Wikipedija

Antirodni pokret

(Preusmjereno s Rodna ideologija)

Antirodni pokret ili antidženderistički pokret[1] (eng. anti-gender movement) nastao je nakon 2000. godine, iz međunarodno koordiniranih kulturalnih i političkih aktivnosti protivljenja idejama proizašlim iz tzv. feminizma trećeg vala i u velikoj mjeri povezanim uz institucionalne tzv. rodne studije - sveučilišne ustanove osnovane u svrhu izučavanja i promicanja feminizma i LGBTIQ aktivizma. Ideje kojima se protive, pobornici anti-gender pokreta nazivaju "rodna ideologija" ili "dženderizam".[2] Antirodni pokret - a i sam termin "rodna ideologija" izvorno je nastao u katoličkim krugovima.[3]

Demonstracije antidženderističkog pokreta "La Manif pour tous" u Parizu 2013

Nastanak antirodnog pokreta stavlja se u 1994. ili 1995. god., kada su počele rasprave o korištenju termina "rod" u dokumentima konferencija UN-a u Kairu i Pekingu, a idejno je zaokružen do 2003. god. kada je Papinski savjet za obitelj objavio (na engleskom jeziku) knjigu ˝Lexicon: Ambiguous and Debatable Terms Regarding Family Life and Ethical Questions˝ autora Michel Schooyans, Alfonso Cardinal Lopez Trujillo i dr. Pokret je korijene uhvatio najprije 2004. u Španjolskoj, gdje su krugovi vezani uz Katoličku crkvu pokrenuli mobilizaciju u širokim slojevima stanovništva protiv uvođenja istospolnog braka; 2006. god. u Hrvatskoj povodom uvođenja seksualnog odgoja u škole; te u Italiji 2007. godine protiv legalizacije istospolnih partnerstava. Potom se pokret vidljivo širi u zemlje diljem Europe i svijeta.[4]

Sami nositelji ideja koje pobornici antidženderističkog pokreta nazivaju dženderizmom, ne prihvaćaju termine "rodna ideologija" ili "dženderizam",[5] nego sebe nazivaju "feministi"/"feministice"[6] i "LGBT-aktivisti".[7] Kod međunarodnog udruženja za ravnopravnost LGBT osoba "ILGA Europe" govori se (2019. god) da "anti-gender" pokret "okuplja konzervativne i vjerske aktere koji surađuju na nacionalnom i međunarodnoj razini protiv tzv. ‘rodne ideologije’"; kako se aktivnosti antidženderista nalaze na putu reformama koje predlažu LGBT udruge, ILGA Europe je tako 2019. godine održala seminar pod nazivom “Odgovaranje andidženderističkom pokretu: Retorika protivljenja, mogućnosti našega pokreta i načini za građenje naših narativa”.[8]

Aktivnosti andidženderista na kulturalnom i političkom poljuUredi

 
Američka feministica i ustavna pravnica Mary Ann Glendon imala je značajnu ulogu u konfrontiranju Vatikana s novom vrstom feminizma početkom 1994. god., te je inzistirala da je neprihvatljivo korištenje termina "rod" na novi način, tj. kao nečega što može biti različito od spola.

Prve oštre kritike teorije "roda" došle su iz katoličkih krugova, te i danas odatle dolaze. Tako katolički izdavač "Verbum" 2016. godine objavljuje knjigu belgijske autorice Marguerite A. Peeters "Rodna revolucija", u kojoj "autorica upozorava na opasnosti kojima rodna teorija prijeti čitavoj civilizaciji više ili manje neprimjetno namećući vlastite norme u svim slojevima našega društva i kulture".[9] Prof. dr. Ante Vučković predstavlja knjigu pojašnjavajući: "Rodna se revolucija događa bez prolijevanja krvi, bez oružja i fizičkog nasilja, ali joj je krajnji cilj prevrat shvaćanja čovjeka, mijenjanje društva, kulture i politike."[10]

U početcima katoličkog protivljenja teoriji "roda" nalazi se značajni doprinos američke feministice i ustavne pravnice Mary Ann Glendon, koja je vodila izaslanstvo Svete Stolice na Konferenciji Ujedinjenih naroda o ženama održanoj u Pekingu 1994. godine. Tim povodom, bila je među ranim intelektualcima koji su započeli narativ o ideološkoj kolonizaciji, te iznijela ocjenu da “dokumenti iz Pekinga predstavljaju jedan ‘novi kolonijalizam’ namijenjen da prije kontrolira nego oslobodi žene” tako što “se stvara vezu između pomoći za razvoj i programa koji žene pritišću u smjeru pobačaja, sterilizacije i riskantnih kontraceptivnih metoda”, a tijekom te konvencije je doprinijela da se “kontroverza oko korištenja riječi ‘rod’... razriješi konsenzusom da riječ rod treba razumjeti u skladu s dotadašnjim uobičajenim korištenjem u Ujedinjenim narodima”.[11] Mary Ann Glendon je u to vrijeme pisala kako nove ideje koje su već prevladavale u feminističkom pokretu sredinom 1990-ih godina uključuju negativan stav prema obiteljskom životu, a kao test lojalnosti feminizmu nameću podršku pravima homoseksualaca i pobačaju, te da se zauzvrat većina djevojaka i žena u SAD-u toga doba odbija identificirati s (takvim) feminizmom.[12]

Katolička crkva je svoje službeno protivljenje rodnoj ideologiji uvrstila i u toč. 224 Kompendija socijalnog nauka Crkve iz 2004. godine[13]: „Suočeni s teorijama koje smatraju rodni identitet za puki kulturni i socijalni proizvod interakcije između zajednice i pojedinca, neovisno o osobnom spolnom identitet i bez ikakvog odnosa prema istinskom smislu spolnosti, Crkva ne prestaje ponavljati svoje učenje ‘Svatko, muškarac i žena, treba priznati i prihvatiti svoj spolni identitet. Fizičke, moralne i duhovne razlike i komplementarnosti su orijentirane prema dobrima braka i prema rascvatu u obiteljskom životu. Harmonija para i društva dijelom ovisi o načinu na koji se komplementarnosti, potrebe i uzajamna podrška između spolova žive’ (KKC 2333). Sukladno toj perspektivi, pozitivni zakoni moraju biti sukladni prirodnom pravu, prema kojemu je spolni identitet nužan, jer predstavlja objektivni uvjet za formiranje para u braku.“ Slijedom ovako izraženih stajališta,katolici su naglasniji protivnici dženderizma - makar očito ne i jedini.[14] 2015. god., papa Franjo izjavljuje da rodna ideologija podrazumijeva sagledavanja o odnosima između spolova koji su posve nepomirljivi s katoličkim vjerskim naukom.[15]

Primjer kritike rodne teorije s libertarijanskih pozicija nalazimo kod britanskog intelektualca Brendana O'Neila (kolumnist kod "The Daily Telegraph"[16]), koji progovara u svibnju 2013. godine o aktualnom poslu donošenja zakona kojim se zajednicama homoseksualaca daje status braka: "...što zapravo ministri i aktivisti, koji govore o trenutnoj definiciji braka koja isključuje istospolne parove kao o problemu nejednakosti, pod time misle? Na primjer, bi li bio zločin protiv jednakosti kad bi se meni uskratilo pravo na upis na Royal College of Music? Da, istina je da ne znam svirati nijedan instrument i ne znam čitati note, ali što je s mojim pravom da se sa mnom postupa jednako kao s onima koji to znaju? ... Neki zagovornici homoseksualnih brakova kažu da je samo ljubav bitna i da je zbog toga isključivanje iz institucije braka ljudi koji vole osobe istoga spola, bez sumnje despotski čin i pravi primjer prakticiranja nejednakosti."[17] Sa sličnih pozicija, Wendy McElroy 2020. god. piše da rodna teorija od marksizma - od kojega se razlikuje po metodama koje nudi za razješenje društvenih nepravdi - nasljeduje sagledavanje društvenih odnosa kao antagonističkih, te se pojedince koji pripadaju nekoj od privilegiranih društvenih klasa smatra krivim i dapače sagledava kao "čin nasilja na dvije noge".[18]

Od 2012. godine osobito masovni "antidženderistički" pokret pod imenom "La Manif Pour Tous" nastao je u Francuskoj, povodom zakonskih promjena kojim se zajednicama osoba istog spola daje status i sva prava braka, te su istovremeno iz Građanskog zakona izbačeni termini "otac", "majka", "muž", "žena" i slično, te zamijenjeni "rodno neutralnim izrazima".[19]

 
"Džender je smrt - ubija identitet duše i tijela": parola istaknuta na antidženderističkom prosvjedu u Varšavi 2014. god.

U Italiji, prošireno je djelovanje "anti gender" snaga povodom zakonodavne inicijative za legalizaciju istospolnih zajednica 2013. godine.[20] Tijekom godina uvriježio se ondje način protestiranja na ulici putem tzv. "sentinelle antigender" ("antirodne straže"), čiji sudionici su povezani na nacionalnoj razini.[21] Kod takvih manifestacija, grupa prosvjednika u tišini stoji na ulici, čitajući u tišini svatko iz svoje knjige; Talijanska javnost to prepoznaje kao anti-rodnu poruku.[22] Sudionici takvih prosvjeda u pravilu stoje (čitaju knjige) udaljeni dva metra jedan od drugoga, okrenuti prema nekoj zgradi koja predstavlja simbol društvene moći. Pokret je uspio zahvatiti veliki broj ljudi - u antirodnim demonstracijama održanima u lipnju 2015. god. u Rimu je bilo oko milijun ljudi - koji nisu bili samo iz kruga ljudi koji će se uobičajeno identificirati s katoličkom vjerom, nego također i iz reda pripadnika drugih vjera, te iz reda sekularizirane populacije.[23]

U Africi, postoje anti-rodne aktivnosti u mnogo zemalja, pri čemu se također koristi "anti-gender" terminologija iskovana u katoličkim krugovima. Naglasak anti-rodnog pokreta je na okolnosti da ideje i nastojanja "rodne ideologije" u Africi promoviraju ne-afričke organizacije, te se govorio o otporu kulturnom imperijalizmu.[24]

Povodom ozbiljne društvene polemike povodom uvođenja tzv. "četvrtog modula" zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj 2012. – 2013. godine,[25][26] gdje su se oponenti posebno protivili uvođenju podučavanja o rodnoj teoriji školskoj djeci.,[27][28] kritikama iz katoličkih redova pridružile su se i druge veće vjerske zajednice u RH - tako i Islamska zajednica.[29] Društvena rasprava povodom uvođenja poduke iz rodne ideologije u Hrvatskoj 2013. godine bila je iznimno žučljiva, uz razmjenjivanje uvrjedljivih optuživanja za "fašizam" i slično.[30][31]

Antidženderisti alarmantno nastupaju u javnosti tvrdeći da tzv. rodna ideologija promiče ne samo što šire korištenje sredstava protiv začeća, nego potiče na pobačaj (uključujući eugenički, gdje se istrebljuju nerođeni nositelji bolesti poput Downovog sindroma i Tay - Sachs bolesti[32][33]) - sve pod egidom "prava na izbor" i brige za zdravlje žene; tako je npr. u Španjolskoj ljevičarska Zapaterova vlada istodobno promovirala "gay brak" i abortus za maloljetnice bez suglasnosti i znanja roditelja.[34] Zagovornici rodne ideologije nastoje stvoriti preduvjete da u skoroj budućnosti homoseksualnim parovima bude zakonski omogućeno posvajanje djece, te da se širom svijeta omogući rađanje djece pomoću surogatnih majki (što je za sada u većini zemalja zabranjeno[35][36]).

Nakon što su od 2015. godine dio državnih institucija u Francuskoj sve više u službenim dokumentima koristili "inkluzivno pisanje" kod kojega se nije koristio ni muški ni ženski gramatički rod, predsjednik vlade Francuske Republike Edouard Philippe je u studenom 2017. godine - nakon velike javne debate u kojoj se protiv takve prakse zauzela Francuska Akademija - donio odluku kojom se zabranjuje takva praksa i propisuje upotrebu uobičajenog jezika.[37] Slično je zabilježeno početkom 2018. godine u Kanadi, gdje su službenici državne agencije "Service Canada" bili dobili uputu da izbjegavaju oslovljavati stranke s "gospodine", "gospođo" i koristiti druge "rodno pristrane" izraze. Vijest o takvoj uputi izazvala je negodovanje u kanadskoj javnosti,[38] te su kanadske federalne vlasti ubrzo poručile da namjeravaju korigirati upute.[39]

Povodom pokrenutog postupka ratifikacije Istambulske Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Hrvatskom Saboru, oglasilo se u prosincu 2017. godine Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Izjavom, u kojoj poručuje da je "glavni je cilj toga dokumenta zaštita žena i obitelji od nasilja, što nikome dobronamjernome ne može biti sporno. No, isto je tako razvidno da se dijelovi Konvencije temelje na rodnoj ideologiji, što za odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske smatramo neprihvatljivim jer u nj ne treba unositi zasade bilo kakve partikularne ideologije, pa ni rodne."[40] Izjava je osuđena od strane, feminističkih, LGBT i ljevičarskih skupina, a HAZU se očitovao da mišljenje jednog Znanstvenog vijeća HAZU ne predstavlja službeno mišljenje čitave HAZU, jer se o njemu nije glasalo na razini čitave institucije.[41]

Početkom 2018. godine su, nakon široke rasprave u društvu gdje je veliko negodovanje izazvalo definiranje temina rod u konvenciji, u Bugarskoj i Slovačkoj su obustavljene procedure radi ratifikacije Istambulske konvencije.[42] Već su ranije aktivnosti na ratificaranju odgođene u Latviji[43] i Litvi.[44] U Hrvatskoj je pak, nakon oklijevanja, Vlada Andreja Plenkovića u ožujku 2018. godine najavila aktivnosti radi što brže ratifikacije Istanbulske konvencije - ne doduše bez protivljenja u društvu.[45] Plenkovićev HDZ, koji se deklarira kao demokršćanska stranka,[46] pokrenuo je takvu inicijativu usprkos jasno iskazanom protivljenju Hrvatske biskupske konferencije.[47] 22. ožujka 2018. godine je Vlada RH objavila tekst "Interpretativne izjave" koju će Hrvatska priopćiti prigodom polaganja isprave o ratifikaciji, a gdje se navodi da "RH smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obveze uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav".[48]

2020. god. se iz krugova bliskih Vladi Mađarske daje inicijativu da se Ustavom zabrani rodnu ideologiju.[49]

Feminističke autorice Elżbieta Korolczuk i Agnieszka Graff pišu 2018. da su antidženderisti svoje ciljeve uspjeli povezati s nacionalnim težnjama otpora globalizaciji, te su liberalne društvene elite uspjeli prikazati kao svojevrsne "kolonizatore", koji promoviraju "dženderizam" kao ideologiju koju svjetski bogati nameću siromašnima. "Zahvaljujući antikolonijalnom okviru, antidženderizam ima značajnu ideološku koherenciju i veliku mobilizacijsku moć: desničarski populisti su pridobili maštu i srca velikih dijelova lokalnih stanovništava učinkovitije nego što su to uspjeli progresivni pokreti."[50]

Reakcije državnih vlastiUredi

U Australiji, zabranile su školske vlasti Novog Južnog Walesa 2017. godine da se djecu u školama djecu podučava o nekim teorijskim konceptima razvijenih na rodnim studijima (zbog, kako je navedeno, njihove dubiozne utemeljenosti): tako se ne smije podučavati da bi rod bio “socijalni konstrukt“, da je seksualnost “ne-binarna” i “neprestano mijenjajuća”. Australski mediji su tim povodom izvještavali da je u školama zabranjena "gender theory".[51]

2021. godine, prosvjetne vlasti američke savezne države Oklahome zabranile su da se u tamošnjim osnovnim i srednjim školama podučava tzv. kritička teorija, uključujući izrijekom i podučavanje o "rodu".[52] U svibnju 2021. god. su slična ograničenja uvedena za podučavanje u školama u saveznoj državi Texasu, gdje se izrijekom ne spominju ni "kritička teorija", ni "rodna teorija", ali se zabranjuje podučavati da je npr. "socijalno nagrađivanje osobina poput snažne radne etike rasističko ili seksističko" i "da je pojedinac, zbog svoje rase ili spola, u sebi rasist, seksist ili tlačitelj, bilo svjesno bilo nesvjesno".[53]

Osnovne "dženderističke" ideje s kojima se antidženderistički pokret konfrontiraUredi

Pobornici antirodnog pokreta nazivaju ideje formirane u miljeu rodnih studija i LGBT aktivista, “rodna ideologija”, “gender ideologija” (od en. gender = rod) ili dženderizam (na njemačkom govornom području, "genderismus",[54] na francuskom "l’idéologie du genre",[55] na talijanskom "l' ideologia di gender"[56] ili "l' idelogia di genere";[57] španjolski "la ideología de género",[58][59] portugalski "ideologia de gênero",[60][61] poljski "ideologia gender",[62] na engleskom se ponekad koristi termin "gender feminism"[63][64][65]). Neki kritičari iz redova desnih konzervativaca u SAD svrstavaju ovu ideologiju pod tzv. kulturni marksizam.[66]

Mnogi feministički[67] i LGBT[68] aktivisti, te feministički intelektualci[69] zalažu se da najprije sagledamo "rod" kao nešto različito od biološkog spola, kako bi se potom moglo pristupiti tzv. dekonstrukciji tako shaćenog "roda" koji obuhvaća sve stereotipe o tome što bi ljudi - kao muškarci i žene - trebali biti i što bi trebali činiti u životu. Takve dekonstruktivističke aktivnosti provode se također i na polju umjetnosti.[70] U tome se oni oslanjaju na skup ideja koji je izvorno formiran u lezbijsko feminističkim i separatističko feminističkim krugovima u New Yorku 1980.- ih godina, makar njihovi kasniji pobornici nisu nužno radikalni poput separatističkih feministica. Taj skup ideja uključuje sagledavanje o suštinski konfliktnom odnosu između društvenih grupa - definiranih rasom, imovinskom moći i rodom - koje se nadograđuje na izvorna marksistička stajališta. Konflikt između muškaraca i žena se u povijesnim društvima očituje kroz tzv. seksizam, gdje se u patrijarhalnim sustavima uspostavljaju socijalne strukture pomoću kojih muškarci tlače žene. Feminističke autorice nude različite - u nekim slučajevima radikalne - pristupe kako bi se razriješio taj socijalni konflikt.[71]

Vidi još: Spol i rod

 
Lezbijsko-feministička filozofkinja Monique Wittig objašnjavala je da su žene potlačena klasa kojoj su muškarci eksploatatori. Jedini put za istinito oslobođenje vidjela je u lezbijstvu, te je objašnjavala: "Ja nisam žena, ja sam lezbijka". Predložila je korištenje termina "rod" kao "trojanskog konja" za subverziju postojećih odnosa između spolova, koji rezultiraju potčinjenošću žena.

Leizbijsko-feministička teoretičarka Monique Wittig u radu "One is Not Born a Woman" (1981.)[72] zalaže se za konstituiranje žena kao klase koja se treba osloboditi opresije eksploatatorske klase muškaraca: u tom oslobodilačkom procesu treba nestati kako koncept "muškarca", tako i koncept "žene". “Jer 'žena' ne postoji za nas: to je samo jedna imaginarna formacija, dok su 'žene' proizvod društvenih odnosa... Lezbijstvo je jedini meni poznati koncept koji nadilazi kategorije spola (muškarca i žene), jer njegov designirani subjekt (lezbijka) nije žena ni ekonomski, ni politički, ni ideološki. Jer ono što čini ženom jest jedan specifični socijalni odnos s muškarcem, kojega smo prije nazvali robovanjem, odnosom koji implicira osobnu i fizičku dužnost kao i ekonomsku obligaciju ... odnos kojega lezbijke izbjegavaju odbijajući da postanu ili ostanu heteroseksualnima." Ove svoje jasne riječi "pojačava" M. Wittig jezgrovitom javnom deklaracijom: "Ja nisam žena, ja sam lezbijka.".[73] Wittig razvija teoriju o riječima - trojanskim konjima, gdje radikalni pisci trebaju izvoditi subverziju socijalnog diskursa na način da politički zahvaćaju u već postojeće termine u svrhu političke subverzije; kao važni primjer takve riječi - trojanskog konja elaborira Wittig upravo termin "rod", koji predstavlja važnu "ratnu spravu" za napad na postojeće strukture socijalnih odnosa.[74] Tu svoju glavnu tezu je Wittig dvije godine ranije predstavila u članku The Trojan horse.[75]

 
Američka Filozofkinja Judith Butler (r. 1956.) u svojoj knjizi "Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity" iz 1990. godine izučavajući misao Simone de Beauvoir, Julie Kristeve,Jacquesa Lacana, Lucea Irigaraya, Monique Wittig, Jacquesa Derride, Michela Foucaulta i drugih razvija tezu da su muškost i ženskost kakve poznajemo puke posljedice kulturalnog discipliniranja

Filozofkinja Judith Butler - vodeća autorica tzv. queer teorije - iznosi 1988. godine mišljenje da bi "rod" valjalo sagledavati kao jednu fluidnu varijablu koja se mijenja u različitim prilikama i tijekom vremena, a pritom se ne mora poklapati s biološkim značajkama osobe. Rod može biti izveden na tradicionalan način (u skladu s uvriježenim konceptima muškosti i ženskosti) i netradicionalan način (izmjena rodnih normi, višestruki i miješani identiteti), tj. osobni doživljaj pojedinca kao muškarca ili žene (rodni identitet) može, ali ne mora korespondirati s njegovim aktualnim biološkim spolom; Butler time upućuje na lezbijsko življenje kao način da se uspješno razgradi postojeći koncept ženstvenosti, koji po njoj perpetuira društvenu ovisnost o muškarcu.[76][77] Za popularizaciju takvog sagledavanja “roda" ključna je bila knjiga Judith Butler "Gender Trouble", objavljena 1990. godine.[78] Prema stajalištu nemalog broja pobornika koncepta za koji se zalaže Butler, u životnoj praksi bi "rod" uvijek bio identičan sa seksualnom orijentacijom (koliko god heteroseksualna žena bila emancipirana ili pak ovisna o muškarcu, ona uvijek po "rodu" ostaje "heteroseksualna žena", ali se njen "rodni identitet" mijenja čim se odluči na lezbijstvo);[79] stoga proizlazi da se govorom o "rodu" zapravo promovira socijalni značaj (uključivo i pravne implikacije) raznih seksualnih orijentacija;[80] te teže uspostavi socijalnih odnosa u kojem odnosi između ljudi neće biti obilježeni podjelom na "muško" i "žensko"; pobornici tih ideja smatraju da takva podjela opterećuje čovječanstvo i da život čovjeka čini lošim.[81]

Ovakva nastojanja izazivaju dalekosežne posljedice u odnosu na brak i obitelj; zapravo je neskrivena težnja "dženderista" (tj. postmodernih feministica i LGBT aktivista - koji međutim ne prihvaćaju etiketu "dženderista") da posve razgrade tradicionalni poredak vrijednosti u području braka i obitelji, spolnosti i prokreacije.[82] osobitu pozornost (tzv.) "dženderisti" posvećuju uspostavi nadzora nad rađanjem, koje se postiže zalaganjem za što veću dostupnost abortivnih i biomedicinskih tehnika, ali i nastojanjem da se oslabi utjecaj tradicionalnih etičkih načela iz područja seksualnosti među djecom i mladima, putem medija i kroz školske programe u koje su ugrađeni mehanizmi rodne ideologije.[83] Pritom se uobičajilo govoriti o "seksualnim pravima"[84] (ne postoji neki međunarodni pravni dokument o seksualnim pravima) djece i mladih, podučava se da eksperimentiranje u području spolnosti predstavlja dobrodošli dio puta osobnog sazrijevanja. Nastoji se djecu i mlade uvjeriti u svekoliku slobodu izbora u području spolnosti: nije bitno hoće li eksperimentiranje sa spolnošću rezultirati heteroseksualnim, homoseksualnim, transseksualnim ili kakvim drugim opredjeljenjem[85] (Zdravstveni odgoj u Hrvatskoj od 2012.).[86]

Pojedini autori povezuju promišljanja na kakva upućuje filozofkinja Judith Butler s mogućnostima koje otvara tehnologija. Kako oni smatraju da je podjela na muški i ženski spol škodljiva, oni se zalažu za "popravak" ljudske vrste takvim biotehnološkim postupcima koji će omogućiti svakoj ljudskoj jedinci da bude "otac" djetetu i da iznese trudnoću kao "majka"; također da ostvaruje veću psihološku i biološku "fluidnost" koji će im omogućavati "istraživanje" kako ženskih tako i muških "aspekata osobnosti".[87] Uvriježilo se takva zalaganja nazivati "postdženderizam" (eng. "Postgenderism").

Neki kritičari antirodnog pokreta smatraju da su ideje koje antidženderisti obuhvaćaju sintagmom "rodna ideologija" previše heterogene da bi se mogle smatrati jednom jedinstvenom ideologijom, te drže da je naprosto riječ o nazivu kojega koriste socijalni konzervativci koji se protive promjenama u odnosima spolova i većim pravima za LGBT osobe.[88]

Kritike "rodne teorije" izvan antirodnog pokretaUredi

 
Christina Hoff Sommers bila je prva feministica koja se u knjizi "Tko je ukrao Feminizam?" iz 1994. suprotstavila "feminizmu trećeg vala" i prozvala ga "gender feminizam"

I izvan antidženderističkih krugova - čija je kritika feminističkih i LGBT aktivnosti politički obojena - postoje kritike tzv. rodne teorije.

U redovima znanstvene zajednice postoje kontroverze o utemeljenosti postmoderne feminističke i LGBT misli (tj. rodne ideologije, riječima oponenata) na znanstvenim dokazima kao i o njenoj logičkoj koherentnosti; tako švedska autorica Helen Lindberg nalazi da su feminističke teorije visoko ideologizirane i da je ideološki obojeni "feministički pristup" adekvatan samo za postavljanje pitanja za znanstveno istraživanje - a ne i za davanje znanstvenih odgovora, koji predmnijevaju znanstvenu nepristranost. Ta autorica ukazuje na sličnosti povijesnog marksizma i suvremenih pokušaja stvaranja feminističke socijalne teorije, koja se očituje u načinu razvoja ovih znanstveno-ideoloških projekata i njihovom načinu političkog djelovanja usmjerenom ka općoj ideji "oslobađanja".[89]

Već u početcima rodne teorije, piše kritički o rodnoj teoriji američka feministička autorica Christina Hoff Sommers, 1994. godine, (tada) profesorica filozofije na Clark University, u knjizi "Who Stole Feminism? How Women Have Betrayed Women". C. H. Sommers tu konstatira novu teorijsku i praktičnu orijentaciju u pokretu za ženska prava, te iznosi mišljenje da "gender femistice" (njena kovanica) upropaštavaju postignuća naraštaja feministica koje su se borile za jednakost spolova i koje i nadalje žele tako činiti (tu ona ubraja i sebe). C. H. Sommers u toj svojoj zapaženoj knjizi iznosi mišljenje da je kontraproduktivno uvjeravati svijet i žene same da nisu sposobne biti slobodne osobe ako ne prestanu biti žene. Ona tvrdi da su (već početkom 1990.- ih godina) te "gender feministice" zauzetim radom uspjele u SAD uzeti u ruke ključeve bilo kakvih financiranja zalaganja za ženska prava, kako iz državnih, tako iz privatnih izvora. Opisuje ona kako postaje nemogućim napredovati u sveučilišnom svijetu bez podrške feministica koje su pobornice te nove ideologije.[90] C. H. Sommers se do danas zauzima za "klasični equity feminizam", gdje se traži jednakost i pravičnost za žene, te tvrdi kako se pokazuje da "što su stvari bolje za žene, to su profesorice sa ženskih studija srditije ... Doista ne mislim da trebamo jednu alternativnu viziju. Mislim da već imamo dobru viziju, koju zovem 'equity feminizam'. To je klasični feminizam koji nam je donio pravo glasa, koji nam je donio pravičnost (engl. 'equity') u obrazovanju, koji nam nastavlja donositi jednakost šansi. To je feminizam u koji ja vjerujem. Tome nije trebalo davati neki filozofski izraz jer su to već sasvim lijepo bile učinile Mary Wollstonecraft, Elizabeth Cady Stanton i Susan B. Anthony. To je baština žena u ovoj zemlji. Stoga nisam trebala pisati jednu novu filozofiju feminizma ... Ono što sam morala učiniti je bilo da razotkrijem tu posebnu školu feminizma koju ja zovem gender feminizam".[91]

C. A. Sommers se ovom knjigom uvrstila u novu kategoriju tzv. "disidentskih feministica", koje su vrlo kritične prema glavnoj struji modernog feminizma nastalog 1980.-ih godina u SAD-u. Među tim "disidentskim feministicama" ističe se Camille Paglia - kulturalna kritičarka, feministička publicistica i profesorica sociologije na University of the Arts u Philadelphiji.[92]

Među zapaženim disidenticama koje se protive suvremenom "feminizmu trećeg vala" ističe se također kanadska univerzitetska profesorica Janice Fiamengo: usprkos desetljetnom pisanju o ženskim pravima i feminizmu, njeno predavanje na Univerzitetu u Ottawi u ožujku 2013. godine je fizički prekinula velika grupa feminističkih aktivistica - jer sadržaj njenog predavanja nije bio u skladu s njihovom ideologijom.[93] Primjer manje nasilne zabrane bilježi se krajem 2017. godine na Sveučilištu Cambridge, gdje su LGBT i feminističke udruge ishodile zabranu predavanja Linde Bellos, britanske feministice i aktivistice za prava LGBT osoba (koja je, uzgred, Židovka, te - kao kćer Nigerijca - afričke rase), jer je najavila da će u svojem predavanju kritizirati stanovite tendencije da borci za prava transseksualnih osoba ("transseksualni muškarci", rekla je L. Bellos) nameću svoju agendu feminističkom pokretu.[94]

Kritike korištenja termina "rodna ideologija" i antirodnog pokreta u cjeliniUredi

Američka novinarka Ana Campoy (Dallas, Texas) piše 2016. godine o rodnoj ideologiji kao novom terminu kojega su počeli koristiti konzervativci širom svijeta - od Meksika do Poljske; kojim da se terminom obuhvaćaju raznolike ideje s kojima se konzervativci današnjice ne slažu - kojima da je jedino zajednički da odstupaju od tradicionalnih pogleda na odnose između muškaraca i žena i na pitanja spolnosti općenito. Ukazuje da su osobito katolici usredotočeni na termin "roda" kako se počeo koristiti od 1990.-ih godina, kojega smatraju trojanskim konjem kojemu je zadaća da u društvu nametne protu-obiteljske politike.[95]

Stefanie Mayer (stručnjakinja za feminizam i ljudska prava, koordinatorica Centra za žene i studije roda na Sveučilištu u Klagenfurtu) i Birgit Sauer (politologinja i stručnjakinja za izučavanje roda sa Sveučilišta u Beču) u radu “‘Gender ideology’ in Austria: Coalitions around an empty signifier” iz 2017. godine karakteriziraju sintagmu “rodna ideologija” kao puku političku poštapalicu svojstvenu konzervativcima, kršćanima, te desničarskim populistima i ekstremistima.[96]

Tijekom rasprave o prihvaćanju Istanbulske konvencije u Hrvatskoj 2017. i 2018. godine, feministice su se vrlo odlučno protivile govoru o rodnoj ideologiji, jer da takvo što ne postoji.[97]

U veljači 2018. godine, hrvatska feministica Marina Biti (lingvistica, Sveučilište u Rijeci) govori da je "rodna ideologija" termin kojega konzervativci koriste za zastrašivanje javnosti, da je posrijedi sintagma "koja je puštena u opticaj s misijom zaustavljanja promjena nabolje u sferi rodnih odnosa".[98]

U ožujku 2018. godine, ustavna pravnica Sanja Barić (Sveučilište u Rijeci) govori da sintagmu “rodna ideologija” vidi ”kao izmišljeno čudovište koje sadrži sva ona ponašanja vezana uz seksualnost u najširem smislu, a koja nisu po volji bilo vjerskim zajednicama, bilo tradicionalno konzervativnim krugovima pa je onda izmišljen pojam koji sve to objedinjuje”.[99]

Slovenski sociolog Roman Kuhar i novinar Aleš Zobec 2017. godine konstatiraju da rodna ideologija nikad nije jasno definirana, pa da je onda o njenom sadržaju moguće govoriti na način kao što se govori o teorijama zavjere. Ukazuju da bi kritičari morali najprije dokazati da je “shvaćanje roda kao društvenog konstrukta pogrešan i ne-znanstveni pristup društvenim ulogama i identitetima baziranima na rodu”.[100]

Vanjske povezniceUredi

 
 Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Antirodni pokret

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

  1. ↑ Maja Gergorić. Antirodni pokreti u 21. stoljeću. Anali Hrvatskog politološkog društva : časopis za politologiju, Vol. 17 No. 1, 2020. Pristupljeno 11. ožujka 2021.
  2. ↑ CARLETON COLLEGE, Womens's and Gender Studies: Courses. Pristupljeno 28.11.2014.
  3. ↑ Hrvatska biskupska konferencija. 15. listopada 2014. "Muško i žensko stvori ih" (v. poglavlje "2. Čovjek u vrtlogu rodne ideologije"). Hrvatska biskupska konferencija. Pristupljeno 23. ožujka 2018.
  4. ↑ David Paternotte i Roman Kuhar. 2018. Anti-Gender Campaigns in Europe, zbornik radova (poglavlje 14, The anti-gender movement in comparative perspective), str. 255. booksandideas.net (engleski). Rowman & Littlefield. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. ožujka 2021. Pristupljeno 12. ožujka 2021.
  5. ↑ Žestoka rasprava u Studiju 4: "Rodna ideologija postoji otprilike kao i ljudi gušteri". HRT. 3. listopada 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. prosinca 2017. Pristupljeno 29. prosinca 2017.
  6. ↑ Centar za ženske studije Zagreb. 26. rujna 2017. Simpozij u počast Nadeždi Čačinovič. Centar za ženske studije Zagreb. Pristupljeno 16. listopada 2017.
  7. ↑ CroL. CroL LGBT news Portal, tag "LGBG aktivizam". CroL. Pristupljeno 16. listopada 2017.
  8. ↑ Responding to anti-gender (engleski). ILGA Europe. Pristupljeno 11. ožujka 2021.
  9. ↑ Marguerite A. Peeters. 2016. Rodna revolucija (prezentacija knjige). Verbum. Pristupljeno 28. veljače 2021.
  10. ↑ Damir Šarac. 3. travnja 2018. Vodič za katolike: što je rodna revolucija?. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 28. veljače 2021.
  11. ↑ Mary Anne Case. 2019. Trans Formations in the Vatican 's War on "Gender Ideology". University of Chicago Law School Chicago Unbound, Journal Articles, str. 643, 659. Pristupljeno 12. ožujka 2021.
  12. ↑ Mary Ann Glendon. Ožujak 1996. RESCUING FEMINISM FROM THE FEMINISTS (engleski). First Things. Pristupljeno 12. ožujka 2021.
  13. ↑ Kompendij socijalnog nauka Crkve iz 2004. (v. toč. 224), pristupljeno 11. svibnja 2013
  14. ↑ [1] VIDEO: Znanstvenici homoseksualci empirijski dokazali lažnost i šarlatanstvo rodne ideologije]
  15. ↑ Pope Francis compares arguments for transgender rights to nuclear arms. The Independent (engleski). 21. veljače 2015. Pristupljeno 11. ožujka 2021.
  16. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2011. Pristupljeno 11. lipnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  17. ↑  [https://web.archive.org/web/20130623060629/http://uimeobitelji.net/2013/06/10/govor-koji-je-odjeknuo-engleskom-homoseksualni-brakovi-borba-za-jednakost-ili-rat-protiv-razlicitosti/ Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2013.
  18. ↑ Wendy McElroy. 19. rujna 2020. The Gender Feminist–New Left–Marxist Axis Attacks All Civil Society (engleski). Mises Institute. Pristupljeno 28. veljače 2021.
  19. ↑ "Our message: The French must stand up..."  Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2014. (eng.) službene stranice "La Manif Pour Tous", pristupljeno 01.09.2014.
  20. ↑ "Dal Family Day al Ddl Zan, così il movimento anti-gender si è fatto strada sui social italiani", Viola Stefanello, "Italian.Tech", 1. siječnja 2022. Pristupljeno 27. siječnja 2022.
  21. ↑ "SCUOLA/ Sentinelle anti gender in azione. Il Miur: non facciamo allarmismi", "il.sussidiario.it",: 20. listopada 2015., Pristupljeno 27. siječnja 2022.
  22. ↑ "Anti-Gender Campaigns in Europe: Mobilizing against Equality" Roman Kuhar, David Paternotte, "Rowman & Littlefield", 7. kolovoza 2017., str. 162-163 Pristupljeno 27. siječnja 2022.
  23. ↑ "Femicide, Gender and Violence: Discourses and Counterdiscourses in Italy", Daniela Bandelli, "Springer", 21. ožujka 2017., str. 103-104. Pristupljeno 27. siječnja 2022.
  24. ↑ "Thinking anti-gender in Africa", 11. lipnja 2021., João Fernandes, "Calenda", Pristupljeno 27. siječnja 2022.
  25. ↑ [2]  Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2013. Kurikulum zdravstvenog odgoja], pristupljeno 15. prosinca 2012.
  26. ↑ Odluka MZOS  Inačica izvorne stranice arhivirana 13. prosinca 2012., pristupljeno 15. prosinca 2012
  27. ↑ [3] "Ustavni sud ukinuo zdravstveni odgoj", AlJazeera Balkans 22.5.2013.
  28. ↑ [4] Integralni tekst Odluke Ustavnog suda RH Broj: U-II-1118/2013 od 22.5.2013, objavljen u "Narodnim novinama" br. 63/2013
  29. ↑ "Džuma 22.02.2013. – Zdravstveni odgoj u školi? (Mersad ef. Kreštić)"  Inačica izvorne stranice arhivirana 21. lipnja 2013., mrežne stranice Islamske zajednice u Hrvatskoj
  30. ↑ "'VJERONAUK U ŠKOLAMA IZVOR JE ŠOVINIZMA U HRVATSKOJ' Redatelj Oliver Frljić"  Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2014., Ivana Mikuličin za "Jutarnji list", 07.12.2013.
  31. ↑ "Crkvo-mrzac Jovanović prijeti dopisom ravnateljima škola radi referenduma o obitelji"  Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2014., "Dnevno.hr", 14.11.2013.
  32. ↑ http://www.arcc-cdac.ca/postionpapers/25-Abortions-for-Genetic-Reasons.pdf
  33. ↑ http://www.theatlantic.com/sexes/archive/2013/01/the-social-construction-of-selective-abortion/267386/
  34. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. lipnja 2013. Pristupljeno 2. lipnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  35. ↑ [5] European Centre for Law and Justice, Report "Surrogate Motherhood: A Violation of Human Rights", travanj 2012
  36. ↑ [6]
  37. ↑ Rory Mulholland. 21. studenoga 2017. 'Gender-neutral' French banned from government papers (engleski). The Telegraph. Pristupljeno 22. ožujka 2018.
  38. ↑ MORGAN LOWRIE. 21. ožujka 2018. Minister defends Service Canada's gender-neutral language amid opposition ridicule (engleski). thestar.com. Pristupljeno 22. ožujka 2018.
  39. ↑ Catharine Tunney, Peter Zimonjic. 21. ožujka 2018. Service Canada's gender neutral directive is 'confusing' and 'will be corrected' says minister (engleski). CBC NEWS. Pristupljeno 22. ožujka 2018.
  40. ↑ Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 28. prosinca 2017. HAZU: Rodna ideologija u Istanbulskoj konvenciji neprihvatljiva za odgojno-obrazovni sustav (cjeloviti tekst Izjave). Narod.hr. Pristupljeno 29. prosinca 2017.
  41. ↑ Na Izjavu Znanstvenog vijeća HAZU-a uslijedile brojne reakcije. HRT. 28. prosinca 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. prosinca 2017. Pristupljeno 29. prosinca 2017.
  42. ↑ ZBOG STRAHA OD HOMOSEKSUALNIH BRAKOVA: Slovaci neće ratificirati europski sporazum o borbi protiv nasilja nad ženama. DNEVNIK.hr. 22. veljače 2018. Pristupljeno 10. ožujka 2018.
  43. ↑ Māris Klūga. 22. siječnja 2018. Latvia unlikely to ratify Istanbul Convention any time soon (engleski). LSML.LV. Pristupljeno 10. ožujka 2018.
  44. ↑ Lithuanian ministry proposes to delay ratification of Istanbul Convention (engleski). The Baltic Times. 3. ožujka 2018. Pristupljeno 10. ožujka 2018.
  45. ↑ Velikogorički HDZ-ovac poručio Plenkoviću: Istanbulska konvencija je protuprirodna. Tportal. 10. ožujka 2018. Pristupljeno 10. ožujka 2018.
  46. ↑ HINA. 19. lipnja 2018. 'HDZ pozicioniramo kao državotvornu, domoljubnu, narodnjačku i demokršćansku stranku'. Večernji list. Pristupljeno 10. ožujka 2018.
  47. ↑ Biskupima je Istanbulska konvencija "mačak u vreći". N1. 8. prosinca 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2018. Pristupljeno 10. ožujka 2018.
  48. ↑ Rozita Vuković, Goran Penić, Kristina Turčin. 22. ožujka 2018. VLADA USVOJILA ISTANBULSKU KONVENCIJU Ustavna stručnjakinja: 'Neće biti neočekivano ako Hrvatska zbog ove izjave bude snosila političke posljedice'. Jutarnji list. Pristupljeno 22. ožujka 2018.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  49. ↑ HINA. 5. studenoga 2020. Zamjenik mađarskog premijer želi zabranu "rodne propagande" u ustavu. Glas Istre. Pristupljeno 28. veljače 2021.
  50. ↑ Elżbieta Korolczuk, Agnieszka Graff. Gender as "Ebola from Brussels": The Anticolonial Frame and the Rise of Illiberal Populism. Signs Journal of Women in Culture and Society 43(4):797-821. Pristupljeno 12. ožujka 2021.
  51. ↑ Reberca Urban. 9. veljače 2017. Gender theory banned in NSW classrooms (engleski). The Australian. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2017. Pristupljeno 5. lipnja 2019.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  52. ↑ "Oklahoma Board of Education approves rules to limit classroom discussions on race, gender", Carmen Forman, "Oklahoman", 12. srpnja 2021. Pristupljeno 29. srpnja 2021.
  53. ↑ Critical Race Theory Limitation Approved by Texas House With Substantial Amendments by Democrats, ISAIAH MITCHELLMAY, The Texan, 11. svibnja 2021. Pristupljeno 29. srpnja 2021.
  54. ↑ Genderismus: Wegen Erfolglosigkeit in Konkurs, "Kathpress" 04.09.2012., pristupljeno 11. svibnja 2013.
  55. ↑ "Médias-Presse-Info", "L’enseignement de l’idéologie du genre financé par l’Union européenne", 15.04.2014.
  56. ↑ "L'ideologia gender è demoniaca"  Inačica izvorne stranice arhivirana 13. listopada 2014., Federico Cenci za ZENIT. 23.6.2014.
  57. ↑ "Corrispondenza Romana", "Gli studi sul cervello contestano l’ideologia di genere", 08.01.2014.
  58. ↑ ESTEFANÍA VELA BARBA. 11. srpnja 2017. [The New York Times ES La verdadera ideología de género] Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć) (španjolski). The New York Times (izdanje na španjolskom jeziku). Pristupljeno 24. siječnja 2018.
  59. ↑ Gabriel Cortina de La Concha za "El Diario Exterior", "'La ideología de género', por Jorge Scala"  Inačica izvorne stranice arhivirana 19. kolovoza 2014., 07.06.2010.
  60. ↑ Rute Pina. 29. studenoga 2017. Do México ao Uruguai, campanha contra "ideologia de gênero" mobiliza conservadores (portugalski). Brasil de Fato. Pristupljeno 24. siječnja 2018.
  61. ↑ "Para conservadores, ideologia de gênero é marxista e não cabe no Plano de Educação"  Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2014., Cíntia Alves za "GGN - O JORNAL DE TODOS LOS BRASIS", 22.4.2014.
  62. ↑ "Czy Ideologia Gender jest zagrożeniem dla cywilizacji?"  Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2014., Aleksandra Kostecka za "Pikio.pl" 30.12.2013.
  63. ↑ Vicot Conde, "A Handbook of International Human Rights Terminology", "Nebraska Press" 2004, članak "Gender Feminism", str. 96
  64. ↑ Barry X. Kuhle, "Evolutionary psychology is compatible with equity feminism, but not with gender feminism: A reply to Eagly and Wood (2011)"  Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2012., Evolutionary Psychology 10(1): 39-43 (2011)
  65. ↑ English Oxford Living Dictionaries. gender feminism. Oxford Dictionaries (engleski). Oxford University Press. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. siječnja 2019. Pristupljeno 24. siječnja 2018.
  66. ↑ "How Many Cultural Marxists Can Dance On The Head Of A Phallus?", Rod Dreher za "The American Conservative", 8.1.2014.
  67. ↑ Janja Sesar. 19. studenoga 2012. Dekonstruiranje roda iz novih perspektiva. Kulturpunkt.hr. Pristupljeno 13. ožujka 2021.
  68. ↑ Besplatan trening: Identificiranje i dekonstruiranje rodnih stereotipa u bajkama. Vox Feminae. 2019. Pristupljeno 12. ožujka 2021.
  69. ↑ Tatjana Pišković. 2018. Uvod u rodolektologiju (PDF). Zbornik radova o jeziku, rodu i spolu, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 7-33. Pristupljeno 12. ožujka 2021.
  70. ↑ Michèle Kieffer. 31. listopada 2016. Orshi Drozdik: Deconstructing Gender and the Self (engleski). Culture Trip. Pristupljeno 12. ožujka 2021.
  71. ↑ Linda L. Lindsey. 2015. The sociology of gender. Gender roles: a sociological perspective., str. 3, 4, 8-11 (PDF) (engleski). Routledge, New York. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2016. Pristupljeno 28. veljače 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  72. ↑ "One is Not Born A Woman  Inačica izvorne stranice arhivirana 12. rujna 2014.", Monique Wittig, Feminist Issues 1.2, 1981. god., str. 47-54.
  73. ↑ ""The Gender Closet: Lesbian Disappearance Under the Sign '"Women'", Cheshire Calhoun, "Feminist Studies", Vol. 21, No. 1, 1995., str. 7-34
  74. ↑ "The Trojan Horse of Universalism: Language as a 'War Machine' in the Writings of Monique Wittig", Linda Zerilli, "Social Text", No. 25/26 (1990), Duke University Press, str. 146-17
  75. ↑ "The Trojan horse" (eng.), Monique Wittig, "Feminist Issues", 1984., Volume 4/2, str. 45-49
  76. ↑ "Stanford Encyclopedia of Philosophy: Identity Politics" (pogl. "4. Gender and Feminism"), (verzija 7.2.2012.)
  77. ↑ "Performative Acts and Gender Constitution: An Essay in Phenomenology and Feminist Theory", Judith Butler, "Theatre Journal", Vol. 40, No. 4, Dec. 1988. str. 519-531 (v. osobito str. 528), izdanje "The Johns Hopkins University Press"
  78. ↑ [7] Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity By Judith Butler, 1990 (izdanje Rutledge NY 1999), pristupljeno 11. svibnja 2013.
  79. ↑ "Gender identity", u "Encyclopedia of Children's Health", Ken. R. Wells, pristupljeno 5.9.2014.
  80. ↑ Rječnik LGBTIQ pojmova. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. listopada 2014. Pristupljeno 1. rujna 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  81. ↑ "Rod i spol", Hrvoje Lorković, Matica Hrvatska, "Hrvatska revija" 2, 2007. (analiza rada A. Zaharijević i J. Kodrnja "Filozofija i i rod" objavljenog u Filozofska istraživanja br. 98/1)
  82. ↑ "Deregulacija temelja", Adriana Zaharijević, "Filozofska istraživanja", Vol. 25 No. 4 Prosinac 2005
  83. ↑ "Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama"  Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015., N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  84. ↑ [8] "Deklaracija o seksualnim pravima", sa stručnog savjetovanja seksologa održanog 1994. godine u Hong Kongu
  85. ↑ "'Queering' gender: Heteronormativity in young children",Kery H. Robinson  Inačica izvorne stranice arhivirana 23. rujna 2015., „Australasian Journal of Early Childhood“ 2005. (AJEC Vol. 30 No. 2, June 2005, pp. 19-28
  86. ↑ "Seksualna prava, seksualno zdravlje i sloboda"  Inačica izvorne stranice arhivirana 1. veljače 2014., Aleksandar Štulhofer kod "iskorak.hr", pristupljeno 22.1.2014.
  87. ↑ "Postgenderism: Beyond the Gender Binary"  Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2015., George Dvorsky i James Hughes, PhD", Institute for Ethics and Emerging Technologies, IEET Monograph Series 03, 20. ožujka 2008.
  88. ↑ Michelle Gallo. 29. kolovoza 2017. "Gender Ideology" Is a Fiction That Could Do Real Harm (engleski). Open Society Foundations. Pristupljeno 20. travnja 2018.
  89. ↑ Helen Lindberg "Only Women Bleed?: A Critical Reassessment of Comprehensive Feminist Social Theory", "Örebro Studies in Political Science", Vol. 24., 2009.
  90. ↑ "Women Have Betrayed Women", Christina Hoff Sommers, "Simon @ Schuster, 1994., str. 133
  91. ↑ Scot London: "The Future of Feminism: An Interview with Christina Hoff Sommers", (prerada radijskog intervjua), pristupljeno 17.08.2014.)
  92. ↑ The Wall Street Yournal, "Camille Paglia: A Feminist Defense of Masculine Virtues", by Bari Weiss, 28.12.2013)
  93. ↑ VIDEO sa snimkom akcije feminističkih aktivistica, kod "A Voice for Male Students". Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2014. Pristupljeno 17. kolovoza 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  94. ↑ Claire Heuchan. 6. listopada 2018. If feminist Linda Bellos is seen as a risk, progressive politics has lost its way (engleski). The Guardian. Pristupljeno 29. siječnja 2018.
  95. ↑ Ana Campoy. 4. studenoga 2016. A conspiracy theory about sex and gender is being peddled around the world by the far right (engleski). Quarz. Pristupljeno 20. travnja 2018.
  96. ↑ Stefanie Mayer, Birgit Sauer. Kolovoz 2017. "Gender ideology" in Austria: Coalitions around an empty signifier (engleski). Rowman & Littlefield. Pristupljeno 20. travnja 2018.
  97. ↑ HRT. 3. listopada 2017. Žestoka rasprava u Studiju 4: "Rodna ideologija postoji otprilike kao i ljudi gušteri". HRT. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. prosinca 2017. Pristupljeno 20. travnja 2018.
  98. ↑ Marina Biti. 23. veljače 2018. Rodna ideologija u središtu je interesa ekstremne desnice koja nastoji konzervirati zatečene rodne odnose. ONE NASTUPAJU. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. prosinca 2020. Pristupljeno 20. travnja 2018.
  99. ↑ Marinko Jurasić. 19. ožujka 2018. Rodna ideologija izmišljeno je čudovište kojim konzervativci plaše javnost. Večernji list. Pristupljeno 20. travnja 2018.
  100. ↑ Kuhar, Roman; Zobec, Aleš. 2017. The anti-gender movement in Europe and the educational process in public schools (PDF) (engleski). CEPS Journal. Pristupljeno 20. travnja 2018.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Antirodni_pokret&oldid=6572634"