Nova godina

Nova godina (1. siječnja) prvi je dan u kalendaru i prvi dan u godini. Po julijanskom kalendaru, kojega se drže neke crkve, datum 1. siječnja, pa i Nova godina, dolazi trinaest dana kasnije. Židovska Nova godina (Roš hašana) počinje prvoga ili drugoga dana 7. mjeseca (tišrija) te pada u rujan ili listopad. Doček Nove godine na tzv. Staru godinu ili Silvestrovo (31. prosinca, zadnji dan u godini) slavi se diljem svijeta. Često se po većim gradskim trgovima proslavlja vatrometom, pjevanjem i plesom. Zadnjih deset sekundi do ponoći svečano se odbrojava, a zatim se ispaljuju rakete.

Nova godina
Novogodišnja čestitka iz prve polovice 20. stoljeća.
Obilježava se u	međunarodni blagdan i praznik
Nadnevak	1. siječnja

Proslava Nove godine u Sydneyu

Povijest

U drevnom Egiptu prvi dan godine, koji je padao na dan izlaska Sothisa (zvijezde Sirius), 19. ili 20. srpnja slavio se pučkim i dvorskim svečanostima i žrtvama u čast božice Izide. Židovima je Nova godina bila dan »upisivanja čovjekove sudbine« pa se najavljivala puhanjem u trube i rogove (šofar i keren). Za Babilonce, Perzijance i Kineze, koji su smjenu godine računali po proljetnim ekvinocijima, Nova godina bila je blagdan pomlađenoga, proljetnog Sunca. Kod Grka je početak godine također bio vezan uz Sunčevo kretanje (u Atici uz ljetni, u Eoliji uz zimski solsticij, a u Sparti uz jesenski ekvinocij), ali nije bilo novogodišnjih svečanosti. Naprotiv, u antičkome Rimu nadolazak nove godine – za koji se isprva uzimao 1. ožujka, a od 153. pr. Kr. uzete su siječanjske kalende, tj. 1. siječnja – bio je dan sveopćega slavlja i veselja: toga se dana čestitalo, dijelili su se novogodišnji darovi (strenae) i priređivale bučne svečanosti u čast boga Jana. Kršćanstvo je dugo zaziralo od slavljenja prvosiječanjske Nove godine kao od poganskog običaja, pa su se u srednjem vijeku za početak godine uzimali kršćanski blagdani Blagovijest (25. ožujka) ili Božić (25. prosinca). Tek od 12. stoljeća Crkva prihvaća 1. siječnja kao početak Sunčeve godine, a liturgijska godina broji se od prve nedjelje došašća (između 27. studenoga i 3. prosinca). Dok se proslava dana Nove godine – a i njegova predvečerja, Stare godine ili Silvestrova – u kulturnoj baštini romanskih i germanskih naroda zasniva na drevnoj tradiciji, kod slavenskih naroda novogodišnji su običaji uglavnom novijega datuma i predstavljaju mješavinu stranih utjecaja s ostatcima kulta novorođenoga Sunca (»mlado ljeto«). U hrvatskoj folklornoj tradiciji na taj su se dan ponavljali badnjačko-božićni rituali i magijske radnje koje su trebale osigurati dobar urod i plodnost u idućoj (agrarnoj) godini: u nekim krajevima – primjerice Istri, Primorju i Dalmaciji – održavaju se i ophodi mladića s pjevanim čestitkama, tzv. kolendavanje. Društveno se Nova godina »dočekuje« na posebno pripremljenim plesnim zabavama u zatvorenim ili na otvorenim gradskim prostorima te na kućnim domjencima.

Povezani članci

• Silvestrovo
• Hogmanay, škotski novogodišnji običaji
• Sveta Marija Bogorodica
• Novruz

Izvori

	Napomena:	Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije
		https://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44199
		koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx
		označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0
		Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi proslave Nove godine

Mrežna sjedišta

• LZMK / Proleksis enciklopedija: Nova godina
• LZMK / Hrvatski obiteljski leksikon: nova godina
• Marko Dragić, Hrvatski tradicijski čestitarski ophodi, pohodi i običaji od Božića do Sveta tri kralja, Croatica et Slavica Iadertina 14/2018.