Luka Džanko
Luka Džanko (Perković, 23. kolovoza 1945.), hrvatski general u mirovini.
| Luka Džanko | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 23. kolovoza 1945. |
| Mjesto rođenja | Perković |
| Nacionalnost |  Hrvat
|
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin |  Potpukovnik General bojnik
|
| Ratovi | Domovinski rat |
| Važnije bitke | Operacija Maslenica Operacija Bljesak Operacija Oluja |
| Vojska |  Jugoslavenska narodna armija Hrvatska vojska
|
| Rod vojske |  Kopnena vojska JNA Hrvatska kopnena vojska
|
| Odlikovanja |   
|
Životopis uredi
General bojnik Luka Džanko je rođen 23. kolovoza 1945. u Perkoviću kod Šibenika. U Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) imao je čin potpukovnika. 1991. godine general Džanko je napustio JNA i pridružio se Oružanim snagama Republike Hrvatske (HV). U kolovozu 1991. postavljen je za prvog zapovjednika "Južnog bojišta". U travnju 1992. godine na čelo zapovjedništva Južnog bojišta postavljen je general Janko Bobetko, a general Džanko je postavljen za jednog od njegovih najbližih pomoćnika. Pod generalom Džankom uspješno je obranjena dolina Neretve od prodora srpskih snaga, posebice Ploče i Metković. 1993. godine, nakon oslobodilačkih operacija HV-a u dubrovačkom zaleđu, general Džanko postaje zamjenik zapovjednika "Operativne zone Split" generala Ante Gotovine, te u tom svojstvu odlazi u Zadar gdje je sudjelovao u pripremi Operacije Maslenica. Odmah nakon operacije Maslenica general Bobetko je zapovjedio premještaj generala Džanka u Zborno područje (ZP) Bjelovar, gdje je već od 1994. vodio pripreme za Operaciju Bljesak koja se trebala provesti u zoni njegove odgovornosti. Tijekom operacije Bljesak general Džanko sa svojim postrojbama napada srpske položaje iz smjera Nove Gradiške, te je zajedno sa svojim postrojbama prvi ušao u Okučane.[1] General Džanko je 1995. sudjelovao u Operaciji Oluja, tj. u borbama u "Sjevernom sektoru" na području Banovine, te je zapovjedao operativnim pravcem Hrvatska Kostajnica koji je bio u zoni odgovornosti generala Petra Stipetića.[1][2][3] General Džanko je umirovljen u činu general bojnika u ožujku 1996. godine.[1]
General Džanko je 2002. godine optužio generala Bobetka da su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) zaduženi za sabirni logor Dretelj bili pod izravnim zapovjedništvom generala Bobetka, i da je general Bobetko samim time morao znati za mučenja muslimanskih zarobljenika koja su se tamo događala.[1][4]
2003. godine, general Džanko je postao osumnjičenik Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu pod sumnjom da je kršio humanitarna prava na "Južnom bojištu" i na području Bosne i Hercegovine. General Džanko je od 24. do 25. srpnja u zagrebačkom sjedištu haaškog suda razgovarao s istražiteljima, da bi kasnije bio oslobođen statusa osumnjičenika. General Džanko se pred istražiteljima u predistražnom postupku branio sam, te mu nakon svega Republika Hrvatska nije htjela podmiriti nastale odvjetničke troškove u iznosu od 160.000 kuna.[4][5][6][7]
General Džanko trenutno živi na relaciji Split - rodni Perković, gdje obrađuje svoj vinograd.[3]
Citati uredi
»Sramotno je da ni Hvidra ne spominje Norca. Želim da se pošteno istjera pravda oko Ante Gotovine, ali kad je Norac danas na robiji, nitko ga ne spominje. Svima onima koji su prolazili bojišta, Norac je apsolutno bio ispred Gotovine. Ne opravdavam za što je osuđen, jer za zločine treba odgovarati, ali u ratu se pošteno i iskreno borio, za razliku od svih drugih.[8]« »Samo 4. gardijska brigada ide grlom u jagode. Već su imali mrtve i ranjene i što se događa? Ukupno 11 poginulih i 63 ranjena. Budući da ovaj Centar zahtijeva da pišemo samo istinu ja bih postavio pitanje da li su načelnik Glavnog stožera, načelnik operativne zone, ne amnestiram ni samog sebe, suodgovorni za gubitak ovoliko ljudi u 4. brigadi.[9]« »Obranio sam se od svojih jer su mi upravo oni spakirali ni manje ni više nego da sam odgovoran za kršenje humanitarnih prava u BiH, kao i za sve logore koji su tamo postojali! Učinila je to služba sigurnosti ondašnje Herceg-Bosne zajedno s hrvatskom službom sigurnosti. Da nisam imao originalne dokumente za moje djelovanje, od direktive predsjednika Tuđmana do Bobetkove zapovijedi, ja danas ne bih bio na slobodi.[10]«Izvori uredi
- ↑ a b c d Eduard Šoštarić. 16. travnja 2002. I čuvari Dretelja bili su pod Bobetkovim zapovjedništvom. Nacional. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 2. prosinca 2013.
- ↑ Andrea Kuzmić. 17. travnja 2009. Opljačkani general Džanko: Najviše žalim za Tuđmanovim pištoljem i papinim medaljonom. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 2. prosinca 2013.
- ↑ a b Nedjeljko Jusup. 28. prosinca 2012. General Luka Džanko odlikovao Vrsaljkovu Nadinsku ranu. Zadarski list. Pristupljeno 2. prosinca 2013.
- ↑ a b Hrvoje Šimičević. 9. studenoga 2010. Vlada ne želi generalu Džanku platiti troškove obrane pred sudom u Haagu. Nacional. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 2. prosinca 2013.
- ↑ Počelo svjedočenje generala Luke Džanka. Index.hr. 24. srpnja 2003. Pristupljeno 2. prosinca 2013.
- ↑ Nastavljeno svjedočenje generala Luke Džanka. Index.hr. 25. srpnja 2003. Pristupljeno 2. prosinca 2013.
- ↑ (engl.) New Europe Brussels team. 26. listopada 2003. Hague tribunal drops charges against Dzanko. New Europe (www.neurope.eu). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. prosinca 2013. Pristupljeno 2. prosinca 2013.
- ↑ Pola uzvanika je namigivalo dok se zviždalo Mesiću. Slobodna Dalmacija. 2005. Pristupljeno 2. prosinca 2013.
- ↑ Nives Rogoznica. 21. siječnja 2008. Luka Džanko: Tko je odgovoran za gubitke u 4. gardijskoj brigadi?. www.057info.hr. Pristupljeno 2. prosinca 2013.
- ↑ Predrag Lucić. 24. listopada 2003. Informbiro: Oslobođen. Feral Tribune. Pristupljeno 2. prosinca 2013.