Cascais
Cascais je grad od 35.681 stanovnika[1] i istoimena općina u sredini Portugala od 205 117 stanovnika, u Regiji Lisabon, administrativni centar istoimenog distikta Cascais.
Cascais | |||
---|---|---|---|
|
|||
Koordinate: 38°41′N 9°25′W / 38.683°N 9.417°W | |||
Država | Portugal | ||
Regija | Lisabon | ||
Distrikt | Distinkt Cascais | ||
freguesias | Alcabideche, Carcavelos, Cascais, Estoril, Parede, São Domingos de Rana | ||
Vlast | |||
- Gradonačelnik | António d'Orey | ||
Površina | |||
- Ukupna | 97 km² | ||
Visina | 0 | ||
Stanovništvo (2005.) | |||
- Urbano područje | 35 681[1] | ||
- Urbana gustoća | 1 659 /km² | ||
- Metropolitansko područje | 205 117 | ||
Poštanski broj | 2750 | ||
Pozivni broj | (+351) 214 | ||
Službena stranica Câmara Municipal de Cascais | |||
Zemljovid | |||
Nekadašnje ribarsko selo postalo je slavno krajem 19. st. kad je postalo ljetna rezidencija portugalskih kraljeva. Danas je popularno mjesto za odmor brojnih portugalskih i stranih turista.
Zemljopisne karakteristike Uredi
Cascais je udaljen 30 km zapadno od Lisabona, leži na samom ušću rijeke Tajo (s desne stane) i duž obale Atlanskog oceana (Obala Estoril).
Sam Cascais kao i njegova okolica ima puno hotela, restorana i mjesta za zabavu, u neposrednoj blizini je Estoril, s poznatim kazinom i brojnim golf igralištima, u Parku Monsanto su se do 1960-ih vozile utrke Formule 1, a nedaleko je i Sintra sa svojim spomenicima.
Povijest Uredi
Cascais je kao seoce na obali nastao u 12. st., i bio pod upravom obližnje Sintre. Tad su stanovnici Cascaisa živjeli od mora i obrade zemlje, ali se već u 13. st., položaj naselja izmijenio kad je Lisabon postao prijestolnica Portugala. Tijekom 14. st., broj stanovnika Cascaisa se povećao, tako da se naselje počelo širiti izvan utvrđenih zidina. Napredak mjesta dovelo je i do administrativne nezavisnosti od Sintre 1364.[2]Tad je Cascais, kao i njegova okolica bila vlasništvo lokalnih feudalca, najpoznatiji od njih bio je João das Regras (umro 1404.), pravnik i profesor na Sveučilište Lisabonu, koji je bio krunio kralja João I.[2] Sve do kraja srednjeg vijeka stanovnici Cascaisa živjeli su od ribolova, poljoprivrede (vino, maslinovo ulje, žitarice, voće..) i naplate taksi za plovidbu rijekom Tajo Kako je kod Cascaisa ulaz u rijeku, i prva linija obrane Lisabona - mjesto je dobilo i strateški značaj. Oko 1488., portugalski kralj João II. dao je podići malu tvrđavu uz more.[2] Ta mala srednjovjekovna utvrda nije bila dovoljna da spriječi invaziju španjolskih vojnika - 1580., nakon tog je Portugal bio u personalnoj uniji sa Španjolskom. Utvrdu je proširio krajem 16. st. španjolski kralj Filip II., pretvorivši je u tipično nisku renesansnu citadelu zvijezdastog tlocrta. Pored tog podignute su druge utvrde oko Cascaisa tijekom 17. st., od kojih mnoge postoje i dan danas.
Veliki potres iz 1755. koji je razrušio Lisabon, pogodio je i Cascais. Oko 1774., tadašnji premjer kraljevske vlade Markiz Pombal, u cilju obnove Cascaisa osnovao je kraljevsku tvornicu vune (Real Fábrica de Lanifícios), koja je radila do 19. st., i poduzeo mjere zaštite za vino Carcavelos iz tog kraja, kako bi ga bolje plasirao.[2] Za vrijeme invazije napoleonskih trupa na Portugal, citadelu Cascais zauzele su jedinice generala Junota koje su neko vrijeme boravile u njoj.
Letargiju u koji je Cascais upao, nestala je kad je kralj Luís I. odlučio preurediti utvrdu Cascais u svoju ljetnu rezidenciju.[2]Od 1870. do 1908., Cascais je bio ljetna rezidencija portugalskih kraljeva, to je izmijenilo malo pospano ribarsko selo u mondeno naselje. Nova rezidencija prvi je u zemlji dobila električnu rasvjetu - 1878., izgrađene su dobre ceste do Sintre i Lisabona, a 1889. stigla je i željeznička pruga do Cascaisa. Istovremeno su i brojni portugalski aristokrati i bogataši podignuli svoje vile u mjestu i oko njega, koje se još uvijek mogu vidjeti.
Kralj Carlos I., bio je zaljubljenik u more i pomorstvo, zbog tog je 1896. dao instalirati u ljetnoj rezidenciji prvi oceanografski laboratorij u Portugalu. On osobno vodio je 12 naučnih ekspedicija uz portugalsku obalu, sve je to prekinuto njegovim ubojstvom u Lisabonu 1908.
Važni korak za Cascais bio je kad se u prvoj polovici 20. st. u susjednom Estorilu, otvorio kazino, s pratećom infrastrukturom za provod bogatih posjetitelja.
Zbog portugalske neutralnosti za vrijeme Drugog svjetskog rata i ugodne ladanjske atmosfere brojne prognane kraljevske porodice odabrale su Cascais kao svoj novi dom, tu su boravili bivši kraljevi Španjolske, Italije, Mađarske i Bugarske.
Danas je Cascais s okolicom poznato ladanjsko mjesto, od ulaska Portugala u EU, brojni europski sjevernjaci kupili su vile i apartmane, koje su se intenzivno gradile od 1986 do 2000.
Turizam Uredi
Danas Cascais ima veliku marinu, mali aerodrom za prihvat privatnih zrakoplova, deset golf igrališta i brojne pješčane plaže u i oko grada. Do njega je lako stići iz Lisabona autom ili čestim prigradskim vlakovima. U gradu ima puno hotela i turističkih apartmana, kao i mnoštvo dobrih restorana, za svačiji džep. Tako da mnogi koriste Cascais za bazu za posjet Lisabonu i okolici.
Rast stanovništva općine Cascais Uredi
Stanovništvo općine Cascais od 1801. do 2004. | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1801. | 1849. | 1900. | 1930. | 1960. | 1981. | 1991. | 2001. | 2004. |
6052 | 5679 | 9463 | 22932 | 59617 | 141498 | 153294 | 170683 | 181444 |
Gradovi prijatelji Uredi
Cascais je ima ugovore o prijateljstvu sa sljedećim gradovima;[3]
Izvori Uredi
- ↑ a b 2005 population estimates for cities in Portugal (engleski). mongabay. Pristupljeno 18. studenoga 2011.
- ↑ a b c d e História de Cascais (portugalski). Câmara Municipal de Cascais. Pristupljeno 18. studenoga 2011.
- ↑ Relações Internacionais (portugalski). Câmara Municipal de Cascais. Pristupljeno 18. studenoga 2011.