Otvori glavni izbornik

Pjegavi daždevnjak, poznat i kao šareni daždevnjak (Salamandra salamandra) je vodozemac iz roda daždevnjaka. Duguljasta je tijela, s četiri kratke noge podjednake dužine i dugačkim repom. Većina primjeraka kraća od 20 cm, ali može doseći dužinu od 25 cm. Krupne je i robusne građe.

Pjegavi daždevnjak
Salamandra salamandra MHNT 1.jpg
Status zaštite

Status iucn3.1 LC hr.svg

Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Amphibia
Red: Caudata
Porodica: Salamandridae
Rod: Salamandra
Vrsta: S. salamandra
Salamandra salamandra
(Linnaeus, 1758)
Raspon
Područje rasprostranjenosti pjegavog daždevnjaka

Područje rasprostranjenosti pjegavog daždevnjaka
Pjegavi daždevnjak na Mosoru

Tijelo mu je u različitom stupnju prekriveno žutim točkama ili crtama. Neki primjerci mogu biti gotovo sasvim crni, dok kod drugih može prevladavati žuta boja. Ponekad se mogu naći i nijanse crvenog i narančastog. Vlažna koža omogućuje mu život u staništima blizu vode ili pod zaštitom na vlažnom tlu, najčešće u šumama.

Žive u vlažnim kopnenim mjestima, ali se razmnožava u vodi. Stoga i više vole sjenovita i hladna staništa, posebno zaštićeni obronci prekrivreni listopadnom ili miješanom šumom, sa vodotocima. Najaktivniji su na površini tijekom vlažnih, blagih noći. Najčešće ih se može naći na visinama ispod 800 m/nm. Provode mnogo vremena u zaštićenim skrovištima.

Sadržaj

RazmnožavanjeUredi

Pare se na kopnu. Pri parenju mužjak ispušta paketić sperme (spermatofor) na tlo, te namješta na njega kloakalno područje ženke. Oplodnja im je unutarnja. Ženka nosi jaja 6 do 8 mjeseci, a u vodu ispušta 30 – 70 već razvijenih ličinki. Ličinke imaju vanjske škrge i četiri noge. Duge su 20 do 90 mm. Radi razmnožavanja potrebni su im mali, čisti, hladni potoci, iako u nedostatku boljeg staništa može položiti ličinke i u stajaćice. Mlade jedinke postaju sposobne za parenje nakon 2 – 10 godine.

Obično ih se teže može ugledati, jer traže skloništa ispod kamenja, drveta ili drugih predmeta. Aktivni su pretežito uvečer ili noću, no za kišovita vremena može ih se vidjeti i danju.

Pjegavi daždevnjak može imati vrlo dug životni vijek. U prirodi mogu doživjeti 20 godina, a u zatočeništvu oko 50, pa su nađeni primjerci stari i više od pedeset godina.

PrehranaUredi

Prehrana im se sastoji od različitih beskralješnjaka šumskog tla - gujavica, puževa, kukaca, paukova i glista, no mogu jesti i mlade žabe. Ličinke se hrane sitnim vodenim beskralješnjacima (račići, kolutićavci i ličinke kukaca).

Zaštita od predatoraUredi

Odrasli daždevnjaci imaju otrovne žlijezde u vidu parotidnih žlijezda i četiri reda otrovnih žlijezda duž tijela. Otrov iritira usta i oči napadača te ih većina životinja izbjegava. Tome pripomaže i upozoravajuća obojenost daždevnjaka. No, ličinke nisu otrovne, pa služe kao hrana ribama, gmazovima (barska kornjača, bjelouška), pticama, manjim sisavcima, pijavicama te vodenim kukcima i ličinkama kukaca.

Zakonska zaštitaUredi

Pjegavi daždevnjak je zaštićen sljedećim međunarodnim propisima:

U Hrvatskoj, štiti ga Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06), gdje je pod imenom "šareni daždevnjak" naznačen kao "zaštićena zavičajna svojta".

Procjena rizika od izumiranja svojte prema IUCN kriterijima - Crveni popis: Globalno – Smanjeni rizik (lc).

Drugi projektiUredi

IzvoriUredi