Autocesta

(Preusmjereno s Autoput)
Vijadukt Jezerane na autocesti A1 (od Zagreba do juga Hrvatske)

Autocesta je najviša klasa javnih cesta koji je namijenjen sigurnom prometovanju vozila velikom brzinom. Prema hrvatskom zakonu definira se kao javna cesta posebno izgrađena i namije­njena isključivo za promet motornih vozila, koja ima dvije fizički odvojene kolničke trake (zeleni pojas, zaštitnu ogradu i sl.) za promet iz suprotnih smjerova sa po najmanje dvije prometne trake širine najmanje 3,5 m, a s obzirom na konfiguraciju terena – i po jednu traku za zaustavljanje vozila u nuždi širine najmanje 2,5 m, bez raskrižja s poprečnim cestama i željezničkim ili tramvajskim prugama u istoj razini (ŽCP), u čiji se promet može uključiti, odnosno isključiti samo određenim i posebno izgrađe­nim priključnim prometnim trakama za ubrzavanje ili usporavanje, odnosno priključnim rampama, kojom je omogućen siguran prometni tok vozila brzinom od najmanje 80 km/h i koja je kao autocesta označena propisanim prometnim znakom.

PovijestUredi

Sjedinjene DržaveUredi

Moderni sustavi autocesta razvili su se u 20. stoljeću nakon što je automobil stekao popularnost. Prvi put na svijetu s ograničenim pristupom izgrađen je na Long Islandu u New Yorku u Sjedinjenim Državama poznat kao Autocesta Long Island ili Autocesta Vanderbilt. Dovršen je 1911. godine.

NjemačkaUredi

Izgradnja autoceste BonnKöln započela je 1929., a otvorio ju je 1932. gradonačelnik Kolna Konrad Adenauer.

Velika BritanijaUredi

U Velikoj Britaniji, Zakon o posebnim cestama iz 1949. godine pružio je zakonodavnu osnovu za ceste za ograničene klase vozila i primijenjena nestandardna ili nikakva ograničenja brzine (kasnije uglavnom nazvane autoceste, ali sada s ograničenjima brzine koja ne prelaze 70 mph); u smislu općeg cestovnog zakona ovo je zakonodavstvo poništilo uobičajeno načelo da je cesta dostupna za promet u prometu dostupna i za konjski ili pješački promet, što je obično jedina praktična promjena kada se ne-autoceste klasificiraju kao posebne ceste. Prvi dio autoceste u Velikoj Britaniji otvorio se 1958. (dio autoceste M6), a zatim 1959. i prvi dio autoceste M1.

HrvatskaUredi

 Podrobniji članak o temi: Autoceste u Hrvatskoj

 
Naš zajam za naš autoput, plakat iz 1970-ih

Izgradnja autocesta u SFRJ počinje početkom 1970-ih izgradnjom dionica Zagreb - Karlovac, Vrhnika - Postojna te urbane autoceste u Beogradu. U vremenu od 1970. - 1979. izgrađeno je 413 km autocesta, od toga u Srbiji 131,1 (u njenom užem dijelu), u Sloveniji 109,9, Vojvodini 65,6, Hrvatskoj 62,9 te u Makedoniji 34 km što je bilo znatno ispod prosjeka ostalih europskih zemalja. U sljedećem desetljeću izgrađeno je 542 km autocesta, a od toga u Hrvatskoj 235,5, užoj Srbiji 128,7, Vojvodini 100,6, Sloveniji 48,6 te Makedoniji 29 km. Iako je tzv. Jadranskom orijentacijom bilo predviđeno povezivanje sjevera i juga Hrvatske, aktivnosti su se svodile na tzv. Transjugoslavensku cestu. Prosjek izgradnje cesta u SFRJ za 20 godina iznosio je 48 km godišnje, a u Hrvatskoj je on bio znatno ispod tog prosjeka, 15 km godišnje.[1] Prva hrvatska autocesta bila je Orehovica - Kikovica (otvorena 1971.)[2]

Prostornim planom SR Hrvatske iz 1988. stvari se počinju donekle mijenjati u korist povezivanja svih dijelova Hrvatske te povezivanja s europskom prometnim pravcima. Tako su se u vremenu od 1990. do 2000. gradile ili dovršavale mnoge dionice: tzv. sniježna dionica prema Rijeci (Oštrovica - Delnice - Kupjak), dionice prema Krapini, dijelovi Istarskog ipsilona, Maslenički most, te tunel Sveti Rok čija je gradnja počela u vrijeme dok je sjeverni dio bio okupiran. U relativno kratkom vremenu, izgrađen je ili dovršen najveći dio planirane mreže autocesta, a posebno na glavnim koridorima koji presijecaju Hrvatsku. Krajem 2010-ih radovi se usporavaju, tako da je povezivanje krajnjeg juga, tj. autoceste A1 prema Dubrovniku prolongirano. Unatoč tome, svi veći Hrvatski centri danas su povezani mrežom suvremenih autocesta s prometnom mrežom u okruženju.[3]

Boje prometnih znakovaUredi

 
Zeleni prometni znakovi na čvorištu autocesta A3 i A5 nedaleko od Sredanaca u Hrvatskoj.

U skoro svim zemljama znakovi su plave ili zelene boje.


  Zeleni prometni znakoviUredi

  Plavi prometni znakoviUredi

 
Plavi prometni znakovi na njemačkim autocestama

Autoceste u svijetuUredi

PovezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Autocesta

IzvoriUredi

  1. Miroslav Sić - Problematika razvoja autocesta u Hrvatskoj i Jugoslaviji na pragu 90. godina Hrvatski geografski glasnik, Vol. 52. No.1. Lipanj 1990., pristupljeno 19. srpnja 2014.
  2. Autocesta Hrvatska enciklopedija LZMK, pristupljeno 19. srpnja 2014.
  3. Hrvatske autoceste Brošura HAC-a, 2007., ISBN 978-953-7491-0 nevaljani ISBN, pristupljeno 22. srpnja 2014.

Vanjske povezniceUredi