Portal:Hrvatska/Osnovna tablica/Izabrani članak/07 2018
Ivan Trnski (Nova Rača kod Bjelovara, 1. svibnja 1819. - Zagreb, 30. lipnja 1910.), hrvatski književnik, prevoditelj i zagonetač. Pisao je pjesme, pripovijetke, dramske igrokaze i zagonetke. Prvi je predsjednik Društva hrvatskih književnika i počasni građanin grada Zagreba.
Obitelj mu je podrijetlom iz sela Novigrada Podravskog. Rodio se u učiteljskoj obitelji u selu Novoj Rači kod Bjelovara. Osnovnu školu završio je 1830. u Grubišnom Polju. Nakon očeve smrti prelazi u biskupsko sirotište u Zagrebu gdje pohađa Klasičnu gimnaziju i završava ju 1837. godine, a trogodišnji tečaj za administrativnog graničnog časnika završio je u Grazu. Kao višegodišnji upravni časnik Krajiške uprave unaprijeđen je 1867. u potpukovnika, a 1869. u pukovnika. Bio je privremeni upravitelj Bjelovarske županije od srpnja 1871. godine do veljače 1872. godine, kada je smijenjen od bana na prijedlog ugarskog ministra predsjednika M. Lonyaya. Bio je predsjednik Matice hrvatske 1901. godine. Pomogao je pri osnutku Matičina Vijenca kojemu daje i ime te 1869. godine u njegovom prvom broju objavljuje pjesmu Pjesma uz vienac. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1910. godine.
Pisao je pjesme (davorije, prigodnice i popularne napjeve; Oj jesenske duge noći) te pripovijesti, prevodio s engleskog, njemačkog, ruskog i češkog jezika (Shakespearea, Schillera i Puškina - Evgenij Onjegin), bavio se pitanjima jezika i metrike. Neki ga zbog rasprave O hrvatskom stihotvorstvu (Vijenac, 1874.) nazvaše ocem hrvatske metrike. Suvremenici su ga slavili kao svojeg ovjenčanog pjesnika (za ilirskog pokreta su ga veličali kao najvećeg lirskog pjesnika) i borca za narodna prava, dok ga je kasnija kritika odredila kao vještog versifikatora i ustrajnog prigodničara. Bio je glavni organizator (1900.) i prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika. Suradnik je mnogih časopisa - od Gajeve Danice (1835.) do Savremenika (1910.). Surađivao je i u listovima Nevenu i Vijencu. Književnost je smatrao prvenstveno sredstvom za rješavanje nacionalnih problema, stoga nije ostavio djelo trajnije književne vrijednosti. U hrvatskoj književnosti bio je djelatan punih sedamdeset i pet godina.