Tokajski vinogradi

Tokajski vinogradi ili Tokajsko podbrđe (mađarski: Tokaj-Hegyalja) je povijesna oblast u sjeveoistočnoj Mađarskoj koja je poznata po uzgoju i proizvodnji vina. U oblasti se nalaze 28 sela na oko 7.000 hektara vinogradskog zemljišta, od čega je oko 5.000 zasađenih vinovom lozom.

Povijesno kulturni krajolik Tokajskih vinograda
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Tokaj - Hegyalja-06.jpg
Flag of Hungary.svg Mađarska
Godina uvrštenja2002. (26. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, v
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1063
Koordinate48°15′N 21°35′E / 48.250°N 21.583°E / 48.250; 21.583
Tokaj-Hegyalja na karti Mađarska
Tokaj-Hegyalja
Tokaj-Hegyalja
Lokacija Tokajskog podbrđa u Mađarskoj
Utok rijeke Bodrog u Tisu u Tokajskoj oblasti

Oblast je poznata po vinu Tokaji aszú koje je najstarije vino proizvedeno s plemenitom sivom plijesni,[1] oko 1570. godine.[2]

Ova oblast je najranije zaštićena vinogradarska oblast kraljevskom apelacijom iz 1757. godine. Oblast je osobita po lesovitom tlu i mikroklimi osunčanih brdovitih padina i blizinom rijeka Tise i Bodrog. Od autohtonih vrsta vinove loze tu se uzgajaju Moslavac, Hárslevelü, te Žuti muskat (Sárgamuskotály) i Zéta, dok su druge vrste zabranjene. Na tom području je od 15. do 17. st. iskopano mnogo podzemnih podruma u živoj stijeni, u kojima se čuva temperatura od 10 do 12°C, i vlažnost od 85-90 %.

PovijestUredi

 
Jedan od 185 Tokajskih podzemnih podruma 1967. godine
 
Tokaji Aszú 4 Puttonyos, berba 1990., u boci od 500 ml
 
Moslavac, berba 1994., proizveden na tokajskom području

Vinogradi u Tokaju su postojali već u 12. stoljeću, ali nije poznato tko ih je zasadio. Naime, Kelti su tu obitavali u 1. st. pr. Kr., a pronađen je okamenjeni list vinove loze iz 3. st. kada su tu živjeli Rimljani. Slaveni su se naselili u 5. ili 6. stoljeću, a ime oblasti, "Tokaj", je najvjerojatnije od slavenske riječi "Stokaj" u značenju utoka jedne rijeke u drugu (Bodrog u Tisu). Latini su se naselili za vrijeme Bele III. (1130. – 1162.) i Bele IV. (1235. – 1270.) iz područja Valonije ili Italije, ali je vinogradarstvo u Tokaju pravo procvalo početkom 16. stoljeća.

Tokajska vina su postala važnom trgovačkom robom u 17. stoljeću i izvorom prihoda vladarima Transilvanije. Zahvaljujući ovim prihodima, kraljevići Transilvanije su uspjeli izboriti neovisnost od Habsburgovaca, a kraljević Franjo II. Rákóczi je poklonio mnogo boca francuskom kralju Luju XIV. koji je ovo vino prozvao "Vinum Regum, Rex Vinorum" ("Vino kraljeva, kralj vina").

U 18. stoljeću izvoz ovog vina je doživio vrhunac, osobito prema Poljskoj i Rusiji, a Rusi su čak imali svoju koloniju tu kako bi osigurali kontinuitet izvoza za carski dvor.

Nakon podjele Poljske 1795. godine izvoz je znatno opao, a nakon epidemije filoksere (trtna uš) 1885. godine, većina tokajskih vinograda je propala. Nakon Trianonskog sporazuma 1920. godine, Tokajski vinogradi su podijeljeni između Mađarske i Slovačke koja je dobila njenih oko 120 hektara i izgubili su monopol na domaćem tržištu.

Tijekom komunističke vladavine, Tokajska vina su izgubila na kvalitetu i reputaciji. No, nakon 1990. godine, zahvaljujući velikim investicijama čine se veliki koraci za obnovom ove oblasti, tzv. "Tokajska reenesansa".[3] Danas tu ima preko 600 vinarija od kojih njih 50 proizvode punim kapacitetom.

U želji da zaštiti autohtonu proizvodnju i ime vina "Tokay", Mađarska dans vodi pravnu bitku sa šest država koje svoje vino zovu ovim imenom (Italija, Francuska, Slovačka, Australija, Srbija i Slovenija).[4]

BilješkeUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Tokajski vinogradi
  1. Ovo vino se s ponosom spominje u mađarskoj nacionalnoj himni Himnusz
  2. Prvi spomen je u djelu Nomenklatura (Fabricius Balázs Sziksai) iz 1576. godine.
  3. Tokajska renesansa
  4. Róbert Cey-bert, Tokajsko vino, Magyar Hírlap[neaktivna poveznica] (mađ.)

Vanjske povezniceUredi