Željko Glasnović
Željko Glasnović (Zagreb, 24. veljače 1954.) je hrvatski general i političar.
Željko Glasnović | |
---|---|
Željko Glasnović
| |
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 24. veljače 1954. |
Mjesto rođenja | Zagreb |
Nacionalnost | ![]() |
Opis vojnoga službovanja | |
Čin | General bojnik |
Ratovi | Zaljevski rat Domovinski rat Rat u Bosni i Hercegovini |
Vojska | ![]() ![]() ![]() ![]() |
Zapovijedao | Brigada Kralj Tomislav 1. gardijska brigada Ante Bruno Bušić |
ŽivotopisUredi
Željko Glasnović rođen je u Zagrebu u janjevačkoj obitelji. Njegova obitelj emigrirala je u Kanadu, gdje je Glasnović bio pripadnik kanadske vojske pet godina. Potom je godinu i pol proveo u francuskoj Legiji stranaca. U Hrvatsku se vratio po izbijanju Domovinskog rata 1991., te se priključio ZNG-u.[1]
Bio je vojni zapovjednik u Lici, te na Južnom bojištu. Poslije pada Vukovara u studenome 1991., prešao je u Tomislavgrad u BiH, gdje je trebao obučavati nove postrojbe. Krajem godine priključio se bojnoj Zrinski. Sudjelovao je u bitci na Kupresu u travnju 1992., gdje je bio teško ranjen pored srca. Vojnici su ga uspjeli izvući preko planina preko Bugojna do franjevačkog samostana na Šćitu u Rami. Iz Rame je konačno prebačen u Split. Dva mjeseca nije bio u borbama, no pobjegao je iz splitske bolnice i vratio se na kupreško ratište. U listopadu 1992. preuzeo je zapovjedništvo nad brigadom Kralj Tomislav. Njegov brat Davor bio je zarobljen u Kupresu i mučen od srpskih snaga. Glasnović je bio poznat po teškom karakteru i zahtijevanju striktne discipline u svojim postrojbama.[1]
Brigada Kralj Tomislav imala je i oko 500 muslimanskih boraca. Izbijanjem bošnjačko-hrvatskog sukoba 1993., ti borci su bili razoružani. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994., kojim je okončan taj sukob, Glasnović je preuzeo zapovjedništvo nad 1. gardijskom brigadom HVO-a. Prva brigada HVO-a sudjelovala je u operaciji Cincar u kojoj je oslobođen Kupres od Vojske Republike Srpske (VRS). U svibnju 1994. je smijenjen s te dužnosti i imenovan zapovjednikom Zbornog područja Tomislavgrad. Bio je zapovjednik HVO-a u sklopu združenih snaga HZ Herceg-Bosne i Republike Hrvatske kojima je zapovijedao general Ante Gotovina, a koje su sudjelovale u oslobađanju dijelova BiH poslije operacije Oluja.[1]
Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma u prosincu 1995., Glasnović je imenovan programskim menadžerom za program vojne stabilizacije u Sarajevu. Nakon toga, bio je godinu dana zapovjednik Hrvatskog gardijskog zbora. Predsjednik Stjepan Mesić umirovio ga je 2000. nakon pisma dvanaestorice generala u kojem su tražili prestanak blaćenja Domovinskog rata.[1]
Političko djelovanjeUredi
Hrvatski parlamentarni izbori 2015. i 2016.Uredi
Glasnović se nije politički angažirao do parlamentarnih izbora u Hrvatskoj održanih u studenome 2015., kada se našao na listi HDZ-a na listi za dijasporu (XI. izborna jedinica), međutim nije postao član stranke. Uoči izbora 2016. na kojima je ponovo izabran za zastupnika, general Glasnović je kritizirao hrvatsko izborno zakonodavstvo:[2]
U Hrvatskome saboru je dio Kluba zastupnika Neovisni za Hrvatsku zajedno sa zastupnicima stranke Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović: Neovisni za Hrvatsku, Brunom Esih i Zlatkom Hasanbegovićem.[3]
Tokom Devetog Saziva Hrvatskog sabora postaje česti govornik o temama koje smatra važne poput nedovoljnog zalaganja hrvatske države za položaj Hrvata branitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine, optuživanja Socijal Demokratske Partije da i dalje brane sustav preuzet iz Jugoslavije, pritom nazivajući članove Partije jugozomboidima koji žive u Croslaviji, prokazujući određene ljude koji su bili navodni članovi UDBE pozivajući se pritom na njihove tzv. boljševičke metode. [4]
Prilikom jednog slobodnog govora dana 13. veljače 2020. godine ulazi u sukob sa članom HSSa, zastupnikom Željkom Lenartom što rezultira time da ga je, u tom trenutku predsjedavajući u Saboru Furio Radin prisilio da napusti sabornicu Hrvatskog sabora. [5]
Hrvatski parlamentarni izbori 2020.Uredi
Na izbore 2020. general Glasnović ide s neovisnom listom koju je podržao i Domovinski pokret.
Iako je imao nekoliko zapaženih nastupa na predizbornim skupovima, ipak na kraju nije uspio ponovno ući u Sabor Republike Hrvatske. Navodno mu je nedostajalo tek 11 glasova za ulazak u Sabor Republike Hrvatske te je zbog jako malog broja tražio ponovno prebrojavanje glasova, što je Državno Izborno Povjerenstvo odbilo.[6]
IzvoriUredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Željko Glasnović. Večernji list. Pristupljeno 8. studenog 2015.
- ↑ Slobodna Dalmacija Marko Didić: Izborna jedinica za dijasporu. General Željko Glasnović: ..., objavljeno 4. rujna 2016., pristupljeno 7. listopada 2016.
- ↑ Hrvatski sabor - Klub zastupnika Neovisni za Hrvatsku, sabor.hr, pristupljeno 23. srpnja 2017.
- ↑ [1]
- ↑ [2]; www.tportal.hr; objavljeno 13.02.2020., autor: V.P.P., pristupljeno 21.5.2020.
- ↑ Državno izborno povjerenstvo (9. srpnja 2020.). Rješenje o odbijenom prigovoru(PDF). izbori.hr. Pristupljeno 24. rujna 2020.