Šesti slavonski korpus NOVJ-a

Vodstvo 6. korpusa i zapovjednik glavnog stožera NOVH Ivan Rukavina. Stoje slijeva na desno: Radovan Knežević, Franc Inkret, Ivan Rukavina, /, Mate Jerković, Marijan Cvetković. Čuče, slijeva na desno: Lazar Vidović, Anđelko Kučišec, Petar Drapšin, Franjo Knebl i Milan Stanivuković.

Šesti slavonski korpus NOVJ-a formiran je 17. svibnja 1943. godine. Od osnivanja, pa do 20. lipnja 1943. zvao se Prvi slavonski korpus, a do 5. listopada 1943. Drugi hrvatski korpus.

U njegov sastav su prilikom formiranja ušle Deseta i Dvanaesta slavonska divizija. Prilikom formiranja imao je oko 5 200 boraca, a već od 6. srpnja 1943. godine 6 496 boraca. Prvi zapovjedbik korpusa bio je Petar Drapšin, a poslije njega Mate Jerković. Politički komesar korpusa bio je Otmar Kreačić.

Šesti korpus rasformiran je 21. travnja 1945. godine.

Borbeni put korpusaUredi

Do 2. srpnja 1943. godine, korpus je oslobodio sva mjesta u Požeškoj kotlini, osim Slavonske Požege i Pleternice. Poslije napada na Našice, 4. lipnja, glavnina korpusa se prebacila preko Krndije i Papuka na zapad i orijentirala djelovanje na komunikaciju ViroviticaDaruvarPakrac, dok je dio postrojbi srušio željezničku prugu BeogradZagreb. Do sredine lipnja, korpus je uništio ili oštetio oko 14 kilometara pruge, 500 vagona i veći broj lokomotiva.

U sastavu korpusa bili su formirani naredbom od 29. lipnja Diljski, Požeški, Daruvarski i Bilogorski partizanski odred. Po naređenju Glavnog štaba NOV-a Hrvatske, Dvanaesta divizija bila je prebačena, krajem lipnja, iz Slavonije preko Bilogore, Moslavine i Kalnika u Hrvatsko zagorje, gdje je vršila napade na manja neprijateljska uporišta. U Slavoniji su bili zadržani Deseta divizija i partizanski odredi. Da bi se izbjegao udar nadmoćnijih neprijateljskih snaga, štab Šestog korpusa prebacio je Sedamnaestu brigadu Desete divizije u Banovinu, a u Slavoniji je zadržao 21. brigadu i partizanske odrede.

Početkom kolovoza, postrojbe korpusa vratile su se u Slavoniju (Dvanaesta divizija na Bilogoru i u rejon Voćina, a Deseta divizija u rajon Bučja i Orljavca, odakle se kasnije prebacila na Dilj goru) i do kraja kolovoza uglavnom djelovale u zahvatu komunikacija. Dana 1. srpnja, u sastav korpusa ušao je Prvi dalmatinski bataljun, a formirani su mađarski bataljun „Sandor Petöfi“ i njemačka četa „Ernst Thälmann15. kolovoza, a 25. kolovoza Protučetnički bataljun za borbu proiv četničkih grupa ubačenih iz Bosne.

Poslije kapitulacije Italije 1943., u Zagrebačku oblast prebačena je Deseta divizija, koja je tamo djelovala do kraja godine. U rujnu je od 25. brodske brigade, Diljskog, Podravskog i Požeškog odreda formirana Istočna, a od Posavskog, Daruvarskog i Bilogorskog odreda Zapadna grupa odreda NOP-a. Štabu Zapadne grupe bila je potčinjena i Čehoslovačka brigadaJan Žiška“, formirana 26. listopada 1943. godine.

Tako je Šesti korpus krajem listopada 1943. imao u sastavu 12. i 28. diviziju, Istočnu i Zapadnu grupu odreda NOP-a, Protučetnički bataljun, Prvi diverzantski bataljun i Artiljerijski divizion. Štab korpusa imao je Prvo odjeljenje sa personalnim, operativnim, informativnim, artiljerijskim, inženjerijskim i političko-obavještajnim odsjekom i Drugo odjeljenje sa intendantskim, sanitetskim, tehničkim, vojnosudskim i odsjekom za vojne vlasti u pozadini. U korpusu se tada nalazilo 10 733 boraca, a od naoružanja nalazile su se 6 154 puške, 130 automata, 285 puškomitraljeza, 70 mitraljeza, 44 minobacača, 9 protutenkovskih pušaka, 7 topova, 3 haubice i 458 pištolja.

U listopadu 1943., jedinice korpusa oslobodile su Čačince, Gašince, Gorjane i Brezik, na 136 mesta porušile željezničku prugu Beograd–Zagreb, uništile 14 lokomotiva, 141 vagon, 19 mostova i ostalo. Početkom studenog, 12. brigada je prebačena preko Save i vodila je borbe na Motajici protiv četnika do svibnja 1944., a omladinska brigadaJoža Vlahović“ vodila je borbe na Žumberku, gde je bila do lipnja 1944. godine. Ostale postrojbe korpusa vodile su borbe na području Virovitice, Orahovice, Čačinaca i Mikleuša i porušile željezničku prugu Virovitica–Slatina–Čačinci. Njegovi delovi su 16. prosinca bezuspješno napali Đakovo, 17. prosinca zauzeli Gorjane, a 23. prosinca kod Sibinja i Gromačnika uništile njemačku kolonu od 98 kamiona i 20 motocikala.

U siječnju 1944., postrojbe korpusa operirale su u Požeškoj kotlini, a u veljači i ožujku napale su komunikacije u tom prostoru. Krajem veljače, čehoslovačka brigada „Jan Žiška“ stavljena je pod neposredno zapovjedništvo štaba Šestog korpusa, 1. ožujka u 12. diviziji formirana je Osječka brigada, a 25. brodska brigada ušla je u sastav 28. divizije. Dana 10. travnja, u sastavu korpusa formiran je i bataljun za borbu protiv pete kolone (bataljun PPK).

Početkom travnja 1944., postrojbe korpusa operairale su na području Virovitice, Čačinaca i Daruvara, a 5. travnja zauzele su Slatinu. Jake nemačke i ustaško-domobranske postrojbe prošle su od 25. travnja do 10. svibnja slobodni teritorij s namjerom da unište Šesti korpus. Izbjegavajući veće sukobe s nadmoćnijim neprijateljem, postrojbe korpusa povukle su se na Psunj, Papuk i Ravnu goru, da bi zatim usmjerile operacije na Moslavinu, Bilogoru, Kalnik, u Podravinu i na prugu Beograd–Zagreb. Pored toga, postrojbe korpusa zauzele su, 20. lipnja, Podgorač u kojem se nalazilo oko 500 njemačkih vojnika i 150 ustaša i domobrana. Tada je zarobljen 101, a poginuo 361 njemački vojnik i ustaša.

Postrojbe korpusa su potom odbijale česte napade neprijatelja iz Našica, Đakova, Slavonskog Broda i Pleternice na slobodni teritorij. U lipnju i srpnju povećan je priljev novih boraca, posebno iz Slavonskog Broda, Slavonske Požege, Daruvara i Vinkovaca. Zbog toga je 15. srpnja formirana 40. divizija, Podravski partizanski odred, a u drugoj polovini kolovoza Četvrta brigada Korpusa narodne obrane Jugoslavije i Virovitička brigada. Na operativnom području korpusa formirana je, u veljači 1944., Vojna oblast koja je sredinom iste godine imala šest zapovjedništava vojnih područja i 16 zapovjedništava mjesta.

Početkom rujna 1944., korpus je imao u svom sastavu 12. udarnu diviziju, 28. udarnu diviziju, 40. diviziju, Istočnu grupu odreda NOP-a, Zapadnu grupu odreda NOP-a, Artiljerijski divizion, Prvi diverzantski odred, mađarski bataljun „Sandor Petöfi“, nemačku četu „Ernst Thälmann“ i Bataljun protiv pete kolone, sa ukupno 11 229 boraca naoružanih sa 6 150 pušaka, 342 automata, 379 puškomitraljeza, 131 mitraljezom, 69 minobacača, 22 topa i 18 ručnih bacača.

U ljeto 1944., postrojbe korpusa su zajedno sa vojnopozadinskim službama, organima narodne vlasti i lokalnim stanovništvom osigurale sakupljanje uroda i dio žita prebacile preko Save do postrojbi Četvrtog korpusa NOVJ-a u Banovinu. U kolovozu, korpus je oslobodio skoro svu Daruvarsku kotlinu, krajem kolovoza i početkom rujna porušio prugu Beograd–Zagreb na 598 mjesta i do sredine rujna oslobodio Požešku kotlinu. Noću 13./14. rujna, 28. divizija prešla je Savu kod Slavonskog Kobaša, prihvatila svoju 21. brigadu i zatim se prebacila u Srbiju, gdje je ušla u sastav Dvanaestog vojvođanskog korpusa.

Postrojbe Šestog korpusa, koje su ostale u Slavoniji, zauzele su 26. rujna Slatinu i Čađavicu, u listopadu Viroviticu, Pitomaču, Kloštar Podravski, Đurđevac, Novigrad Podravski i Virje, u studenom Piškorevce, Klokočevac i Markovac, a u prosincu Pleternicu, Vrbicu, Slavonsku Požegu i ostala mjesta.

Poslije ovih borbi, formirana je u prosincu 1944. u sastavu Šestog korpusa Artiljerijska brigada, a rasformirani su Podravski i Osječki odred. Mađarski bataljun „Sandor Petöfi“ bio je stavljen pod zapovjedništvo Glavnog štaba NOV-a i PO-a Vojvodine. Naredbom Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a od 1. siječnja 1945., postrojbe korpusa stavljene su pod zapovjedništvo Štaba Treće armije JA, a naredbom Glavnog štaba NOV-a i PO-a Hrvatske korpus je 2. siječnja dobio naziv udarni.

U siječnju 1945., korpus je djelovao u širem području Grubišnog Polja i Pitomače, tijekom veljače oko Trnave, Tomašice, Kajgane, Hercegovca i u zahvatu puta Voćin–Bučko Kamensko, zauzeo je Šušnjare, Vučjak Kamenski, Zvečevo i Voćin. Poslije oslobođenja Velike, 23. ožujka 1945., zatim borbi oko Vetova i duž komunikacije Orahovica–Kutjevo u prvoj polovini travnja i borbi za oslobođenje Našica i Đurđenovca 15. i 16. travnja, Štab Šestog udarnog korpusa bio je rasformiran 25. travnja 1945. godine. Njegova 12. i 40. divizija ušle su u sastav Treće armije JA i sudjelovale u konačnom oslobođenju Slavonije, Moslavine, Hrvatskog zagorja i Slovenije.

LiteraturaUredi

  • Vojna enciklopedija (knjiga deveta). Beograd 1978. godina.