Unska pruga je željeznička pruga koja povezuje Split i Zagreb i koja između ovih dvaju krajnjih odredišta jednim svojim dijelom ide duž toka rijeke Une. Pri tom, između Bihaća i Knina na više mjesta prelazi iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu i obrnuto.

Unska pruga (dionica Novi GradKnin).
Novi Grad – Knin
prema Sunji
0
Novi Grad
prema Banja Luci
Sana
3
Vidorija
8,5
Rudice
12,5
Rakani
16,7
Blatna
19,6
granica infr. ŽRS-a i ŽFBH-a
24,3
Bosanska Otoka
Una
27,6
Drenova Glavica
34,2
Bosanska Krupa
Una
45,8
Grmuša
55,2
Cazin-Srbljani
Pokoj
Bihać (stari kolodvor)
65,9
Bihać
Pritoka
73,9
Ripač
78
Račić
Una
83
granica BIH i Hrvatske
84,6
Loksun
91,6
Štrbački Buk
95,2
Kestenovac
99,5
granica Hrvatske i BIH
100,2
Bušević
105,5
Kulen Vakuf
109,6
Palučci
Vijadukt Jarapaga
115,7
Martin Brod
Una
19,6
granica infr. ŽFBH-a i HŽ-a
123,5
Una
Krka
124
granica BIH i Hrvatske
126
Begluci
127,4
granica Hrvatske i BIH
130,9
Bosanski Osredci-Srb
133,8
Osredci
137,7
granica BIH i Hrvatske
138,4
Ličko Dugopolje
Steinbeisova pruga
142,5
Lička Kaldrma
146,2
Lički Tisovac
154,1
granica Hrvatske i BIH
154,2
Bosanski Drenovac
155,8
granica BIH i Hrvatske
Butižnica
161
Strmica
165
Komalić
169
Golubić
prema Oštarijama
178
Knin
prema Zadru
prema Splitu

Povijest uredi

Gradnju je u svibnju 1936. započela tvrtka Batignolles (Société de construction des Batignolles) koja je prije toga izgradila prugu Priština – Peć. Prema ugovoru izgradnja je trebala trajati četiri godine od 1. travnja 1936. do 1. travnja 1940. Podizvođači su bile tvrtke Dukić i drug iz Ljubljane, te Šojat i Batušić. Zbog sastava tla pruga se morala od 18,6 km do Martin-Broda prebaciti na lijevu obalu Une što je tvrtka Batignolles iskoristila za zatražiti produljenje roka gradnje za dvije godine. Od ondašnjeg ministra prometa dobila je dodatnih 18 mjeseci bez naplate kazne. Novi je rok omogućio tvrtki Batignolles otpuštati radnike od prosinca 1937. godine. Izbijanje Drugoga svjetskog rata dodatno je usporilo radove zbog odlaska francuskih inženjera.

Pred rat bilo je gotovo 4/5 pruge, kolosijek je bio položen od Bihaća do 25,8 km i od Knina prema Bihaću 24 km. Stanični kolosijeci sa skretnicama bili su položeni u stanicama Bihaću, Ripču, Loskunu, Kninu, Golubiću i Drenovcu. Za izgraditi ostalo je još 25 km tračnica i 12 km pragova.

U SFRJ ova pruga je puštena u promet 25. prosinca 1948. iako nije bila potpuno dovršena.

Elektrificirana je i osposobljena za brzinu do 120 km/h 1987., ali samo do Knina. Inače dovršena je 1946., iako su neki njeni dijelovi napravljeni i prije II. svjetskog rata. Nadnevka 11. listopada 1998. Stabilizacijske snage (SFOR) su otvorile prugu na svečanosti u Bosanskoj Otoci. Prugu su tada obnavljale Hrvatske željeznice i Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine. Obnovu su financirale Stabilizacijske snage.

Od Ličke je pruge kraća 31,3 km.

[[Slika:]]

Prikaz završetaka gradnje pojedinih dionica uredi

  • Sisak – Sunja – Dobrljin, 10. travnja 1882., 47.7 km
  • Bosanski Novi – Dobrljin, 1875. godine (dio najstarije pruge u BiH, Banja Luka - Dobrljin) , 14 km
  • Bosanski Novi – Bosanska Krupa, 4. listopada 1920., 34 km
  • Bosanska Krupa – Bihać, 17. srpnja 1924., 32.2 km
  • Bihać – Knin, 29. studenoga 1948.,[1] 112 km

Duljine pojedinih dionica pruge uredi

  • Bihać – Knin (1951.):[2] 111,7 km
  • Sunja – Bihać – Knin (1952.):[2] 217,4 km

Građevinska duljina pruge uredi

  • Sunja – Volinja – Državna granica:[3] 21,575
  • Državna granica – Ličko Dugo Polje – Knin:[3] 59,068

Poslovne duljine pruga uredi

  • Sunja – Dobrljin (1918.):[4] 25,509 km
    • Industrijskih tračnica na toj pruzi (1918.):[4] 13,950 km

Pruga je jedno vrijeme bila kategorizirana kao glavna pruga Sunja – Knin. Navode se i različite udaljenosti postaja između Ličkoga Dugog Polja i Martin Broda (Osredci 173 ili 174,[5] Srb 170 ili 171,[5] Begluci 165, Una 162 ili 164,[5] te Martin Brod 154 ili 156[5] km).[6][5]

Galerija slika uredi


Izvori uredi

  • Zvonimir Jelinović, Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, Knj. 6., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1957.
  1. Blagoje Bogavac, ur., Sto godina železnica Jugoslavije : (»Zbornik članaka povodom stogodišnjice železnica Jugoslavije«) : [1849. – 1949.] / redakcija Štamparskog preduzeća Jugoslovenskih železnica, Štamparsko preduzeće Jugoslovenskih železnica, Beograd, 1951., (COBISS.BH), (COBISS.SI), (COBISS.SR).
  2. a b Zvonimir Jelinović, 1952., stranica 144.
  3. a b Odluka o razvrstavanju željezničkih pruga, 9. siječnja 2014., (»Narodne novine«, br. 3/2014., 10. siječnja 2014., pristupljeno: 20. rujna 2014.).
  4. a b Josip Gorničić-Brdovački, Razvitak željeznica u Hrvatskoj do 1918. godine : građenje, organizacija i financijalni odnosi, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, Knj. 3., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1952., Prilog 3. (Prilozi iza str. 213.)
  5. a b c d e Antun Konrad, Vitomir Šantić, ur., Turistički red vožnje : za putnički saobraćaj SFRJ : 31. V. 1964. – 29. V. 1965., Generalturist, Zagreb, 1964., str. 130. – 135.
  6. xxxxxxxxx, Vozni red : 14. XII. 2003. – 11. XII. 2004., Hrvatske željeznice, Zagreb, 2003., str. 260. i 261.

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Unska pruga
Nedovršeni članak Unska pruga koji govori o željezničkom prometu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.