza. Nikola je svoje posjede proširio i kupnjom Ribnika kraj Ozlja od Mikca Prodavića za 9000 dukata, a 1397. kralj mu je predao grad Ozalj za 17.000 dukata.[5]

U vrijeme dinastičkih nemira u Hrvatskoj i Ugarskoj, Nikola je privremeno pristupio Ladislavu Napuljskom, ali 1403. ponovno je u Žigmundovoj milosti. Godine 1404. Rabljani ga izabiru za doživotnog kneza te dobio od kralja Žigmunda darovnicu grad Ozalj i Klokoč.

 
Isprava o utemeljenju crikveničkog samostana Nikole Frankapana iz 1412. godine. Izvornik isprave pisan je na hrvatskom jeziku i glagoljskom pismu

Sklopio je savez s knezom Ivanišem Nelipčićem uperen protiv Ladislava Napuljskog koji je potvrđen 1411. godine zarukama Nikolinog sina Ivana VI. s Ivaniševom kćeri Katarinom.[5] Iste godine Nikola je hodočastio u Svetu zemlju. Godine 1412. dao je obnoviti crkvicu Blažene Djevice Marije u Crikvenici. Po toj se crkvi gradić i zove. Do crkve je dao sagraditi samostan, u koji je doveo pavline. Ta darovnica od 14. kolovoza 1412. kojom je Nikola IV. u Modrušu darovao pavlinima samostan, najstariji je pisani izvor koji spominje ime Crikvenice. Samostanska je zgrada povezala okolna raštrkana ribarska naselja u jedno. Tako ga se smatra osnivačem današnje Crikvenice.[6]

Za rata Hrvatsko-Ugarske i Mletaka (1411.-1413.) podupirao je kralja Žigmunda koji mu je 1412. godine potvrdio matični krčki posjed. Za novoga rata Hrvatsko-Ugarske i Mletaka (1418.-1420.) opustošeni su mu posjedi, a uskoro se sukobio i s Celjskim grofovima koji su mu na ime miraza nećakinje Elizabete[7] oduzeli dio otoka Krka, Trsat, Bakar i Bribir. Sukob je razriješen na budimskom dvoru 1424., a sporni posjedi ostali su u vlasti obitelji Frankapana.[8]

Godine 1426. postao je hrvatsko-dalmatinskim banom. Kralj Žigmund založio mu je gradove Bihać s kotarom, Sokol, Ripač, Čoku, Rmanj, Knin, Lab, Vrliku, Ostrovicu i Skradin te županiju Luku, čitava Poljica i sve kraljevske Vlahe u Hrvatskoj za 28.000 dukata,[3] a 1431. potvrdio mu je te posjede za 14.000 dukata.[8] Kralj mu je praktično dao skoro sve u ondašnjoj Hrvatskoj što je imao, a jedino što mu nije dao bila je baština Nelipčića i Kurjakovića.[2]

Godine 1428. uzeo je prezime Frankapan, a 1430. godine, kad je posjetio Rim, papa Martin V. potvrdio mu je odnosno priznao srodstvo sa starom rimskom patricijskom obitelji Frangipana, koji su se pozivali na antičko podrijetlo iz roda Anicija.[8] te je priznao promjenu obiteljskog grba, radi isticanja tog navodnog srodstva s tom rimskom obitelji.[2] To isticanje srodstva s rimskim patricijima bila je moda onog vremena.

Nikola IV. je za svojega života objedinio sve obiteljske posjede i doveo moć Frankopana do vrhunca. Nakon njegove smrti, njegovo razgranato potomstvo podijelilo je obiteljske posjede među osam loza i od tada započinje pad frankapanske moći.

Privatni životUredi

Ženio se tri puta; supruge su mu bile Doroteja Gorjanski (1405. godine), sestra palatina Nikole Gorjanskog,[3] Marta Iločka (kći mačvanskog bana Mirka Iločkog i sestrična budućeg moćnog slavonskog bana i bosanskog kralja Nikole Iločkog), te Blanka Sforza. Imao je ukupno jedanaestoro djece čiji će potomci stvoriti nekoliko značajnih ogranaka obitelji (Cetinski, Ozaljski, Tržački i Slunjski): [navesti tko je majka kojem od ove djece][9]

  • Ivan VI. (o. 1405. – 1436.)
  • Nikola V. († 1456.)
  • Stjepan III. (II.) Modruški (kraj 14. ili poč. 15. st.-iza 1484.)
  • Juraj (spomen 1416.)
  • Bartol IX. († o. 1458.)
  • Žigmund († 1465.)
  • Martin IV. (o. 1415. – 1479.)
  • Katarina (spomen 1416.)
  • Dujam IV. (1416. – 1487.)
  • Andrija I. (1434. – 1439.)
  • Ivan VII. Krčki (o. 1424.-o. 1486.)

BilješkeUredi

  1. Geni Miklos - Nikola IV Frangepan - Frankopan, Ban (1390 - 1432) - Genealogy
  2. a b c d Hrvatski obiteljski leksikonNikola IV. Frankapan
  3. a b c Hrvatski knezovi Frankopani prema kat. Crkvi
  4. Hrvatski biografski leksikon, str. 418.
  5. a b Hrvatski biografski leksikon, str. 418.
  6. Povijest i kultura. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. kolovoza 2014. Pristupljeno 15. rujna 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. Kćer Stjepana Frankopana. Geneall. Vidi pjesmu mađarskog pjesnika Sándora Kisfaludyja
  8. a b c Hrvatski biografski leksikon, str. 419.
  9. Genealogy Frankopani

LiteraturaUredi

  • Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998.



  Nedovršeni članak Nikola IV. Frankapan koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.