Otvori glavni izbornik

Wikipedija:Pravopis

Sadašnji pravopisUredi

Pravopis na hrvatskoj Wikipediji hrvatski je pravopis koji se općenito rabi u ustanovama, stručnoj literaturi, državnim tijelima, školama, poduzećima i sl.

Dana 14. travnja 2005. imenovano je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, s čijim je odlukama/zaključcima usklađeno djelo Hrvatski školski pravopis : usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2008., ISBN 978-953-0-40026-9, (NSK), koji je dobio preporuku za upotrebu u školama.

Usklađivanje Wikipedije s vrijedećim pravopisomUredi

  • suradnici Wikipedije dužni su pisati, dopunjavati, odnosno ispravljati članke u skladu sa sadašnjim pravopisom (pri ispravljanju članaka molimo suradnike neka se pridržavaju smjernice 60 minuta);
  • kako su još uvijek u prodaji pravopisi koji nisu usklađeni sa zaključcima Vijeća (odnosno nisu izašla njihova nova izdanja), te kako se jezična norma mijenja (moguće su i daljnje promjene pravopisa), sadržaj Wikipedije nećemo usklađivati s vrijedećim pravopisom botovima (automatskim programima) odmah, nego kroz izvjesno vrijeme koje je potrebno da se norma ustali (dvije do četiri godine);
  • u skladu s gore napisanim, molimo suradnike da ne upozoravaju druge suradnike na nedavne promjene u važećem pravopisu, nego neka dopuste jezičnoj normi da se ustali i administratorima da je postupno provode.

Kratki pravopisUredi

(ovaj odlomak nije u potpunosti usklađen s pravopisom)

Wikipedija ne može u sebi sadržavati čitav pravopis. Zato je potrebno pogledati tiskani pravopis, a i neki programi za obradu teksta posjeduju mogućnosti provjere pravopisa, što preporučujemo.

Što u Wikipediji izričito nije dozvoljeno:

  • neču, neznamo, ljepo, đep, smedži i sl. odstupanja od pravopisa koja se nigdje ne toleriraju;
  • liepo, glasba, razprava i sl. "etimološko" pisanje, koje je "izišlo iz mode";
  • predsednik, prevoz, prepis i sl. što je ekavski način pisanja riječi, a ne pripada hrvatskomu standardu;

Što se tolerira, jer ne postoji suglasje:

  • podaci i podatci, reci i redci, neću i ne ću, zapreka i zaprjeka, sudci i suci, svetci i sveci, izreka i izrjeka, grešnik i grješnik
  • dvostrukosti, kao npr. Madžarska i Mađarska, podhodnik/pothodnik

Najvažnija je usklađenost članka; ako na početku članka piše ne će, tada ne može na sredini pisati neće, a onda malo dalje opet ne će. Članak ne treba samo stilski i sadržajno uskladiti već i pravopisno.

Normativne preporukeUredi

  • domaći naziv ima prednost pred stranim
  • nazivi latinskoga i grčkoga podrijetla imaju prednost pred nazivima preuzetim iz engleskog, francuskog, njemačkog jezika
  • prošireniji naziv ima prednost pred manje proširenim
  • naziv koji je korisnicima (stručnjacima određene struke) prihvatljiviji ima prednost pred nazivom koji je manje prihvatljiv
  • naziv mora biti usklađen s (fonološkim, morfološkim, tvorbenim, sintaktičkim) sustavom hrvatskoga standardnog jezika
  • kraći naziv ima prednost pred duljim
  • naziv od kojega se lakše tvore tvorenice ima prednost pred onim od kojega se ne mogu tvoriti tvorenice
  • unutar istoga terminološkog sustava naziv ne smije imati više značenja
  • značenje naziva ne smije se bez valjana razloga mijenjati
  • naziv ima prednost ako odgovara pojmu kojemu je pridružen i odražava svoje mjesto u pojmovnome sustavu, a o tome može odlučiti predmetni stručnjak[1]

Povezani članciUredi

IzvoriUredi

  1. Izvor: "Hrvatski jezični savjetnik", Eugenija Barić i skupina autora, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine, Zagreb, 1999., ISBN 953-6637-03-0