Dražen Biškup
Dražen Biškup (Zagreb, 28. prosinca 1965.), hrvatski je nogometni trener i bivši je hrvatski nogometni reprezentativac.[1]
| Dražen Biškup | ||
|---|---|---|
| Država | Hrvatska | |
| Osobni podatci | ||
| Rođenje | 28. prosinca 1965. Zagreb, Hrvatska | |
| Visina | 185 cm | |
| Pozicija | branič | |
| Mlađi uzrasti | ||
| NK Dinamo Zagreb | ||
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1984. - 1986. 1986. - 1988. 1988. - 1990. 1990. - 1994. 1994. - 1995. 1995. - 2000. |
NK Dinamo Zagreb NK Zagreb NK Dinamo Zagreb NK Zagreb FC Admira/Wacker Vienna NK Zagreb |
3 (0) 21 (0) 108 (2) 21 (0) 136 (3) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1991. - 1992. |  Hrvatska
|
5 (0) |
| Trenerska karijera | ||
2006. - 2009. 2009. - 2011. 2011. - 2013. 2014. 2014. 2014. - 2015. |
NK Zagreb (ponoćni trener) NK Sesvete (ponoćni trener) NK Trnje NK Suhopolje NK Lučko NK Zelina NK Zelina NK Vinogradar HNK Gorica | |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 12. rujna 2015. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Igračka karijera uredi
Klupska karijera uredi
Dražen Biškup rođen je u Zagrebu 28. prosinca 1965. godine. Biškup je igrao na poziciji bočnog ili srednjeg braniča i bio je igrač izvrsne tehnike. Igračku karijeru započeo je u Dinamovoj omladinskoj školi Hitrec – Kacian. Potom je igrao u prvoj momčadi Dinama od 1984. do 1990. godine, međutim, malo je nastupao. Nešto više igrao je od 1988. godine, nakon što se vratio s posudbe iz NK Zagreba gdje je bio od 1986. do 1988. I nakon odlaska iz Maksimira 1990. godine vratio se u NK Zagreb čiji je igrač do 1994. godine. U ljeto 1994. godine Biškup odlazi u Austriju. U sezoni 1994./95. nogometaš je Admire Wacker, a potom se vraća u NK Zagreb gdje igra do 2000. godine, kada završava igračku karijeru.
Najbolje igračke dane u karijeri proveo je u NK Zagrebu. Bio je član momčadi iz Kranjčevićeve i 1991. godine kada su osvojili prvenstvo 2. savezne jugoslavenske nogometne lige. Potom su postali važna karika u 1. hrvatskoj ligi. Odmah u prvoj sezoni 1. HNL 1992. bili su doprvaci s 3 boda zaostatka iza splitskog Hajduka, sljedeće sezone bili su treći iza Croatije i Hajduka, a u sezoni 1993./94. ponovo su bili doprvaci i zamalo postali prvaci, tek s bodom zaostatka iza Hajduka.
Reprezentativna karijera uredi
Kao nogometaš Zagreba odigrao je za hrvatsku reprezentaciju 1991. i 1992. godine 5 prijateljskih utakmica. Debitirao je 19. lipnja 1991. godine u Murskoj Soboti u kojoj je Hrvatska pobijedila Sloveniju 1:0. Od dresa reprezentacije oprostio se 22. listopada 1992. godine u Zagrebu u kojoj je Hrvatska pobijedila Meksiko 3:0.
Trenerska karijera uredi
Odmah po završetku igračke karijere, posvetio se trenerskoj, te je već u sezovi 2001./02. kao pomoćni trener Zlatku Kranjčaru uz Vatroslava Mihačića i Željka Nježića s NK Zagrebom osvojio njihov prvi, i zasada jedini naslov prvaka.
Bio je pomoćni trener Ivanu Kataliniću i Branku Tucaku u Croatiji iz Sesveta. Samostalno je vodio NK Trnje, NK Suhopolje, NK Križevce.
Od listopada 2009. do kolovoza 2011. godine naslijedio je Gorana Lackovića kao trener NK Lučkog. U prvenstvu 2. HNL 2009./10. osvojili su treće mjesto s kojim su ostvarili uvjete za plasman u 1. ligu. No, nisu se natjecali za licencu. Sljedeće godine bili su doprvaci 2. HNL 2010./11., dobili su licencu i plasirali su se u 1. HNL. Vodio je klub na početku njihovog debitantskog nastupa u 1. HNL 2011./12., ali je nakon što je u prvih pet kola osvojio samo jedan bod, dogovorno se razišao s klubom.[2]
Nakon odlaska iz Lučkog bio je trener Zeline iz Svetog Ivana Zeline i Vinogradara iz Jastrebarskog. Od 2014. do 2015. bio je trener velikogoričke HNK Gorice.
Zanimljivosti uredi
Draženov mlađi brat Damir također je bio profesionalni nogometaš i danas je nogometni trener.
Izvori uredi
- ↑ Gizdić, Jurica. 2012. Hrvatski reprezentativci i izbornici. Hrvatski nogometni savez. Zagreb. str. 344. ISBN 978-953-57380-0-8
- ↑ Dražen Biškup nije više trener Lučkog. vecernji.hr. Pristupljeno 23. kolovoza 2011.