Piva je rijeka u Crnoj Gori, kraća pritoka Drine, koju gradi zajedno s Tarom na granici Crne Gore s Bosnom i Hercegovinom.

Piva
Položaj
DržaveCrna Gora
Fizikalne osobine
Duljina34 km
Površina porječja1.270 km2
Istjek 
 • Prosječni14 m3
Tok rijeke
Izvorvrelo Sinjac na planini Goliji
UšćeŠćepan Polje
 • Koord.43°20'54,2"N, 18°50'20,0"EUredite na Wikipodatcima
Slijevcrnomorski
Ulijeva se uDrina

Tok uredi

 
Kanjon Pive

Piva izvire iz vrela Sinjac na planini Goliji, blizu manastira Pive. Prije nego što je formirano umjetno Pivsko jezero, Sinjac je tekao ka rijeci Komarnici i s njom u dužini od 34 kilometara činio Pivu. Međutim, Komarnica je dio riječnog sustava dugačkog 86 km (Tušina - Bukovica - Bijela - Komarnica), tako da, računajući od izvora rijeke Tušine, Piva je dugačka 120 km.

Tušina izvire na planini Sinjajevini u oblati Uskocima u središnjem dijelu Crne Gore, nekoliko kilometara od izvora druge važne crnogorske rijeke, Morače. Rijeka teče na zapad, između planina Sinjajevine i Lole, pred sela Krnje Jele, Bara, Boana i Tušine. Iz smjera sjevera sastaje se s Bukovicom i dalje teče pod ovim imenom. Nakon što prođe pored regionalnog centra Šavnika i sela Gradca i Pridvorice u kraju Drobnjaka, rijeka se na sjeveru sastaje s Komarnicom i uzima njeno ime.

Komarnica nastavlja da teče između planina Vojnik i Treskavac u skoro nenaseljenom području i ulazi u Pivsku površ, gdje skreće na sjever, spaja se s vrelom Pive i ulazi u duboki kanjon Pive.

Kanjon je prosječen kroz planine Bioč, Volujak, Maglić i Pivsku planinu, dugačak je 33 km, dubok do 1200 m i tu rijeka stvara izuzetnu snagu koja se koristi za hidroelektranu Mratinje čija je brana pregradila kanjon 1975. godine. Brana je visoka 220 m i jedna je od najvećih u Europi. Brana stvara Pivsko jezero (površine 12,5 km² na visini od 675 m i duboko 188 m), koje je poplavilo stari položaj manastira Pive iz 16. stoljeća, pa je manastir preseljen na novo mjesto. Rijeka Vrbnica se s lijeve strane ulijeva u jezero.

Kanjon Pive jedan je od najatraktivnijih na Balkanu. Kroz njega je nekada prolazio makadamski put od Nikšića prema Plužinama, kojim su osim trgovaca dolazili i ljubitelji ribolova da pecaju pastrmku potočaru. Novija povijest prvog parka prirode u Crnoj Gori ima dvije faze - jedna je period prošlog stoljeća prije formiranja vještačkog jezera za potrebe hidroelektrane i potapanja dijela kanjona Pive, Komarnice i Vrbnice. Druga je vrijeme posle 1975. kada je HE puštena u rad, a dio teritorij općine se tad našao pod vodama akumulacionog jezera. Plužine, smještene u dolini presečenoj kanjonima Pive i Komarnice, predstavljaju centar oblasti.

Pivsko oko je simboličan naziv za izvorište male rijeke Sinjac koja zajedno s Komarnicom rađa Pivu. Brzaci, virovi, okolne stijene, bogatstvo flore i faune čine je zaista posebnom. Cijela zelena oblast puna je planina, pašnjaka, gustih šuma, potoka, i jezera među kojima je najveće Pivsko, dugo 42 km. Po ljepoti se izdvaja kanjon Sušice, Veliko i Malo Škrčko jezero na 1700 m nadmorske visine.

Nizvodno od Pivskog oka, u prelijepom ambijentu pored rijeke, u 16. vijeku izgrađen je manastir Piva. Nakon donošenja odluke o izgradnji elektrane morao se izmjestiti na drugu lokaciju. Ovaj težak zadatak prevazišao je do tada poznata iskustva. Uz angažovanje domaćih i svjetskih stručnjaka za konzervaciju i restauraciju kulturnih dobara, poduhvat je uspješno okončan.Manastir je najveća crnogorska “galerija slika”, s više od 1250 kvadrata živopisa. Sliku upotpunjuje i dvadesetak manjih sela skladno uklopljenih u predio s karakterističnom izvornom arhitekturom, tradicionalni katuni koju svjedoče o povijesti, kulturi i naslijeđu Pive. Zahvaljujući raznovrsnosti reljefa i klimi, ovdje su stvoreni posebni uslovi za život nekih od posljednjih predstavnika zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta.

Nakon brane Piva nastavlja na sjever, sreće se s Tarom kod Šćepan Polja na granici s Bosnom i Hercegovinom i formira Drinu.

Sljev Pive zauzima površinu od 1.270 km² i pripada crnomorskom slijevu. Rijeka Piva nije plovna.

Izvori uredi

  • Mala Prosvetina Enciklopedija, Treće izdanje (1985); Prosveta; ISBN 86-07-00001-2
  • Jovan Đ. Marković (1990): Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije; Svjetlost-Sarajevo; ISBN 86-01-02651-6