Bizovac
Bizovac je općina u Hrvatskoj. Smještena je u Osječko-baranjskoj županiji.
Bizovac | |
---|---|
Država | Hrvatska |
Županija | Osječko-baranjska |
Načelnik | Srećko Vuković (nezavisni) |
Naselja | 8 općinskih naselja |
Površina | 98,1 km2 [1] |
Površina središta | 21,2 km2 |
Koordinate | 45°35′N 18°28′E / 45.59°N 18.46°E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 3733 [2] |
– gustoća | 38 st./km2 |
Urbano | 1713 |
– gustoća | 81 st./km2 |
Odredišna pošta | 31550 Valpovo [3] |
Stranica | opcina-bizovac |
Bizovac na zemljovidu Hrvatske |
Zemljopis
uredi- Površina: 85,65 km2
- Poljoprivredne površine: 6385 ha
- Šumske površine: 1451 ha
Bizovac je smješten 18 kilometara zapadno od Osijeka, a devet kilometara južno od Valpova na podravskom cestovno-željezničkom prometnom pravcu Zagreb – Našice – Osijek te je povezan s međunarodnim prometnim pravcima prema Srednjoj Europi i interregionalnim prometnim pravcima prema zapadu Republike Hrvatske, kroz susjednu BiH dalje prema Jadranu i istoku.
Općinska naselja
urediStanovništvo
uredi- Broj stanovnika (popis 2001.): 4979
- Broj kućanstava: 1664
Po popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Bizovac imala je 4979 stanovnika, raspoređenih u 8 naselja:
- Bizovac – 2274
- Brođanci – 633
- Cerovac – 34
- Cret Bizovački – 646
- Habjanovci – 544
- Novaki Bizovački – 211
- Samatovci – 616
- Selci – 21
Nacionalni sastav (2001.)
uredi- Hrvati – 4853 (97,47)
- Srbi – 62 (1,25)
- Mađari – 9 (0,18)
- Slovaci – 8 (0,16)
- Bošnjaci – 6 (0,12)
- Nijemci – 4
- Slovenci – 3
- Crnogorci – 2
- Austrijanci – 1
- Rumunji – 1
- ostali – 1
- neopredijeljeni – 26 (0,52)
- nepoznato – 3
broj stanovnika | 3213 | 3441 | 3493 | 3758 | 4154 | 4412 | 4189 | 4606 | 5102 | 5435 | 5794 | 5141 | 5159 | 5073 | 4979 | 4507 | 3733 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
broj stanovnika | 1162 | 1229 | 1072 | 1096 | 1219 | 1301 | 1243 | 1343 | 1561 | 1667 | 1942 | 1957 | 2162 | 2235 | 2274 | 2043 | 1713 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Uprava
uredi- Načelnik: Srećko Vuković
- Predsjednik Općinskog vijeća: Milan Kranjčević
Povijest
urediU pisanim dokumentima spominje se da je 1333. godine Bizovac zajedno s Ladimirevcima u ovom drugom[kojem drugom?] selu imao zajedničku crkvu posvečenu sv. Kuzmi i Damjanu. Srednjovjekovni naziv mjesta bio je Byezafalva u gospoštiji Karaševo i vlasništvo viteškog reda sv. Ivana Jeruzalemskog. Popis Požeškog sanđaka iz 1579. godine donosi zapis o selu Bisofzy s 8 kuća, koje je u vrijeme osmanske vlasti pripadalo kadiluku Osijek i nahiji Karas. Od 1721. godine Bizovac je u posjedu valpovačkog vlastelinstva s 23 domaćinstva. U jednoj staroj crkvenoj listini stoji da se naseljavanje Bizovca na mjestu gdje se danas nalazi izvršilo u razdoblju između 1752. i 1755. godine prisilnim preseljenjem stanovništva s okolnih salaša, koji su se nalazili na mjestima istoimenih njiva današnjeg bizovačkog atara. U popisu stanovništva Bizovca s početka 1737. godine nalazimo starosjedilačka prezimena, koja su se održala do današnjih dana: Bošnjak, Domanovac, Erić, Grlica, Glavaš, Glavašić, Kolarić, Mihaljević, Škarić, Sršić, Sudar i Vuković.
Tijekom 20. stoljeća na prostor Bizovca doseljavali su se ljudi iz nekad siromašnijih krajeva: Like, Dalmacije, BiH i Hrvatskog zagorja u potrazi "trbuhom za kruhom" i plodnom slavonskom zemljom, Dolazeći na ove prostore sa sobom su donosili i folklor i običaje svoga kraja, stvarajući tako zajedno sa starosjediocima, neprocjenjivo multikulturno blago bizovačkog kraja. Između ostalih, do danas žive na ovom prostoru obitelji s prezimenima: Nikšić, Majetić, Bobinac, Rukavina, Lovrinčević, Andabak, Baković, Vrdoljak, Kardum, Jazvo, Jureta, Kordić, Šincek, Čutek i dr.
Župna crkva sv. Mateja apostola i evanđeliste izgrađena je 1802. godine u skromnom barokno-klasicističkom stilu. Crkveni god slavi se 21. rujna. U samom središtu Bizovca nalazi se dvorac valpovačke grofovske obitelji Normann-Prandau, građen u prvoj polovici 19. stoljeća za potrebe činovnika i uprave vlastelinstva, a nakon udaje barunice Marijane Prandau za grofa Konstantina Normanna preuređen je za stanovanje i u gotovo takvom obliku sačuvao se do današnjih dana. Kraljevski poštanski ured otvoren je 1809. godine, prvi mlin izgrađen je 1890. godine, a drugi 1910. godine. Škola u Bizovcu je osnovana 1849. godine.
Nogometni klub i vatrogasno društvo djeluju od 1926., a 1935. godine osnovan je ogranak Seljačke sloge. Već gotovo četiri desetljeća u mjestu djeluje folklorno društvo, koje njeguje izvornu tradicijsku baštinu bizovačkog zavičaja i s jedinstvenom, prepoznatljivom i osebujnom ženskom narodnom nošnjom pronosi ime Bizovca nastupajući na folklornim priredbama u zemlji i inozemstvu.
Tijekom Domovinskog rata, 7. studenog 1991. zrakoplovi JNA su, bez ikakva povoda, oko podneva raketirali Bizovac, točnije Bizovačke toplice, robnu kuću u središtu mjesta i više obiteljskih kuća u Kolodvorskoj ulici. U ovom terorističkom napadu, za koji do danas nitko nije odgovarao, poginulo je 9, a ranjeno 24 mještana. Među poginulima bio je i jedanaestogodišnji dječak.[4][5]
Zbog blizine grada Osijeka, odlične prometne povezanosti, razvijenog obrta, plodne obradive zemlje, trgovine i turističkih potencijala nakon otkrića ljekovite vode Bizovac postaje privlačan za život mnogima.
Gospodarstvo
uredi- Bizovačke toplice – lječilišni i turistički kompleks
- Zona malog gospodarstva – Sajmište
Poznate osobe
uredi- Stjepan Glavaš, kemičar
- Bratoljub Klaić, jezikoslovac, kroatist i prevoditelj
- Antun Ulrich, galerist
Spomenici i znamenitosti
uredi- Kurija Pradanu-Normann
- Župna crkva Sv. Mateja
- Bizovačke toplice – izvori Panonskog mora
Obrazovanje
uredi- Dječji vrtić Maslačak
- Osnovna škola "Bratoljub Klaić"
- Dobrovoljno vatrogasno društvo Bizovac
Kultura
urediKulturno-umjetničko društvo "Bizovac", koje nastavlja tradiciju starijeg matičnog društva "Seljačka sloga" osnovanog 1968. godine, danas njeguje bogatu folklornu baštinu svog zavičaja.
Zaljubljenici u izvorno folklorno bogatstvo bizovačkog kraja izvukli su iz starinskih ormara svoju čudesnu i osebujnu narodnu nošnju, zapjevali već zaboravljene pjesme i uz tamburicu zaigrali već zaboravljena kola.
Svojim nastupima na brojnim koncertima i folklornim festivalima, ovo kulturno-umjetničko društvo pronijelo je ime Bizovca širom Hrvatske, pa i Europe, oduševljavajući ljubitelje folklora u Austriji, Bosni i Hercegovini, Češkoj, Italiji (Sardiniji i Siciliji) Mađarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Sloveniji, Srbiji, Slovačkoj, Švedskoj i Švicarskoj, a posredstvom elektronskih medija i ljude širom svijeta.
O visokoj umjetničkoj razini njihovog plesa, pjesme i glazbe svjedoče mnoge zahvalnice, plakete, i priznanja, koja krase njihove vitrine i zidove. Uz autentični folklor svoga mjesta, KUD "Bizovac" dostojno prezentira i folklor drugih hrvatskih regija.
Vokalni sastav Matheus djeluje u Župi sv. Mateja apostola i evanđeliste od 1999. godine. Nastao je na inicijativu župnika Marina Kneževića. Svake nedjelje animiraju svetu misu, te župska klanjanja. Sudjelovali su na brojnim cjelovečernjim koncertima, festivalima kršćanske glazbe (Hosanafest, Tonkafest, Marija fest, Uskrs fest, Bonofest) od kojih je zasigurno najveći Uskrs fest u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, gdje su 11. travnja 2010. nastupili s pjesmom "Utočište vječno" po prvi puta i osvojili prvu nagradu za najbolju pjesmu festivala. Pjesma je posvećena Božanskom milosrđu, koje se u Katoličkoj crkvi upravo slavi i obilježava na Bijelu nedjelju.
Šport
urediIzvori
uredi- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ Obljetnica raketiranja Bizovca | HVIDR-a RH – Zajednica županijskih zajednica, udruga i članova hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Republike Hrvatske. Pristupljeno 9. studenoga 2023.
- ↑ Vijesti – HRT. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 9. studenoga 2023.