Otvori glavni izbornik

Vaso Bogdanov (Pančevo, 2. listopada 1902. - Zagreb, 9. listopada 1967.),[1] bio je hrvatski povjesničar i prevoditelj. Većinom je proučavao i pisao o političkoj povijesti Hrvatske 19. i s početka 20. stoljeća (stranke, Jelačić, Starčević te odnosi Hrvata i Srba).[2]

Sadržaj

ŽivotopisUredi

Rani život, školovanje i politička djelatnostUredi

Vaso Bogdanov rodio se u Pančevu 1902. godine. Po nacionalnosti je Srbin.[3] U rodnome Pančevu započeo je gimnaziju. Kao gimnazijalac bio je proganjan zbog "boljševičke propagande".[2] Nakon što je u šestom razredu gimnazije izbačen zbog komunističke propagande školovanje je nastavio u Beogradu i Velikom Bečkereku (poslije Zrenjanin), gdje je maturirao 1920. godine.[4] Bio je članom KPJ, od 1919. godine, suradnikom i urednikom sindikalnih novina i časopisa, tajnikom MK KPJ u Pančevu i OK KPJ u Velikom Bečkereku te sekretar PK KPJ Vojvodine u Subotici. U tzv. sukobu na ljevici pripisan mu je revizionizam pa je bio odbačen.[2] U Beču je studirao književnost i povijest a diplomirao je, 1924. godine, u Beogradu. Zbog svoje političke djelatnosti više puta bio je zatvaran a kao gimnazijski profesor otpuštan iz službe (1924., 1929.-1931.).[4] U Zagreb je doselio 1930-ih godina.[2] Bio je prvi Krležin bibliograf[2] (Radovi Miroslava Krleže 1914-1937, u: M. Krleža, Golgota, Zagreb, 1937., str. 184.–238.)[4]. Bio je profesor u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji od 1930. do 1941. godine.[5]

Drugi svj. rat i nakon Drugoga svj. rataUredi

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Bogdanov je prilično dugo bio u zatvoru te je pušten 1942. godine a u ljeto 1945. godine bio je također pritvoren.[2] Jedno vrijeme u doba NDH štitio ga je i skrivao dr. Đuro Vranešić kojemu se 1945. godine pokušao odužiti kada su ovoga nove komunističke vlasti sudile.[2] 1 Od jeseni 1945. godine bio je profesorom u II. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.[4] 1946. godine bio je članom Komisije za razgraničenje pri predsjedništvu vlade NR Hrvatske a u razdoblju od 1946. do 1948. godine radio je u Državnom arhivu Hrvatske.[4] Doktorirao je 1947. godine u Zagrebu[2] s disertacijom Južnoslavenski narodi ugarske, Mađari i Austrija u revoluciji 1848-49. Od 1949. do 1957. godine bio je šefom delegacije SIV-a za realizaciju mirovnog ugovora s Mađarskom. Bio je profesorom povijesti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (od 1949. do 1955. kao izvanredni profesor, a od 1955. do 1967. godine kao redoviti profesor).[6]

Bio je članom JAZU (dopisni član od 1951. a redoviti od 1955. godine) i izabran je u predsjedništvo JAZU početkom 1967. godine.[4]

Umro je u Zagrebu 9. listopada 1967. godine.

DjelaUredi

  • O agrarnoj reformi, Beograd 1924.
  • Ustanak Srba u Vojvodini i mađarska revolucija: 1848 i 1849, Gradska štamparija, Subotica, 1929.
  • Hrvatsko pitanje, Zagreb 1935.
  • Nacionalni i socijalni sukobi Vojvođana i Mađara 1848.-1849., Epoha, Zagreb, 1935. (2. izd. 1946.)
  • Suvremeni književni i kulturni problemi, Nakl. knjižara Epohe, Zagreb, 1935. (pod pseudonimom N. Kostin)[7]
  • Ante Starčević i socijalna pravda, Nakladna knjižara "Orbis", Biblioteka Likovi, god. II, br. 7-8. Serija I, Zagreb, 1937.
  • Ante Starčević i hrvatska politika, Historija za svakog, knjiga 1, Biblioteka nezavisnih pisaca, Zagreb, 1937.
  • Politička i moralna strana lijeve hajke na Krležu: prilog historiji desetgodišnjeg književno-političkog sukoba na ljevici, vl. naklada, Zagreb, 1940.
  • Pripremanje i organiziranje kontrarevolucije iz Beča 1848-1849: odlomak iz doktorske disertacije "Južnoslavenski narodi ugarske, Mađari i Austria u revoluciji 1848-49", Radiona, Zagreb, 1947.
  • Hrvatska ljevica u godinama revolucije 1848.-49. u svijetlu naše četrdesetosmaške štampe, Matica hrvatska, Zagreb, 1949.
  • Društvene i političke borbe u Hrvatskoj 1848./49.: prilog historiji naše četrdesetosme, JAZU, Zagreb, 1949.
  • Starčević i stranka prava prema Srbima i prema jedinstvu južnoslavenskih naroda, Školska knjiga, Zagreb, 1951.
  • Historijska uloga društvenih klasa u rješavanju južnoslavenskog nacionalnog pitanja, Rad JAZU, Zagreb, 1954.
  • Historijska uloga društvenih klasa u rješavanju južnoslovenskog nacionalnog pitanja: (prilog historiji naše borbe za oslobođenje i ujedinjenje), Veselin Masleša, Sarajevo, 1956.
  • Hrvatska revolucionarna pjesma iz godine 1794 i učešće Hrvata i Srba u zavjeri Martinovićevih jakobinaca, Starine JAZU, knjiga 46, Zagreb, 1956.
  • Živa prošlost, Zora, Zagreb, 1957.
  • Likovi i pokreti, Mladost, Zagreb, 1957.
  • Historijski uzroci sukobu između Hrvata i Srba, Rad JAZU, Zagreb, 1957.
  • Historija političkih stranaka u Hrvatskoj: od prvih stranačkih grupiranja do 1918, NIP, Zagreb, 1958.
  • Jakobinska zavjera Ignjata Martinovića, NIP, Zagreb, 1960.
  • Les problemes nationaux dans la Monarchie des Habsbourg / par Fran Zwitter en collaboration avec Jaroslav Šidak et Vaso Bogdanov, Comité national Yougoslave des sciences historiques, Beograd, 1960. (dop. izd. na slovenskome, Ljubljana, 1962.)
  • Hrvatski narodni pokret: 1903/4, JAZU, Zagreb, 1961.
  • Jugoslavenski odbor u Londonu u povodu 50-godišnicje osnivanja, (urednik), JAZU, Zagreb, 1966. (suurednici Ferdo Čulinović i Marko Kostrenčić)

PosmrtnoUredi

  • Dalmatinsko pitanje u politici Banske Hrvatske godine 1861., Starine JAZU, knjiga 55., Zagreb, 1971.

BilješkeUredi

  1. 1 Dr. Đuro Vranešić je u svibnju 1945. godine uhićen "(...) i zatim tri puta suđen, na Okružnom i Vrhovnom sudu. Na prvom suđenju 16. XI. 1945. Okružni narodni sud za grad Zagreb oslobodio ga je zahvaljujući svjedočenju M. Krleže, K. Hegedušića, V. Bogdanova i dr. koje je štitio i skrivao u doba NDH. Nakon žalbe tužitelja, Vrhovni je sud presudom s istim datumom žalbu prihvatio i ukinuo oslobađajuću presudu, a javno je tužilaštvo podiglo drugu optužnicu. Nova rasprava održana je sutradan, 17. XI. 1945. Na tom je suđenju Đ. Vranešić proglašen krivim i osuđen na 20 godina zatvora, gubitak svih polit. i građanskih prava te konfiskaciju cjelokupne imovine. Nakon žalbi i javnog tužitelja i branitelja (I. Politeo), Vrhovni sud Hrvatske preinačio je 7. XII. 1945. presudu u kaznu smrti strijeljanjem. Presuda je izvršena 13. I. 1946, unatoč Krležinim intervencijama i obećanjima Tita, M. Đilasa i M. Pijade da će se poštedjeti život čovjeku koji je spasio nekoliko desetaka ljevičara (na popisu koji je predočen sudu bilo je 78 imena). (...)".[8]

IzvoriUredi

  1. Proleksis enciklopedija: Bogdanov, Vaso, preuzeto 8. veljače 2013.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Krležijana: Bogdanov, Vaso (Vahid), preuzeto 6. travnja 2013.
  3. Vlado Čutura, Razgovor: Dr. Josip Jurčević, znanstveni suradnik Instituta "Ivo Pilar". Stvarnu moć zadržale su naslijeđene strukture, Glas Koncila, 20 (1560), 16. svibnja 2004., preuzeto 6. travnja 2013.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Hrvatski biografski leksikon: Bogdanov, Vaso (Vahid), preuzeto 29. listopada 2013.
  5. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 892.
  6. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Preminuli profesori, preuzeto 6. travnja 2013.
  7. Katalog HAZU, preuzeto 6. travnja 2013.
  8. Krležijana: Vranešić, Đuro, preuzeto 6. travnja 2013.

Vanjske povezniceUredi