Sumnja

Ovo je glavno značenje pojma Sumnja. Za druga značenja pogledajte Sumnja (razdvojba).

Sumnja je mentalno stanje u kojem je um nesiguran između dvije ili više kontradiktornih tvrdnji. Sumnja na emocionalnoj razini je neodlučnost između vjerovanja i nevjerovanja. Može uključivati nesigurnost, nepovjerenje ili nedostatak uvjerenja o određenim činjenicama, postupcima, motivima ili odlukama. Sumnja može rezultirati odgađanjem ili odbijanjem relevantne akcije zbog zabrinutosti za pogreške ili propuštene prilike.

Ilustracija sumnje

Caravaggio: Nepovjerljivost svetog Tome

Djelomično ili povremeno negativno potkrepljenje može dovesti do učinkovite klimu straha i sumnje.

Filozofija

Descartes je koristio kartezijansku sumnju kao eminentno metodološko oruđe u svojim temeljnim filozofskim istraživanjima. Filozofijske grane poput logike ulažu mnogo truda u razlikovanje dvojbenog, vjerojatnog i sigurnog. Velik dio nelogičnosti počiva na sumnjivim pretpostavkama, sumnjivim podacima ili sumnjivim zaključcima, pri čemu retorika, demagogija i obmana igraju svoje uobičajene uloge.

Teologija

Sumnja kao put prema (dubljem) vjerovanju u središtu je priče o svetom Tomi apostolu. George Hermes u svome teološkom stajalištu kaže: "... polazište i glavno načelo svake znanosti, a time i teologije, nije samo metodička sumnja, nego pozitivna sumnja. Čovjek može vjerovati samo u ono što je percipirao kao istinito iz razumnih razloga, i stoga mora imati hrabrosti nastaviti sumnjati sve dok ne pronađe pouzdanu osnovu da zadovolji razum."

Kršćanski egzistencijalisti poput Sørena Kierkegaarda sugeriraju da bi netko doista vjerovao u Boga također morao sumnjati u svoja uvjerenja o Bogu; sumnja je racionalni dio misli osobe uključen u vaganje dokaza, bez kojega uvjerenje ne bi imalo stvarnu bit. Vjerovanje nije odluka temeljena na dokazima da su, recimo, određena uvjerenja o Bogu istinita ili da je određena osoba vrijedna ljubavi. Nijedan takav dokaz nikada ne bi mogao biti dovoljan da pragmatično opravda potpunu predanost koja je uključena u pravo teološko vjerovanje ili romantičnu ljubav. Vjera ionako uključuje preuzimanje te obveze. Kierkegaard je mislio da vjerovati u isto vrijeme znači sumnjati.

Znanost

»Sumnjati u sve ili vjerovati u sve, dva su jednako zgodna rješenja; oboje odbacuju nužnost refleksije.«

—Henri Poincaré, „Znanost i hipoteza” (1905.)

Znanstvena metoda redovito kvantificira sumnju i koristi je kako bi utvrdila jesu li potrebna daljnja istraživanja. Isaac Asimov, u svojoj zbirci eseja „Činjenica i fantazija”, opisao je znanost kao sustav za izazivanje i rješavanje inteligentne sumnje.