Vlado Dapčević

Vladimir "Vlado" Dapčević, (na crnogor. ćiril. Владо Дапчевић, Ljubotinj, 14. lipnja 1917.Bruxelles, 12. srpnja 2001.), crnogorski revolucionar, sudionik NOB-a, disident i politički robijaš u Drugoj Jugoslaviji.

Vlado Dapčević
Владо Дапчевић
Vlado Dapčević
Vlado Dapčević
Pseudonim(i) Vlado
Rođenje 14. lipnja 1917.
Smrt 12. srpnja 2001.
Nacionalnost Flag of Montenegro.svgCrnogorac
Poznat(a) po crnogorski revolucionar i disident
Portal o životopisima

MladostUredi

Od 1933. Dapčević je član SKOJ-a, a naredne godine je primljen u članstvo ilegalne KPJ. Studirao u Beogradu, gdje je agilan u organiziranju prosvjeda protiv režima.

Sudionik ustanka crnogorskog naroda protiv talijanske okupacije srpnja 1941. Tijekom rata sudjelovao u svim važnijim bitkama Titove partizanske vojske.

Nakon rata časnik, u činu pukovnika, načelnik uprave za agitaciju Generalštaba Jugoslavenske armije.

InformbiroUredi

U aferi oko Informbiroa 1948. simpatizirao Staljina i SSSR. Skupa s dvojicom drugih visokih crnogorskih časnika, generalima Arsom Jovanovićem i Brankom Petričevićem Kađom neuspješno pokušao bijeg preko jugoslavensko-rumunjske granice kod Vršca pri čemu general Jovanović pogiba, a Vlado se nakon toga skriva u Beogradu. Ubrzo, pri novom pokušaju ilegalnog prijelaza jugoslavenske granice, uhićen.

1950. Dapčević je osuđen na dvadesetogodišnju robiju; amnestiran 1957.

Bijeg u inozemstvoUredi

1958. skupa s drugim istomišljenicima bježi u Albaniju, a odatle u SSSR.

1962. dolazi u sukob sa sovjetskim vlastima jer je kritizirao kompromisne stavove Moskve u kubanskoj krizi.

1965. nastoji da ode kao dragovoljac u vijetnamski rat, no sovjetske ga vlasti sprječavaju. Napušta SSSR 1966. i odlazi u Zapadnu Europu.

U Francuskoj, Belgiji, Švicarskoj i Nizozemskoj Dapčević radi najteže fizičke poslove. Neuspješno nastoji organizirati jugoslavensku emigraciju na osnovama marksizma. Nastanio se u Belgiji, gdje je osnovao obitelj.

Otmica i robijaUredi

Suradnjom jugoslavenske i rumunjske policije Dapčević je 1975. otet tijekom boravka u Bukureštu.

U Jugoslaviji osuđen na smrt, ali mu je kazna preinačena u 20 godina zatvora.

1988. pušten je iz zatvora. U Bruxellesu je 1989. godine ispričao svoj životni put novinaru Borbe Slavku Ćuruviji koji je na osnovu tih iskaza objavio knjigu Ibeovac - Ja, Vlado Dapčević.

Od 1990. dopušten mu je povratak u SFRJ, no uglavnom je boravio kod obitelji u Bruxellesu.

1990-ihUredi

Tijekom 1990-ih kroz brojne medijske nastupe snažno kritizirao velikosrpsku politiku.

Podržao obnovu crnogorske neovisnosti.

Pokopan je u rodnom Ljubotinju, u Crnoj Gori.

Vanjske povezniceUredi