Riđica (srp. Риђица, mađ. Regőce, nje. Riedau, Legin i Rigitza) je naselje u Bačkoj u Vojvodini. Nalazi se u okolici grada Sombora.

Riđica

Katolička crkva u Riđici "Uzašašće Gospodina našega Isusa Krista, 1718.
DržavaSrbija
PokrajinaVojvodina
OkrugZapadnobački okrug
OpćinaSombor

Površina
 • Ukupna64,6 km²
Visina104 m
Koordinate45°59′N 19°06′E / 45.983°N 19.100°E / 45.983; 19.100

Stanovništvo (2002.)
 • Entitet2.590
(40 stan./km²)

Poštanski broj25280
Pozivni broj025
Registarska oznakaSO
Zemljovid
Riđica na zemljovidu Srbije
Riđica
Riđica
Pravoslavna crkva u Riđici

Zemljopisni položaj

uredi

Najsjevernije je selo u općini Sombor. Susjedna sela su Stanišić, Kruševlje i Rastina.

Povijest

uredi

U selu se nalaze tragovi keltskog naseljavanja - utvrda. Najstariji pisani tragovi o ovom selu sežu do 1535., kada Riđicu bilježe kao posjed Katarine Orlović. Za vrijeme Turskog Carstva, Riđica bilježi srpske stanovnike. Nakon oslobađanja od Turaka, za vrijeme habsburške vlasti, u selo se doseljavaju Nijemci, Slovaci i Mađari. Budući da su bili nevladajući narod u ugarskom dijelu monarhije, a bili su izloženi intenzivnim asimilacijskim utjecajima, Slovaci su se mađarizirali. Nijemci su se iselili ili su iseljeni nakon Drugog svjetskog rata. Nakon 1945., kad se organizirala savezna kolonizacija Vojvodine 1945.-1948., u selo su doseljeni i Hrvati, njih oko 500. Odlukom Agrarnog savjeta, prvotno je trebalo u Riđicu doseliti 650 osoba (kasnije 670), i to iz Dalmacije,[1] a na kraju je naseljeno oko 500 osoba.[2] Uz Stanišić, Riđica je jedino mjesto u Vojvodini gdje su organizirano u većem broju doseljeni dalmatinski Hrvati (iz Sinja, Šibenika, Makarske, Imotskog, Korčule, Splita, Metkovića, Drniša i Zadra).[3] Osim tih Hrvata, u Riđici su već prije živjeli i bunjevački Hrvati koji su bili podrijetlom iz Mađarske, iz sela Gare i Kaćmara.[4]

Kroz 50 godina Jugoslavije se broj Hrvata smanjivao zbog ekonomskih migracija - seoba u gradove, inozemstvo, povratak u stari kraj, izjašnjavanjem kao Jugoslaveni, a onda je došlo vrijeme Miloševićeva režima.[3]

Selo je pretrpilo etničko čišćenje za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku.

Domaći Hrvati su bili izloženi nasilju i pritiscima velikosrpskih ekstremista. Za razliku od susjednih sela, u Riđici su istjerani skoro svi Hrvati.[5]

Gospodarstvo

uredi

Stanovništvo

uredi

Nacionalni sastav po popisu 2002. je bio:

Naseljenost kroz povijest:

  • 1961.: 4291
  • 1971.: 3663
  • 1981.: 3186
  • 1991.: 2806
  • 2002.: 2590

Poznate osobe

uredi

Šport

uredi

Športska društva i klubovi koji ovdje djeluju su:[7]

  • nogomet: Graničar
  • rukomet: Dalmatinac

Izvori

uredi
  • Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996. (za br. stanovnika)
  1. Zbornik OPZ Marijan Maticka: Sudjelovanje Hrvatske u saveznoj kolonizaciji 1945.-1948.
  2. Zavod za kulturu vojvođanskih HrvataArhivirana inačica izvorne stranice od 26. siječnja 2012. (Wayback Machine) Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini 8 : U sklopu autonomne Vojvodine
  3. a b HKD Vladimir Nazor[neaktivna poveznica] Vlakom bez voznog reda, preuzeto 9. ožujka 2011.
  4. ZKVHArhivirana inačica izvorne stranice od 26. siječnja 2012. (Wayback Machine) Mario Bara: Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini, preuzeto 10. ožujka 2011.
  5. Dnevnik, Novi Sad Teror glasan, država nema - Helsinški Odbor za ljudska prava u Srbiji o etničkom čišćenju u Vojvodini, 19. veljače 2003.
  6. HKD Vladimir Nazor[neaktivna poveznica] Likovna kolonija, preuzeto 9. ožujka 2011.
  7. SOinfo

Vanjske poveznice

uredi