Pavle Dešpalj (Blato na Korčuli, 18. lipnja 1934.Zagreb, 16. prosinca 2021.), hrvatski dirigent, skladatelj i akademik.

Pavle Dešpalj
Pavle Dešpalj
Pavle Dešpalj (2013.)
Životopisni podatci
Rođenje 18. lipnja 1934., Blato na Korčuli, Hrvatska
Smrt 16. prosinca 2021.[1], Zagreb, Hrvatska
Djelo
Razdoblje 1952. do danas
Poznatija djela Passacaglia i fuga
Varijacije za komorni orkestar
Koncert za violinu i orkestar
Koncert za altsaksofon i gudače
Koncert za violončelo i gudače
Tri koralne predigre
Nagrade
Nagrade Nagrada Grada Zagreba
Nagrada Milka Trnina
Nagrada Josip Štolcer Slavenski
Nagrada Orlando
odličje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Nagrada Ivan Lukačić
6 nagrada Porin
Nagrada Judita
Nagrada Vladimir Nazor
nagrada Grada Zadra
Nagrada Lovro pl. Matačić
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Studij kompozicije završio je 1960. u razredu Stjepana Šuleka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.[2] Od 1962. do 1967. bio je šef-dirigent Simfonijskog orkestra Radiotelevizije Zagreb, a od 1963. i Komornog orkestra RTZ-a te gost dirigent Zagrebačke filharmonije. Suosnivač je zadarskih Glazbenih večeri u sv. Donatu 1960. godine, a 1966. osnovao je Beogradski kamerni ansambl. Od 1967. godine djeluje u SAD-u, 1970. izabran je za glazbenog ravnatelja i dirigenta Simfonijskog orkestra u Orlandu. Od 1980. do 1985. djeluje kao šef-dirigent Zagrebačke filharmonije te od 1987. kao profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bio je i glazbeni ravnatelj Dubrovačkog festivala, a od 1988. član HAZU. Od listopada 2014. počasni je šef-dirigent Zagrebačke filharmonije.[3] Preminuo je 16. prosinca 2021. godine u 87. godini.

Najpoznatija djela:

  • Varijacije za komorni orkestar (1957.)
  • Koncert za violinu i orkestar (1959.)
  • Koncert za altsaksofon i gudače (1963.)
  • Koncert za violončelo i gudače (2001.)

Nagrade i priznanja

uredi
  • 1965. – Nagrada Grada Zagreba za izvedbu Ratnog rekvijema Benjamina Brittena (prva izvedba u Hrvatskoj)
  • 1978. – nagrada Savjeta Srednje Floride za znanost i umjetnost za izvanredna umjetnička postignuća
  • 1980. – Nagrada Milka Trnina za osobita umjetnička postignuća u koncertnoj sezoni 1979/80.
  • 1989. – Nagrada Josip Štolcer Slavenski za izvedbu djela domaćih skladatelja
  • 1992. – Nagrada Vladimir Nazor (godišnja nagrada za 1991. godinu)
  • 1993. – Nagrada Orlando za koncert na Dubrovačkim ljetnim igrama
  • 1994. – priznanje Ministrastva kulture RH za izvedbu 8. simfonije Gustava Mahlera (prva izvedba u Hrvatskoj)
  • 1996. – odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića
  • 1997. – diskografska nagrada Porin za izvedbu 8. simfonije Gustava Mahlera
  • 1999. – Nagrada Ivan Lukačić za izvedbu Prijenosa sv. Dujma Julija Bajamontija
  • 2002. – diskografska nagrada Porin za skladbu Čežnja
  • 2003. – nagrada Ministarstva kulture RH (za 2002.) za Koncert za violončelo i gudače
  • 2004. – priznanje Zlatno zvono HDGU povodom 75. rođendana
  • 2005. – Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
  • 2005. – Nagrada Judita za izvedbu Prijenosa sv. Dujma Julija Bajamontija
  • 2005. – diskografska nagrada Porin za Koncert za violončelo i gudače
  • 2005. – diskografska nagrada Porin za izvedbu Koncerta za violončelo i gudače
  • 2006. – nagrada Grada Zadra za životno djelo
  • 2009. – diskografska nagrada Porin za najbolji album klasične glazbe (»Boris Papandopulo«)
  • 2010. – nagrada Porin za životno djelo
  • 2012. – Nagrada Lovro pl. Matačić za životno djelo
  • 2014. – Povelja Zagrebačke filharmonije za iznimna dostignuća i izvrsnost (titula počasnoga šefa-dirigenta)[3]

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. Dešpalj Pavle – HAZU. Info.hazu.hr. Pristupljeno 17. prosinca 2021.
  2. Zagrebačka filharmonija: Počasni šef dirigent (Pavle Dešpalj)Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. siječnja 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 25. rujna 2016.
  3. a b Večernji.hr / Kultura / Glazba – Branimir Pofuk: »Uz veliko priznanje Dešpalju, zablistali solisti iz orkestra«, pristupljeno 21. listopada 2014.

Vanjske poveznice

uredi