Vulcano

Vulcano (sicil. Vurcanu) ili "Vulcan" je mali vulkanski otok u Tirenskom moru, u Italiji, oko 25 km sjeverno od Sicilije, najjużniji je od 7 najvećih Liparskih otoka.[1] Otok ima površinu od 21 km2, a najviši vrh se uzdiže 501 metara nad morem.

Vulcano
Isola di Vulcano
Aeolian Islands map hr.svg
Podatci
Smještaj Tirensko more
Otočna skupina Liparski otoci
Koordinate 38°23′58″N 14°57′50″E / 38.39944°N 14.96389°E / 38.39944; 14.96389
Država Italija
Najviši vrh Monte Aria (501 m)
Površina 21 km2
Broj stanovnika 953 (2011.)
Aeolian Islands (17).jpg
Gran Caldere

Na otoku je nekoliko vulkanskih kaldera, uključujući i 1 od 4 nepotopljena talijanska aktivna vulkana.

Riječ "volcano", hrvatski "vulkan", koja je slična u mnogim europskum jezicima, potječe od imena ovog otoka, a koji je, s druge strane, ime dobio po mitološkom Vulkanu, rimskom bogu vatre.

PovijestUredi

Rimljani su otok uglavnom koristili kao izvor sirovina, sječu drva, te rudarenje alauna i sumpora. Ovo su bile glavne aktivnosti na otoku sve do 19. stoljeća.

Nakon kraja vlasti Burbonske dinastije usljed Pohoda tisuće 1860. godine, škotski indistrijalac i filantrop James Stevenson je kupio sjeverni dio otoka, izgradio vilu, ponovno otvorio lokalne rudnike i zasadio vinograde od kojih je dobivao svoje vino Malmsey. Stevenson je živio na otoku sve do erupcije 3. kolovoza 1888. (zadnja veća erupcija do danas), koja je trajala skoro 2 godine. Za vrijeme erupcije, Stevenson je sve svoje vlasništvo na otoku prodao lokalnom stanovništvu i nikad se više nije vratio na otok. Njegova vila je očuvana do danas.

GeologijaUredi

 
Video sninka 4 fumarole

Vulkanska aktivnost na otoku uglavnom je rezultat pomicanja Afričke ploče prema sjeveru, ususret Euroazijskoj ploči. Tri su središta vulkanske aktivnosti na otoku:

  • Na južnim kraju otoka su stari stratovulkanski stošci, Monte Aria (502 m), Monte Saraceno (481 m) i Monte Luccia (188 m), koji su djelomično kolabirali u kalderu Il Piano.
  • Najrecentnije aktivno središte je Gran Cratere, na vrhu stošca Fossa. Stožac je narastao iz kaldere Lentia u središtu otoka i u zadnjih 6000 godina je doživio najmanje 9 većih erupcija
  • Na sjeveru otoka je otočić Vulcanello (123 m/nm), s ovim otokom spojem prevlakom koja za nevremena može poplaviti. Otok je iz mora izronio u erupciji 183. pr. Kr.. U početku je otočić bio odvojen od otoka Volcano, no povremene erupcije i piroklastični tokovi i izljevi lave sužavali su kanal između otoka, da bi u konačnici, erupcija 1550. godine stvorila tanku prevlaku između otoka.

Vulkan je zadnji put bio aktivan u periodu od 3. kolovoza 1888. do 1890., usljed čega su nastale 5 metara debele naslage piroklastičnog materijala na vrhu. Tip erupcije kakav se događa na stošcu Fossa, eksplozivna emisija piroklastičnih fragmenata viskozne magme, naziva se vulkanološka erupcija. Erupciju iz 1888. je detaljno dokumentirao Giuseppe Mercalli, koji je erupcije opisao kao "... eksplozije koje zvuče kao pucanje topa u nepravilnim intervalima...", pa se vulkanološka erupcija definira preko ovog opisa. Tipična vulkanološka erupcija može odbaciti blokove čvrstog materijala nekoliko stotina metara u daljinu. Mercalli je zabilježio da su gromade iz ove erupcije padale u more između Vulcana i Liparija, a nekoliko njih koje su pale na otok Volcano su fotografirali Mercalli i njegov pomoćnik.

Emisije plinova iz ovog vulkana mjere se sustavom multikomponentnog analiziranja plina, koji detektira emisije plinova usljed rastuće magme prije erupcije, čime se pospješuje predviđanje vulkanske aktivnosti.[2]

Istraživanje lokalnih podzemnih voda u periodu 1995.-1997. pokazalo je da su temperature vode 49–75°C, da sadrže natrijev sulfat-klorid te da su vode najbliže padinama vulkana približno pH neutralne, uglavnom usljed kondenziranja vode na padinama vulkanskog stošca i interakcije između vode i stijena.[3][4]

 
Pogled s kratera na otoku Vulcano na prevlaku koja otok povezuje s otočićem Vulcanello.

StanovništvoUredi

Prema popisu iz 2011., na otoku je živjelo 953 ljudi u 3 naselja: Vulcano Porto, Vulcano Piano i Vulcanello.

BiologijaUredi

Zbog vulkanske aktivnosti, na otoku se mogu naći termofili i hipertermofili. Hipertermofilnu archaeu Pyrococcus furiosus su prvi put opisali Gerhard Fiala i Karl Stetter upravo nakon što je otkrivena u sedimentima ovog otoka.[5]

MitologijaUredi

Stari Grci su otok zvali Therasía (Θηρασία) i Thérmessa (Θέρμεσσα, izvor topline). Otok se pojavljuje u njihovim mitovima kao privatna ljevaonica olimpskog boga Hefesta, zaštitnika kovača. Grčki mitovi spominju još 2 ljevaonice, na planini Etni i na Olimpu. Strabon također spominje Thermessu kao Hefestovo sveto mjesto (ἱερὰ Ἡφαίστου), ali nije jasno je li ovo treće ime za otok ili samo pridjev.[6]

Slično Grcima, rimljani su vjerovali da je otok Vulcano dimnjak radionice njihovog boga Vulkana, pa su po njemu nazvali otok. Prema rimskim mitovima, otok je narastao usljed periodičkog čišćenja pepela i ugaraka iz njegove kovačnice. Potrese, koji su često prethodili ili slijedili vulkanske erupcije, su pripisivali Vulkanovoj izradi oružja za rimskog boga rata Marsa koji je njime naoružavao svoje vojske koje su išle u ratne pohode.[7]

 
Pogled s Liparija na sjevernu stranu otoka Vulcana. U sredini je vidljiv vulkanski stožac Fossa, zeleni otok u prednjem planu je Vulcanello, čija se prevlaka koja ga spaja sa vulcanom jedva vidi na slici

Vulcano u popularnoj kulturiUredi

Film Vulcano je smimljen na otoku Vulcanu i na obližnjem otoku Salina u periodu 1949.-1950..

Asteroid 4464 Vulcano je nazvan po ovom otoku.[8]

Otok Vulcano je pojavljuje u seriji priča Battle Tendency u mangi JoJo's Bizarre Adventure, autora Hirohika Arakija, kao mjesto finalnog sukoba između protagonista Josepha Joestara i antagonista Karsa, vođe grupe Pillar Men.

Američki pisac Richard Paul Roe, tvrdi da je mjesto radnje u drami The Tempest Williama Shakespearea upravo otok Vulcano,[9], a ne, kako se vjeruje, Bermuda.

U epizodi "Concerning Flight" serije Star Trek: Voyager, lik Da Vinci, u razgovoru sa Tuvokom, koji dolazi sa planete Vulkan, spominje ovaj otok.

IzvoriUredi

  1. Vulcano, Sicily 8 Hidden Italian Islands Where You Can Escape the Crowds, pristupljeno 24.7.2019.
  2. (2005). "Chemical mapping of a fumarolic field: La Fossa Crater, Vulcano Island (Aeolian Islands, Italy)". Geophysical Research Letters 32 (13): L13309
  3. Boschetti, Tiziano (2003). "Chemical and isotopic compositions of the shallow groundwater system of Vulcano Island, Aeolian Archipelago, Italy: an update". GeoActa 2: 1–34
  4. Cortecci, Gianni (2001). "Chemical and isotopic compositions of water and dissolved sulfate from shallow wells on Vulcano Island, Aeolian Archipelago, Italy". Geothermics 30 (1): 69–91
  5. Fiala, G., & Stetter, K. O. (1986). Pyrococcus furiosus sp. nov. represents a novel genus of marine heterotrophic archaebacteria growing optimally at 100°C. Archives of Microbiology, 145, 56–61.
  6. Strabo Geographica 1.2.10
  7. CVO Menu – Volcanoes in Historical and Popular Culture. Vulcan.wr.usgs.gov pristupljeno 26. kolovoza 2013.
  8. M.P.C. 26762 del 5 marzo 1996
  9. Richard Paul Roe (2011). The Shakespeare Guide to Italy: Retracing the Bard's Unknown Travels, str. 265–296, HarperCollins ISBN 978-0-06-207427-0

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Vulcano

  Vodič: Vulcano na Wikivoyageu