Otvori glavni izbornik

Vlak velikih brzina je podskup željezničkih vozila, koji se kreću po tračnicama izrađen specifično za prijevoz putnika velikim brzinama.

BrzineUredi

 
Modificirani vlak velike brzine, koji je srušio rekord za tračnička vozila.
 
Svi TGV vlakovi, koji su rušili rekorde.

Vlak velikih brzina obično vozi preko najmanje 200 km/h (na osuvremenjenim prugama), pa čak i 350 km/h (na posebno građenoj pruzi prilagođenoj velikim brzinama) u redovitom linijskom prometu. Često je to vrlo sofisticiran i računalno nadziran motorni vlak. Zbog brzine koju postižu vlakovi velikih brzina nisu pogodni za kratke relacije, nego na dugima znatno smanjuju vrijeme putovanja i izravna su konkurencija zrakoplovnom. U novije vrijeme, redovite radne brzine na novosagrađenim željezničkim pravcima velikih brzina u svijetu često iznose iznad 300 km/h. Svjetski rekord postigao je japanski JR–Maglev MLX01 magnetno levitacijski vlak brzinom od 581 km/h (161.4 m/s) 2003. godine.[1]

PogonUredi

Vlakove velikih brzina obično pokreće električnom pogon, rijetko kada voze na dizelski pogon. Vlakovi, koji imaju električni pogon, mogu imati mogućnost napajanj iz različitih sustava napanja (višesustavni vlakovi) i mogu imati mogućnost uporabe više sustava signala za male i za velike brzine, ako putuju kroz više zemalja.

Visoki sigurnosni standardiUredi

Glavni članak: signalni sustavi

Moraju poštovati vrlo stroge sigurnosne standarde. Pruge kojima prometuju većim su dijelom opremljene sa signalima koji obično direktno javljaju strojovođi stanje u kabinu. Neki imaju čak toliko razvijen sustav upravljanja, da zapravo računalo upravlja i samo automatski određuje brzinu, a strojovođa samo nadzire ispravan rad sustava. Ovi vlakovi mogu prometovati i klasičnim prugama, ali onda moraju poštovati ograničenja brzine i klasičnu signalizaciju.

Posebne željezničke pruge velikih brzina grade se po standardima križanja, koje nije na jednoj razini, tj. ne postoje željezničko-cestovni prijelazi, samo podvožnjaci i nadvožnjaci. Također, u nekim zemljama se grade ograde oko pruge, ali se na pravilnim razmacima grade i posebni prijelazi za divlje životinje. Na osjetljiva mjesta stavljaju se osjetila (senzori) i sigurnosne kamere, tamo gdje je to potrebno. Zbog uporabe velikih brzina, svaki, pa i najmanji dodir sa stranim objektom može završiti s fatalnim poslijedicama.

Vlakovi velikih brzina u HrvatskojUredi

Hrvatska trenutno nema niti jednu prugu koja može podnijeti brzinu od 200 km/h u redovitom prometu. Planirana je izgradnja brze ravničarske pruge Zagreb-Rijeka, koja će djelomično ili u potpunosti u budućnosti zadovoljavati ovaj kriterij. Planirana je moguća maksimalna brzina od 250 km/h u budućnosti. Ovo bi vjerojatno uključivalo i osuvremenjivanje postojeće trase. Međutim, prva faza predviđa maksimalnu brzinu od samo 160 km/h, pa se to ne može smatrati prugom velike brzine.

Pruga od Zagreba kroz Vinkovce do Tovarnika (Hrvatska granica sa Srbijom) mogući je budući kandidat, jer je ona prvotno bila građena za 160 km/h (dvokolosiječno u skoro cijeloj duljini), i vrlo je lako malo je nadograditi za veće brzine. Budući da je ona dio vrlo važnog paneuropskog koridora X, ovo ulaganje bilo bi isplativo i za Hrvatsku i za Europu (tranzitni promet). Ovoj pruzi nedostaje i drugi paralelni kolosijek na dijelu dionice, koji se planira izgraditi, kada se poveća kapacitet prometa.

Najveća brzina u HrvatskojUredi

Najveća brzina u Hrvatskoj (brzinski rekord Jugoslavije) postignuta u povijesti je brzina od malo preko 180 km/h na dionici Novska-Nova Gradiška, tijekom pokusne vožnje prototipa električne lokomotive (1 142 001). Iz sigurnosnih razloga, trenutačno je najveća moguća brzina u RH ograničena na 160 km/h.

Vlakovi velikih brzina u svijetuUredi

U svijetu postoji nekoliko sustava vlakova velikih brzina. Zemlje predvodnice, koje imaju ove sustave:

 
Shinaksen - Japanski vlak velike brzine.
 
Intercity Expres - Njemački vlak velike brzine.
 
Talgo 250 - Španjolski vlak velike brzine.
 
Velika Britanija - pendolino na dizelski pogon.

Vlak ispod kanalaUredi

 
Eurostar - vlak velike brzine, koji prometuje u dvije države

Eurostar je izvedba TGV vlaka, koja putuje ispod Engleskog kanala i spaja Francusku i Veliku Britaniju, služeći se Eurotunelom. Njegova posebnost je bila što ima dva sustava napajanja (zračni vod i treća tračnica), zbog različitih sustava električnog napajanja u te dvije zemlje. Nakon što je izgrađena nova linija velike brzine Higspeed 1 u Velikoj britaniji, papučica za treću tračnicu je skinuta.

Također, građen je simetrično. U slučaju požara ili druge nužde, moguće ga je rastaviti u dvije potpuno jednake polovice od kojih je svaka sposobna samostalno voziti.

Ostale izvedeniceUredi

Thalys - TGV kroz nekoliko zemalja

Zemlje koje planiraju veću izgradnju mreže željeznice velikih brzina ili proširenjeUredi

  • Japan
  • Kina
  • ostale azijske zemlje sa potencijalno velikim relacijama i velikim brojem putnika

Unificirani signalni sustavUredi

U početku su sve zemlje, koje su originalno izučavale efekte velikih brzina na željeznici (Japan, Francuska i Njemačka (Poslije im se pridružila Španjolska, Velika Britanija i Italija)) stvorile svoje nacionalne signalne sustave. Ovi sustavi su nekompatibilni. Stoga je odlučeno, kako će se s vremenom uvoditi unificirani Europski sustav signalizacije. Nakon niza pregovora, stvoren je standard ETCS (European Train Control System). Kako bi se poboljšala sigurnost na željeznici dogovoren je i standard Global System for Mobile Communications - Railway(GSM-R), koji je utemeljen na sustavu GSM.

IzvoriUredi

  1. [http://www.independent.co.uk/travel/news-and-advice/japan-gives-go-ahead-for-500-kph-maglev-line-2290247.html Japan's version, which hovers 10 centimetres (four inches) above the tracks, reached a world record speed of 581 kph at the company's Yamanashi Maglev Test Line near Mount Fuji in 2003., objavljeno 28. svibnja 2011., pristupljeno 23. travnja 2013.