Dmanisi
Dmanisi (gru. დმანისი) je grad, administrativno središte distrikta Dmanisi i arheološko nalazište u južnoj Gruziji u pokrajini Donja Kartlija, a od glavnog grada Tbilisija udaljen je 85 kilometara. Grad je poznat po nalazima fosila i kosura čovjeka starog 1,8 milijuna godina zvanog homo georgicus.[1] Prema procjeni iz 2009. godine grad ima 3.600 stanovnika.[2]
| Dmanisi დმანისი | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 41°31′N 44°35′E / 41.517°N 44.583°E | |
| Država |  Gruzija
|
| regija (mhare) | Kvemo Kartli |
| Distrikt | Dmanisi |
| Visina | 1.171 m |
| Stanovništvo (2009.) | |
| - Grad | 3.600 (procjena) |
| Vremenska zona | Gruzijsko vrijeme (UTC+4) |
| Zemljovid | |
 Dmanisi je na karti gruzije označen crvenom bojom | |
  Dmanisi Dmanisi na karti Gruzije | |
Povijest uredi
.jpg)
Grad Dmanisi se prvi put spominje u 9. stoljeću kao posjed arapskog emira u Tbilisiju, iako je područje grada naseljeno još od ranog brončanog doba. Grad je vjerojatno ime dobio po pravoslavnoj katedrali "Dmansis Sioni", sagrađenoj u 6. stoljeću. Smješten na ušću trgovačkih putova i kulturnih utjecaja, Dmanisi je bio od posebnog značajaza srednjovjekovnu Gruziju kao važan trgovački grad. 1080-ih su grad osvojili turski Seldžuci, ali su ga između 1213. i 1215. osobodili David Graditelj i Dementrios I. Udružena Tursko-mongolska vojska je na putu u Izmir opustošila grad u 14. stoljeću, a Turci su ga ponovno opljačkali i opustošili 1486., zbog čega se grad sve do 18. stoljeća oporavljao od toga.
Arheološka istraživanja uredi
Opsežna arheološka istraživanja na tom području započela su 1936. i nastavljena do 1960. Osim bogate zbirke antičkih i srednjovjekovnih artefakata, ruševina raznih zgrada i građevina, pronađeni su jedinstveni ostaci pretpovijesnih životinja i ljudi. Neki pronalasci životinjskih kostiju su indetificirai od strane gruzijskog paleontologa A. Vekua zajedno sa zubima izumrlog nosoroga Dicerorhinus etruscus etruscus 1983., koji potječe iz ranog Pleistocena. Otkriće primitivnih kamenih alata 1984. godine dovelo je do povećanje interesa na arheološkom nalazištu. 1991. timu gruzijskih znanstvenika pridružili su se njemački arheolozi iz Romansko-njemačkog središnjeg muzeja u Mainzu, a kasnije i francuski, španjolski i američki znanstvenici.
Stanovništvo uredi
| Godina | Stanovništvo |
| 1989. | 8.650[3] |
| 2002. | 3.426[4] |
| 2009. | 3.600 |
Izvori uredi
- ↑ New Fossil May Trim Branches of Human Evolution. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 5. srpnja 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Statistical Yearbook Of Georgia, 2009- des Nationalen Statistikbüros Georgiens (englisch, georgisch; ohne Städte in Abchasien und Südossetien)
- ↑ Stadtbevölkerung der Unionsrepubliken (außer RSFSR) (njem.) (rus.)
- ↑ Sakartwelos mossachleobis 2002 zlis pirweli erownuli saqoweltao aghzeris schedegebi, Sakartwelos Statistikis Sachelmzipo Departamenti, 2004., ISBN 99928-0-924-8
Literatura uredi
- Gerhard Bosinski, David Lordkipanidze, Konrad Weidemann, Der altpaläolithische Fundplatz Dmanisi (Georgien, Kaukasus)., Jahrbuch des Römisch-Germanischen Zentralmuseums Bonn 42, 1995., ISSN 0076-2741, str 21–203.
- L. K. Gabunia, Neue Hominidenfunde des altpaläolithischen Fundplatzes Dmanisi (Georgien, Kaukasus) im Kontext aktueller Grabungsergebnisse., Archäologisches Korrespondenzblatt 29, 1999., str. 451–488.
- Gabunia, L. K., A. Earliest Pleistocene Hominid Cranial Remains from Dmanisi, Republic of Georgia: Taxonomy, Geological Setting, and Age, Science 288, str. 1019–1025.
- L. K. Gabunia et al., Neue Urmenschenfunde von Dmanisi (Ost-Georgien)., Jahrbuch des Römisch-Germanischen Zentralmuseums Mainz. br. 46, 2000, str. 23–38.
- L. K. Gabunia et al., Découverte d'un nouvel hominid à Dmanissi (Transcaucasie, Géorgie), 'Comptesrendus de l’Académie des sciences Paris., br. 1, 2002., str. 243–253.
- T. Garcia, Cadres stratigraphique, magnétostratigraphique et géochronologique des hominidés fossiles du site de Dmanisi en Géorgie., Muséum national d'histoire naturelle, Paris 2004.
- A. Vekua et al., A New Skull of Early Homo from Dmanisi, Georgia., Nature, br. 297, 2002, str. 85–89.