Mladen Lorković rođen je u Zagrebu [[1909.]] godine u obitelji političara i pravnika [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]]., Bratkoji je sin ekonomista [[Blaž Lorković|Blaža Lorkovića.]] Brat je Blaža, diplomata NDH, [[Radoslav Lorković|RadoslavRadoslava]], inženjerinženjera i [[Zdravko Lorković|Zdravka]], svjetski uglednog entomologa.<ref name="Pofuk">[http://www.vecernji.hr/lorkovicevo-ljeciliste-za-citave-nacije-456006 Večernji list] Branimir Pofuk: Lorkovićevo lječilište za čitave nacije, 23. rujna 2012. (pristupljeno 24. listopada 2015.)</ref>, te pijanistice [[Vlasta Lorković|Vlaste]] udate Debelić. Već kao gimnazijalac aktivni je pristaša [[Stranka prava|Hrvatske stranke prava]]. Studira pravo u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura|šestosiječanjska diktature]] prijeti mu uhićenje, pa 15. studenog 1929. godine odlazi u emigraciju. Nastavlja studij prava u [[Innsbruck]]u te u [[Berlin]]u gdje postiže doktorat. Postaje bliski suradnik [[Ante Pavelić]]a i predstavnik [[ustaše|ustaškog pokreta]] za [[Treći Reich|Njemačku]], a zatim i za sve europske zemlje osim [[Fašistička Italija|Italije]]. Ustašku prisegu položio je 1934. godine. Nakon [[atentat]]a na kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] kraće vrijeme u Njemačkoj je zatvoren. Pušten je sredinom veljače 1935. godine odlukom suda koji odbija njegovo izručenje Jugoslaviji. Godine 1937. biva u Njemačkoj ponovno uhićen i saslušavan te nakon što je pušten privremeno se sklanja u [[Kraljevina Mađarska|Mađarsku]].
Već kao gimnazijalac aktivni je pristaša [[Stranka prava|Hrvatske stranke prava]]. Studira pravo u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura|šestosiječanjska diktature]] prijeti mu uhićenje, pa 15. studenog 1929. godine odlazi u emigraciju. Nastavlja studij prava u [[Innsbruck]]u te u [[Berlin]]u gdje postiže doktorat. Postaje bliski suradnik [[Ante Pavelić]]a i predstavnik [[ustaše|ustaškog pokreta]] za [[Treći Reich|Njemačku]], a zatim i za sve europske zemlje osim [[Fašistička Italija|Italije]]. Ustašku prisegu položio je 1934. godine. Nakon [[atentat]]a na kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] kraće vrijeme u Njemačkoj je zatvoren. Pušten je sredinom veljače 1935. godine odlukom suda koji odbija njegovo izručenje Jugoslaviji. Godine 1937. biva u Njemačkoj ponovno uhićen i saslušavan te nakon što je pušten privremeno se sklanja u [[Kraljevina Mađarska|Mađarsku]].
Godine [[1939.]] vraća se u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviju]]. Uz [[Mile Budak|Milu Budaka]] najistaknutiji [[povratnik]]. Suradnik je glasila ''[[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatski narod]]'' i urednik ilegalnog glasila ''Hrvatska pošta''. Godine [[1940.]] po odredbi vlasti [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] zatvoren je u [[Lepoglava (tamnica)|Lepoglavi]], a zatim u logoru za političke zatvorenike Krušćica kraj [[Travnik]]a. Godine [[1941.]] bježi iz logora. U Zagrebu sudjeluje u pripremama za proglašenje [[NDH]].
