Córdoba (Argentina)

Ovo je glavno značenje pojma Córdoba (Argentina). Za druga značenja pogledajte Córdoba.

Córdoba je s 1,3 milijuna stanovnika drugi po veličini grad Argentine. Nalazi se sjeverno od samog zemljopisnog središta zemlje i glavni je grad pokrajine Córdoba.

Córdoba
Ciudad de Córdoba

Panorama grada s katedralom

Grb
Nadimak: La Docta ("Obrazovana")
Ciudad de las campanas ("Grad zvonika")
Država Argentina
Pokrajina Córdoba
Osnutak6. lipnja 1573.
OsnivačJerónimo Luis de Cabrera
Nazvan poCórdoba (Španjolska)

Vlast
 • GradonačelnikRamón Javier Mestre (Unión Cívica Radical)

Površina
 • Urbano područje576 km²
Visina400 m
Najveća visina544 m
Najmanja visina352 m
Koordinate31°24′S 64°11′W / 31.400°S 64.183°W / -31.400; -64.183

Stanovništvo (2010.)
 • Entitet1.329.604[1]
(2.308,3/km²)
 • Metropolitansko područje1.378.000

Vremenska zonaArgentinsko vrijeme (UTC-3)
Poštanski broj5000-51??
Pozivni broj0351; 03543
UNESCO-ova svjetska baštinaIsusovačka četvrt i estancije Córdobe
Godina uvrštenja2000. (24. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iv
Ugroženostno
PoveznicaUNESCO
Stranicacordoba.gob.ar
Zemljovid

Položaj Córdobe u Argentini i pokrajini Córdobi
Córdoba na zemljovidu Argentine
Córdoba
Córdoba
Znamenitosti Córdobe u smjeru kazaljke sata: Panorama grada iz parka Naciones, Trg sv. Martina, kanal Cañada Glen, paviljon sveučilišta UNC, panorama grada noću, Slavoluk Córdobe, plaketa svjetske baštine i Umjetnički muzej Evita.

Dugo je bio španjolsko kolonijalno središte pokrajine koja je danas država Argentina.

Córdoba je industrijsko i kulturno središte središnje Argentine i u gradu se nalazi jedno od vodećih sveučilišta u zemlji, Universidad Nacional de Córdoba. Njega su 1613. godine osnovali isusovci, koji su također zaslužni za najstarije argentinske rančeve (estancias) i isusovačku četvrt, koji su 2000. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Americi.[2]

Zemljopis

uredi
 
Prva karta Córdobe iz 1577. god.

Grad se zemljopisno nalazi u podnožju gorja Sierras Chicas, na rijeci Suquía. To je prijelazno područje između Sierras de Córdoba na zapadu, te Pampa i Gran Chacoa na istoku, i okružuju ga jedne od najplodnijih poljoprivrednih površina u Argentini.

Povijest

uredi

Grad je 6. lipnja 1573. godine osnovao španjolski konkvistador Jerónimo Luis de Cabrera, te je jedan od najstarijih gradova Argentine (jedini stariji je Santiago del Estero, osnovan 1553. Grad je nazvao ga po španjolskom gradu Córdobi, vjerojatno u čast prvih doseljenika iz tog grada. Puni naziv grada je bio Córdoba de la Nueva Andalucía ("Córdoba nove Andaluzije"), kojeg je odobrio andaluzijski grad Córdoba. U to vrijeme su ga naseljavali i autohtoni indijanski stanovnici, pleme Comechingón, ali samo s druge strane rijeke. Nakon što se gradska jezgra preselila na trenutnu lokaciju 1577. godine, otpočeo je procvat trgovine sa sjevernim područjima Argentine.

God. 1599. isusovci su došli u grad i izgradili su škole, crkve i stambene zgrade, koje su trenutno jedne od najstarijih u Americi. God. 1608. osnovali su sjemenište koje je 1610. godine postalo kolegij Colegio Maximo, koji je oko tri godine kasnije postao najstarije sveučilište u Argentini, Universidad Nacional de Córdoba. Isusovci su u popisu stanovništva iz 1760. godine zabilježili čak 22.000 stanovnika u Córdobi. Kada je 1776. godine Karlo III., španjolski kralj, osnovao Potkraljevstvo Río de la Plata, pripala mu je i Córdoba sa širom okolicom.

Na kraju 19. stoljeća, tijekom industrijalizacije, Córdoba je postala veliki izvoznik poljoprivrednih proizvoda, posebno mesa i žitarica. U ranim godinama 20. stoljeća grad je već imao oko 90.000 stanovnika. Godine 1927., grad je počeo graditi tvornicu za proizvodnju vojnih zrakoplova, Fábrica Militar de Aviones (FMA), čija važnost je porasla tijekom Drugog svjetskog rata. Godine 1947. grad je imao oko 400.000 stanovnika. Godine 1955., u gradu je izbila vojna pobuna (Revolucion Libertador) koja je, nakon nekoliko serija prosvjeda protiv vlade generala Cordobaza Onganía, naposljetku na vlast dovela predsjednika Juana Perona 1969. godine.

 
Isusovačka estancija La Paz, kasnija palača predsjednika Julija Roce (1880. – 86.)

Znamenitosti

uredi
 
Estancija Alta Gracia u blizini Córdobe

Budući da Córdoba ima mnoge građevine iz kolonijalnog razdoblja, grad posjećuje mnogo turista. U povijesnom središtu, tzv. Isusovačkoj četvrti (Manzana Jesuítica) je Trg sv. Martina (Plaza San Martín) na kojemu se nalazi Isusovačka crkva, katedrala i iza nje Samostan sv. Kataline Sienske (Santa Catalina de Siena) i Sveučilište. Katedrala Velike Gospe (Nuestra Señora de la Asunción) je poznata po oltaru izrađenom od srebra iz Potosíja s ornamentima od zlata, a na krovu su obojani biblijski prizori. Druge važne zgrade su Cabildo (kolonijalna upravna zgrada) i sveučilište Universidad Nacional de Córdoba. U gradu postoji i nekoliko muzeja kao što su Muzej umjetnosti Caraffa, osnovan 1916., i Muzej umjetnosti Evita, osnovan 2007. godine.

U okolici Córdobe se nalazi i pet isusovačkih estancija (estancias) ili poljoprivrednih imanja (Colonia Caroya, Jesús María, Santa Catalina, La Candelaria y San Ignacio de los Ejercicios i Alta Gracia), koja sadrže vjerske i svjetovne zgrade. One ilustriraju jedinstven vjerski, društveni i gospodarski eksperiment koji je proveden u razdoblju od više od 150 godina, u 17. i 18. stoljeću.

Gospodarstvo

uredi

Od Drugog svjetskog rata Córdoba je važno industrijsko središte. Glavne grane industrije su proizvodnja automobila (Renault, Volkswagen i Fiat), te željeznička industrija (Materfer) i svemirska industrija (Fabrica Militar de Aviones koju je 1990-ih kupila američka tvrtka Lockheed Martin). Tu je i značajna tekstilna i kemijska industrija. Córdoba je široko cijenjena kao tehnološko središte Argentine; argentinski Centro Espacial Teófilo Tabanera proizvodi i kontrolira satelite, a mnoge softverske tvrtke (Motorola, Vates, Intel i Electronic Data Systems) svoja središta upravo imaju u gradu Córdobi.

Stanovništvo

uredi

Najbrojnije etničke skupine u Córdobi su Talijani i Španjolci (uglavnom Galijci i Baski). Koncem 19. i početkom 20. stoljeća došlo je do povećane emigracije Europljana u Córdobu, te je do 1910-ih, na vrhuncu emigracije, 43% stanovništva već bilo ne-argentinskog podrijetla.

Demografski razvoj[3]
1810. 1869. 1895. 1914. 1947. 1960. 1970. 1980. 1991. 2001. 2010.
Broj stanovnika 9.080 34.458 54.763 134.935 386.828 586.015 801.771 990.968 1.179.372 1.284.582 1.330.023[4]
Godišnja stopa rasta 2,3 1,8 4,9 3,2 3,2 3,2 2,1 1,6 0,9 0,4

Slavni stanovnici

uredi

Zbratimljeni gradovi

uredi

Izvori

uredi
  1. Statistički podaci o graduArhivirana inačica izvorne stranice od 7. veljače 2009. (Wayback Machine) (šp.) Preuzeto 14. kolovoza 2012.
  2. World Heritage Committee Inscribes 61 New Sites on World Heritage List, 30. studenoga 2000. (engl.) Preuzeto 14. kolovoza 2012.
  3. Observatorio urbano – Guías estadísticas: Capítulo III: Demografía (web) (španjolski). Municipalidad de Córdoba. 2007. Pristupljeno 15. listopada 2008.
  4. Censo 2010 (web) (španjolski). La Voz del Interior. Pristupljeno 6. veljače 2010.
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Córdoba (Argentina)

Vanjske poveznice

uredi