Otvori glavni izbornik

Stjepko II. Šubić Bribirski (?, o. 1215. - ?, o. 1265.), hrvatski velikaš iz roda Šubića, bribirski i trogirski knez. Sin je kneza Stjepana I., brat Jakova I. i nećak kneza Grgura III.

Poslije očeve smrti sukobljavao se s bratićem Markom II. zbog starješinstva u rodu. Bio je trogirski knez 1238.-1250. te šibenski načelnik 1242. i knez 1246.-1247.[1] Istaknuo se u borbama protiv Tatara 1242. godine. Godine 1251. dobio je od kralja Bele IV. potvrdu nasljednog bribirskog kneštva.

Odigrao je značajnu ulogu u pripremi kasnijeg uspona Bribiraca, koji je uslijedio u vrijeme njegovih sinova Pavla I., Jurja I. i Mladena I. Osim sinova, imao je i dvije kćeri, Stanislavu i Jelenu.

BilješkeUredi

  1. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 189.

LiteraturaUredi


  Nedovršeni članak Stjepko II. Šubić Bribirski koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.