Wikipedija

Vojnička bratovština sv. Jeronima u Zadru

Vojnička bratovština sv. Jeronima u Zadru (Scuola di San Girolamo della nazione oltramarina di Dalmatia et Albania), bratovština je profesionalnih vojnika (oltramarina i kapeleta) u mletačkoj službi rodom iz Mletačke Dalmacije i Mletačke Albanije (Boka Kotorska) u mletačkoj službi. Bratovština ili scuola osnovali su 1675. godine u Zadru istaknuti pripadnici zadarske vojne elite, tj. obitelji Posedarski, Benja, Detrico, Fanfogna.[1] Bratovština se bavila prikupljanjem novca za razmjene zarobljenika, tj. otkup zarobljenih članova i za pomoć obiteljima poginulih članova.[2][3]

Povijest

uredi
 
Oltar svetog Jeronima u Crkvi svetog Šime

Od 15. stoljeća, a posebice od druge polovine 16. stoljeća i razdoblja Ciparskoga rata, u mletačkim se izvorima, kao elitne konjaničke i pješačke jedinice, bilježe postrojbe oltramarina, rodom s mletačkih posjeda na istočnoj jadranskoj obali. Drži se da su njihova prva novačenja zabilježena već početkom 16. stoljeća i odnosila su se na satnije mornaričkog pješaštva i lake konjice, a od Kandijskoga rata novače se cijele pukovnije ovih postrojbi.[2] Od Kandijskog rata domaći časnici sve više dobivaju na važnosti unutar mletačke vojske, a za vrijeme Morejskog rata dobivaju i činove generala (Radoš, Fangfona).

Bratovština je izdavala vlastite matrikule, a statut vojničke bratovštine sv. Jeronima na prvoj strani je imao i dataciju i spomen[4] na vladavinu dužda Francesca Morosinija (1688. – 1694.) i generalnog providura Dalmacije Daniela Dolfina (1692. – 1696.)

» ZDEO OPTIMO MAXIMO

DIVO HYERONIMO DALMAE. PROTECTORI IMPERANTE SER(ENISSIMO) FRAN(CESCO) MAVROCENO VENET. PRIN(CIPE) ET SVPREMO DALMATIAE AC EP(IRI) PRAESIDE EX(CELLENTISSI)MO DANIELE DELPHINO 4(to) AEQUITE.[5]

«

Crkva svetog Šime u Zadru bila je središte okupljanja bratovštine, u njoj su pokapani članovi, a kasnije je bratovština u njoj i podigla oltar sv. Jeronima. Novčani prinosi odnosno članarine bile su određene po činovima članova. Najvišu novčanu obvezu imali su pukovnici i ona je iznosila jedan dukat na mjesec. Ostali zapovjednici postrojbi bili su obvezni plaćati; potpukovnici tri lire, i bojnici jednu liru, kapetani deset solida, poručnici, zastavnici (alfieri) i poboćnici (agiutanti) po šest solida, narednici (sargenti) tri solida, dok su obični vojnici (soldati/fanti) jedan solid na mjesec.[3]

 
Grb Šimuna Fanfogne na oltaru sv. Jeronima, Zadar, Crkva sv. Šime, natpis CCSF, ima značenje "Conte Colonello Simeone Fanfogna"

Posebno važno mjestu u vjerskom djelovanju bratovštine imalo je štovanje njihova patrona sv. Jeronima. U članku 11. matrikule društva (Circa il venerar la festività di San Girolamo) izrijekom se određuje kako uprava (bancha) na blagdan sv. Jeronima (30. rujna) mora oltar u crkvi sv. Šimuna posebno ukrasiti (na uređenje ima pravo utrošiti do šest dukata) i na završnu svečanost pozvati aktualnoga zadarskog nadbiskupa, generalnog providura Dalmacije i Albanije, kao i druge glavne vojne, pokrajinske i gradske dužnosnike.[2] Bratovština je nadživila mletačku vlast u Dalmaciji, te je bila aktivna za vrijeme prve austrijske vlasti, kad su dalmatinske vojne elite činile novonastale carske postrojbe u Dalmaciji. Početkom francuske uprave u Dalmaciji svrha postojanja bratovštine je nestala, te je ona tada (oko 1805. godine) i konačno ugašena.[2]

Oltar svetog Jeronima u crkvi

uredi

Bratovština je 26. rujna 1694. odobrila 200 srebrnih dukata namijenjenih dvojici mletačkih rezbara, braći Bettamelli, kao kaparu za izradu oltara oltar svetog Jeronima zaštitnika dalmatinskih vojnika u crkvi Svetog Šime u Zadru. Rad na oltaru započeo je u travnju 1696. godine, a na njemu je sudjelovalo više domaćih majstora: Zanotti, Rodo i Radičić te kovač Rosini.[3] Za vrijeme izgradnje oltara veliki gvardijan bratovštine bio je general Šimun Fanfonja, a njegov obiteljski grb nalazi se na oltaru. Oltar svetog Jeronima zajedno s okolnim prostorom unutar crkvenog prolaza – koji se naziva i kapela svetog Jeronima – predstavljao je izoliranu cjelinu omeđenu balustradnom ogradom koja se mogla koristiti odvojeno od ostatka crkve, u određenim prigodama i svetkovinama, od strane članova bratovštine. Brojni radovi na ukrašavanju oltara i kapele sv. Jeronima izvođeni su kroz čitavo osamnaesto stoljeće i u njima je bio angažiran veliki broj domaćih majstora vještih u različitim umjetnostima.

Izvori

uredi
  1. ↑ Sabalich, Giuseppe. 1909. Huomeni d'arme di Dalmazia. Zadar
  2. ↑ a b c d Coralic, Lovorka. 22. prosinca 2006. Iz hrvatske vojne povijesti – Croati a cavallo i Soldati Albanesi, njihova bratovština i gradivo o njezinu djelovanju od 1675. godine do sredine XVIII. stoljeća. Zbornik Odsjeka Za Povijesne Znanosti Zavoda Za Povijesne I Drustvene Znanosti Hrvatske Akademije Znanosti I Umjetnosti Zbornik Zavoda Za Povijesne Znanosti Ic Jazu Zbornik Historijskog Zavoda Ja Zbornik Historijskog Instituta Ja
  3. ↑ a b c Goja, Bojan. 10. prosinca 2012. The Altar of St Jerome in the Church of St Simeon at Zadar and the Bettamelli Workshop. Ars Adriatica (2): 203–216. ISSN 1848-1590
  4. ↑ Bogu najboljem najveæem / Božanskom Jeronimu / zaštitniku Dalmacije / za vladavine prejasnog Francesca / Morosina mletaèkog vladara / i / glavnog poglavara Dalmacije i Epira / naj- odliènijeg viteza Daniela Dolfina IV.
  5. ↑ Iz hrvatske vojne povijesti  Croati a cavallo« Bugari
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vojnička_bratovština_sv._Jeronima_u_Zadru&oldid=7013614"