Etologija
| Ovaj članak je dio serije o: |
| Grane zoologije |
|
Antrozoologija • Apiologija |
| Poznati zoolozi |
|
Georges Cuvier • Charles Darwin |
| Povijest |
Etologija (grčki: ἦϑος: običaj, narav, značaj + -logija)[1] biologija je ponašanja, tj. grana biologije koja proučava ponašanje životinja uključujući ljude.[2] Fokus etologije je ponašanje u prirodnim uvjetima, dok je biheviorizam usmjeren na proučavanje prirode, modela i specifičnih odgovora ponašanja u laboratorijski podešenima okolnostima.
Metode uredi
Temeljni metode etologije uvažavaju neophodnost analitičkih odgovora na nekoliko osnovnih pitanja.
Neka od ovih pitanja su:
Polje uredi
Etologija ima veoma širok raspon istraživanja, od odnosa prema vlastitome tijelu i egzistenciji, preko međuindividualnih i međugrupnih odnosa promatrane vrste organizama, do proučavanja interspecijskih oblika ponašanja. Nastoji objasniti i dinamiku pojedinih načina (modela) ponašanja. Snažno je povezana s interaktivnim područjima neuroanatomije, ekologije, evolucijom i sličnih znanosti. Etolozi su zainteresirani i za moguće oblike međuindividualne, međugrupne i međuvrsne suradnje (ne)srodnika, agresije, teritorijalnosti, zavičajnosti (home range), altruizma i dr. oblika interakcije organizama kao što su simbioza, parazitizam, mutualizam.[5][6]
U početnim fazama razvoja, biologija ponašanja je prihvaćena kao granično područje sa psihologijom. Tako i mnoge suvremena područja etologije počivaju na osnovnim spoznajama klasične zoopsihologije. U prošlosti su mnogi prirodnjaci proučavali moguće aspekte ponašanja životinja i ljudi. Moderna era etologije počinje tijekom 1930-ih, najprije u istraživanjima Nizozemca Nikolaasa Tinbergena i austrijskih biologa Konrada Lorenza i Karla von Frischa, grupnih dobitnika Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu (1973.). Lorenzov suradnik Tinbergen apelira da etologija obavezno treba uključivati četiri objašnjenja u svakome trenutku ponašanja:
- funkcija – kako ponašanje utječe na izglede za opstanak i reprodukciju i zašto se, u određenima situacijama, reagira na isti, a ne na neki drugi način;
- kauzalnost – što stimulira određeni odgovor i kako se on modificira nedavnim učenjem;
- razvoj – kako se ponašanje mijenja sa starenjem i je li rano iskustvo neophodno za očitovanje određenoga modela ponašanja; i
- evolucijska povijest – kako se određeno ponašanje može usporediti sa sličnim u srodnima vrstama i kako se razvija tijekom procesa filogeneze.[7][8]
Ostvarena objašnjenja na ovima razinama su komplementarna i interaktivna — svaki njegov trenutak odgovara objašnjenju na svakom od četiri spomenute razine.
Na početku 21. stoljeća posebna pažnja je usmjerena na životinjsku i ljudsku komunikaciju i emocije, životinjske „kulture”, učenje i seksualnu kondukciju. Razvijaju se i nova polja etologije, kao što je na primjer neuroetologija, a izvjesno je i otvaranje istraživanja o ponašanju neživotinjskih organizama kao što je primjera radi biljni svijet.
Najpoznatiji etolozi uredi
Popis najpoznatijih etologa ili znanstvenika koji su dali značajan doprinos etologiji (mnogi na popisu su komparativni psiholozi).
Galerija uredi
-
Razna životinjska ponašanja -
Ponašanje lisičje veverice (Sciurus niger) pri hranjenju.
Izvori uredi
- ↑ Etologija, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 4. travnja 2020.
- ↑ "Definition of ethology", Merriam-Webster, pristupljeno 4. travnja 2020.
- ↑ Bouton M E. (2007). Learning and behavior: A contemporary synthesis. Sinauer, Sunderland, Ma.
- ↑ Wilson E. O. (2000). Sociobiology: the new synthesis. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-00089-6.
- ↑ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999). Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo. ISBN 9958-21-091-6.
- ↑ Davies N. B.; et al. (2012): An Introduction to Behavioral Ecology. Wiley-Blackwell, Oxford.
- ↑ Tinbergen N. (1951). The Study of Instinct. Oxford University Press, New York.
- ↑ Tinbergen N. (1953). The Herring Gull's World. Collins, London.
Vidi još uredi
Literatura uredi
- Burkhardt, Richard W. Jr. (1981). „On the Emergence of Ethology as a Scientific Discipline”. Conspectus of History. 1 (7).
- Klein, Z. 2000. The ethological approach to the study of human behavior (PDF). Neuroendocrinology Letters (21): 477–481. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 4. travnja 2020.
- Shanor, Karen; Kanwal, Jagmeet (2009). „Bats Sing, Mice Giggle: Revealing the Secret Lives of Animals”. Icon. /Accessible to the lay reader and acceptable to the scientific community/. The Daily Telegraph.
- Gerhard, Medicus (2015). Being Human – Bridging the Gap between the Sciences of Body and Mind. Berlin: VWB.
Vanjske poveznice uredi
- Konrad Lorenz Institute for Evolution and Cognitive Research
- Center for the Integrative Study of Animal behaviour Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. listopada 2016. (Wayback Machine)
- Applied Ethology
- Ethology in the world of the horse – whisperers and new masters
- Abstracts of the XXIX Ethological Conference
- Center for Avian Cognition University of Nebraska (Alan Kamil, Alan Bond)
- Dijagrami za Tinbergenova četiri pitanja