Otvori glavni izbornik
Primorska banovina

Primorska banovina je bila upravna jedinica u Kraljevini Jugoslaviji.

Uspostavljena je 1929., i postojala je sve do 1939. godine, kada je preorganiziranjem temeljem sporazuma Cvetković-Maček, spojena sa Savskom banovinom i još nekoliko manjih područja u Banovinu Hrvatsku. 1931. su joj promijenjene granice, iz nje je isključen Travnički kotar, a uključen Stolački. Travnički kotar je vraćen HR 1939. u banovinskim granicama.

Primorska Banovina je obuhvaćala najveći dio južne Hrvatske, konkretno Dalmacije (osim dubrovačkog područja, koje se našlo u Zetskoj banovini, te Zadra, koji je bio pod talijanskom vlašću), kao i zapadne Hercegovine, središnje Bosne, te livanjski i duvanjski kraj.

Ime je dobila po tome što je uključivala najveći dio morske obale tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Glavni grad Primorske banovine je bio Split.


Teritorij i upravaUredi

Prema Ustavu kraljevine Jugoslavije iz 1931.:

Primorska Banovina graniči na sjeveru sa južnim granicama Savske i Vrbaske banovine, sve do sjecišta međa triju okruga: Jajca, Bugojna i Travnika (Rakovce, brdo 1217). Od ove točke granica Primorske banovine prati istočnu među okruga Bugojno, zatim sjevernu među okruga Konjic te nastavlja duž istočne međe okruga Konjic i Mostar sve do sjecišta međa okruga Mostar, Stolac i Nevesinje. Zatim nastavlja duž istočne međe okruga Stolac, kojeg uključiva. Na Jadranskom moru, međa Primorske banovine prolazi kroz Neretvanski kanal i Pelješki kanal sve do pomorske granice kraljevine Jugoslavije.

Površina Primorske banovine iznosila je 19.614 km2. Prema popisu iz 1931. godine imala je 901.660 stanovnika, od kojih 76.6 % Hrvata, 15.3 % Srba, 7.7 % Muslimana, 1.8 % Talijana, itd. Upravno se dijelila na 21 kotar i 4 samostalna grada ( Livno - 4.327 st, Mostar - 20.295 st, Split - 43.711 st. i Šibenik - 37.271 st. ). U svim kotarima osim Benkovca, Knina i Konjica većinsko stanovništvo su bili Hrvati.

Banovi Primorske banovineUredi

Kasnija povijestUredi

Osnivanjem Banovine Hrvatske, Primorska banovina 1939. godine prestaje postojati kao samostalna politička jedinica, ali je ustanovljena ispostava nove banske vlasti u Splitu.

1941. godine, Osovinske sile su okupirale dijelove Primorske banovine. Obalna područja sa zaleđem, od Splita sve do Zadra su pripojena fašističkoj Italiji, dok je ostatak postao dijelom NDH i organiziran u sklopu novih župa sa sjedištima u Kninu, Mostaru i Omišu.

Nakon 2. svj. rata, područja koja je nekad obuhvaćala ova banovina su se našla u novim upravnim jedinicama, NR Hrvatskoj i NR BiH, unutar FNRJ.

IzvoriUredi

Vidi jošUredi