Bilaj
Bilaj je naselje u Hrvatskoj, u Ličko-senjskoj županiji.
| Bilaj | |
|---|---|
  Bilaj Bilaj na zemljovidu Hrvatske | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija | Ličko-senjska |
| Općina/Grad | Gospić |
| Zemljopisne koordinate | 44°31′N 15°26′E / 44.52°N 15.44°E |
| Stanovništvo (2011.) | |
| - Ukupno | 162[1] |
| Broj stanovnika Bilaj (Gospić, Ličko-senjska) [uredi] | |
| 2001. | 255 |
| 2011. | 162 |
| 2021. | 143 |
Izvor: Državni zavod za statistiku RH Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022. | |
| Pošta | 53000 Gospić |
| Pozivni broj | +385 053 |
| Autooznaka | GS |
Zemljopis Uredi
U sastavu je grada Gospića i nalazi se 6,5 km jugoistočno od Gospića. Ovo hrvatsko naselje je poznato po jedinstvenoj rimokatoličkoj crkvi-špilji.
Povijest Uredi
Tomo Tvrtković predaje ga 1451. banu Petru Talovcu. A 1509. u vlasti je Ivana Karlovića. Pod osmanskom vlašću je grad od 1528. do 1689. godine. Nakon oslobođenja od Turaka 1689. u Bilaju je sagrađena manja crkva na čast sv. Leopolda, zaštitnika tadašnjeg cara. Oko 1710. sagrađena je nova crkva i posvećena sv. Jakovu apostolu. Današnja crkva sagrađena 1848.
Na brežuljku u središtu današnjega Bilaja nalaze se ruševine srednjovjekovnoga grada Bilaja. U ratu Francuske, Rusije i Rajnskog saveza protiv Austrije general Marmont je krenuo iz Dalmacije kroz Liku s namjerom da preko Slovenije prodre do Beča. Nakon zaštitničkih borbi kod Gračaca, krajiški Opservacijski korpus pod zapovjedništvom pukovnika Rebrovića (Rebranića) sukobio se s Francuzima 21. i 22. svibnja 1809. godine u bitci kod Bilaja.[2] Na župnoj crkvi u Gospiću postavljena je memorijalna ploča (Robert Frangeš Mihanović) poginulima u toj bitki.
Tijekom Jugoslavija, u Bilaju i Barletama pretrpjeli su velike ljudske gubitke zbog komunističkoga i četničkog terora. Žrtvama u spomen nalazi se spomen-križ na bilajskom mjesnom groblju. Prema jednim izvorima, radi se o 218 žrtava,[3] a prema drugim izvorima, više od više od 250 civilnih žrtava Bilaja i okolnih sela pobijeno je nakon drugog svjetskog rata.[4]
Kad se zahuktao velikosrpski napad na Gospić, prvo su velikosrbi 29. kolovoza u večernjim satima minobacačkim granatama napali Bilaj, a iza ponoći 29. na 30. kolovoza 1991. godine s 44 granate napali su i Gospić. Stanovnici bila su u početku bili u neprijateljskom okruženju, pa su domaći dragovoljci, a kasnije uz pomoć Hrvatske vojske i policije obranili i Bilaj i Gospić.[3] Mještani su se u tijekom rata sklanjali u bilajskoj pećini Sv. Stjepana.[3]
Bilaj je prema nekima teorijama već bio otpisan, no nije se predao, niti nakon tjedna u potpunom neprijateljskom okruženju. Branili su ga združeni hrvatski dragovoljci iz Like, Rijeke i Zagreba, naoružani tek s nekoliko pušaka, osujetivši napade svojih srpskih susjeda iz okolnih sela koje je pomagala milicija Milana Martića, Belim orlovima i Srpskom dobrovoljačkom gardom, a uz sve to velikosrpskim je osvajačima obilnu logističku i operativnu pomoć davala JNA.[4]
U obrani ovog kraja Hrvatske poginuli su pripadnici Hrvatske vojske i s riječkog područja.[3] Na mjestu pogibije riječkih branitelja nalazi se spomenik poginulim pripadnicima HV-a s riječkog područja.[5] Bilaj je platio previsoku cijenu svoje slobode.[4]
Dana 11. rujna 1991. pobunjeni Srbi su u velikosrpskoj agresiji zapalili crkvu. Od inventara nije sačuvano ništa, čak ni zvona. Ubrzo (28. listopada) granatiran je i župni stan. Bilaj je mjesec dana bio u potpunom okruženju. Branilo ga je 30-ak hrabrih bojovnika. 15. rujna 1991. je deblokiran. Prva crta bojišnice nalazila se na brdu Medovači. Ljudi su uglavnom ginuli u topničkim i minobacačkim napadima. Zalaganjem župnika vlč. Stjepana Zebe koji je i u najtežim trenucima ostao u svojoj župi, obnovljena je crkva i župni stan. Svake godine se u spilji pored crkve održava sveta misa u spomen na ratne dane.
Stanovništvo Uredi
- 1857. – 550
- 1869. – 710
- 1880. – 626
- 1890. – 625
- 1900. – 712
- 1910. – 609
- 1921. – 486
- 1931. – 658
- 1948. – 521
- 1953. – 513
- 1961. – 502
- 1971. – 432 (Hrvati - 427, Srbi - 4, ostali - 1)
- 1981. – 319 (Hrvati - 311, Jugoslaveni - 5, Srbi - 1, ostali - 2)
- 1991. – 330 (Hrvati - 318, Srbi - 1, Jugoslaveni - 1, ostali - 10)
- 2001. – 255
- 2011. – 162[1]
| broj stanovnika | 550 | 710 | 626 | 625 | 712 | 609 | 486 | 658 | 521 | 513 | 502 | 432 | 319 | 330 | 255 | 162 | 143 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Poznate osobe Uredi
- Ivan Butković (aktivist Hrvatske bratske zajednice)
- Jakov Medunić - ustaški rojnik, vođa jedne od skupina križara u Jugoslaviji nakon poraza vojske NDH.
Povezani članci Uredi
Vanjske poveznice Uredi
Izvori Uredi
- CD ROM: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.
- ↑ a b Popis stanovništva 2011. godine DZS. Pristupljeno 8. ožujka 2018. godine
- ↑ Bitka kod Bilaja 1809.
- ↑ a b c d dg: Obilježena obljetnica srpskog napada na Bilaj i Gospić, narod.hr, 29. kolovoza 2015.
- ↑ a b c H.J.: Prije 24 godine napadnut je Bilaj , Lika online, 29. kolovoza 2015.
- ↑ (): Obilježena 24. obljetnica uspješne obrane od napada na Bilaj i Gospić Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2016., Ličko-senjska županija, 29. kolovoza 2015.
|
|
Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj. |