Fernando Alonso

španjolski vozač Formule 1

Fernando Alonso Díaz (Oviedo, Asturija, 29. srpnja 1981.) španjolski je vozač automobilističkih utrka. Dvostruki je svjetski prvak Formule 1, prvak FIA Svjetskog prvenstva u utrkama izdržljivosti (WEC) te jedini vozač u povijesti koji je dva puta uvršten u FIA-inu Kuću slavnih. Dvostruki je pobjednik utrke 24 sata Le Mansa te pobjednik utrke 24 sata Daytone. Često ga se smatra jednim od najboljih i najkompletnijih vozača u Formuli 1.[1]

Fernando Alonso
Alonso 2016.jpg
Fernando Alonso 2016.
Sezona 2021.
Državljanstvo Flag of Spain.svg španjolsko
Startni broj 14
Momčad Alpine F1 Team
Karijera u Formuli 1
Utrke 330 (327 startova)
Prvenstva 2
Pobjede 32
Prvo startno mjesto 22
Najbrži krugovi 23
Podiji 97
Odustajanja 68
Bodovi u karijeri 1957
Prva utrka Velika nagrada Australije 2001.
Prva pobjeda Velika nagrada Mađarske 2003.
Zadnja pobjeda Velika nagrada Španjolske 2013.
Zadnja utrka Velika nagrada Turske 2021.

Svoj prvi naslov svjetskog prvaka u Formuli 1 osvojio je 25. rujna 2005. za momčad Renault. Time je s 24 godine i 59 dana srušio tadašnji rekord Emersona Fittipaldija za najmlađega svjetskog prvaka. Nakon obrane naslova 2006., Alonso je tada postao i najmlađi dvostruki svjetski prvak. Karijeru u Formuli 1 započeo je 2001. u Minardiju, nakon čega je 2002. prešao u Renault te postao njihov test vozač. 2003. postao je najmlađi vozač koji je do tada ostvario prvo startno mjesto te najmlađi pobjednik u utrci Formule 1. Nakon što je 2007. završio na trećem mjestu u momčadi McLarena, 2008. se vratio u Renault na dvije sezone te ostvario dvije pobjede. Od 2010. do 2014. vozio je za momčad Ferrari, a 2010., 2012. te 2013. završavao je na drugom mjestu u prvenstvu. 2015. vratio se u momčad McLarena gdje je ostao do 2018. bez značajnijih uspjeha zbog nekonkurentnog bolida. 2021. vraća se u Formulu 1 nakon dvije godine stanke te vozi za tim Alpine.

Osim Formule 1, vozio je sezonu 2018.-2019. FIA Svjetskog prvenstva u utrkama izdržljivosti za momčad Toyotu Gazoo Racing uz vozače Sébastiena Buemija i Kazukija Nakajimu s kojima je osvojio naslov prvaka uključujući i dvije pobjede na utrci 24 sata Le Mansa. Tri puta je sudjelovao u IndyCar seriji u utrkama 500 milja Indianapolisa, 2017. za McLaren Hondu Andretti, 2019. za McLaren Racing te 2020. za Arrow McLaren Racing. Vozio je utrke 24 sata Daytone u kategoriji WeatherTech SportsCar, 2018. za momčad United Autosports s Landom Norrisom i Philipom Hansonom te 2019. za Wayne Taylor Racing s vozačima Kamuijem Kobayashijem, Rengerom van der Zandeom i Jordanom Taylorom s kojima je tada i pobijedio u utrci. 2020., nakon petomjesečnih priprema, odvozio je Reli Dakar sa suvozačem Marcom Comom te završio na 13. mjestu.

Alonso je prvi španjolski vozač Formule 1 koji je osvojio naslov prvaka. Vlasnik je momčadi FA Racing koja se natječe u kategoriji eSportova, Formuli Renault, Formuli 4 te kartingu. Osnivač je i ambasador modnog brenda Kimoa te UNICEF-ov ambasador dobre volje.

KartingUredi

 
Prvi Alonsov kart

Karijeru u kartingu započeo je s tri godine kada mu je njegov otac José Luis Alonso darovao kart prvotno sastavljen za svoju osmogodišnju kćer Lorenu, Alonsovu sestru. Budući da ona nije pokazala nikakav interes za utrkivanje, kart je pripao mlađem bratu kojemu je bilo potrebno prilagoditi pedale da bi mogao voziti. Te iste godine Alonso je dobio službenu karting licencu i pobijedio u svojoj prvoj utrci u organizaciji trgovačkog centra gdje se natjecao s gotovo dvostruko starijom djecom. Nakon toga za Alonsa su uslijedila natjecanja na lokalnoj i regionalnoj razini.[2][3]

1988., sa sedam godina, Alonso je ostvario svoju prvu pobjedu u službenoj karting utrci u Poli de Laviani te osvojio prvenstvo Asturije u dječjoj kategoriji pobijedivši u svih osam održanih utrka. Godinu dana kasnije, 1989., uz prvenstvo Asturije osvojio je i prvenstvo Galicije u istoj kategoriji, a sljedeće godine osvojio je kadetsko prvenstvo Asturije i Baskije.[4] 1991. završio je drugi na državnom prvenstvu Španjolske, a od 1992. zbog uspjeha bilo mu je dopušteno natjecati se u kategoriji od 100 kubika. 1993. na poziv vlasnika Genikarta Genisa Marcóa, Alonso je odvozio test vožnju na prvenstvu Katalonije u Mori de Ebro.[5] Pobijedio je u utrci i time osigurao mjesto u juniorskom prvenstvu Španjolske kojeg je osvajao 1993., 1994. i 1995. U to vrijeme Alonso je počeo raditi i kao mehaničar za mlađe vozače kako bi pokrio dio troškova za svoje utrkivanje, a njegov mehaničar od samih početaka pa sve do juniorskog prvenstva bio je njegov otac.

Uspjesi u juniorskoj kategoriji doveli su ga do sudjelovanja na svjetskom prvenstvu u kartingu u Bragi 1995. gdje je završio treći u ukupnom poretku. 1996. u Genku postao je svjetski prvak u kartingu u juniorskoj kategoriji te istovremeno osvojio svoj četvrti naslov državnog prvaka Španjolske na stazi Sils. Iste godine osvojio je i utrke Trofeo Estival u Italiji te Marlboro Masters u Barceloni. 1997. pobjeđivao je na brojnim natjecanjima, uključujući prvenstvo Španjolske i Italije. 1998. pobijedio je na unutarnjem karting natjecanju Paris Bercy, osvojio naslov prvaka u kategoriji Inter-A u Španjolskoj, pobijedio na utrci Trofeo delle Industrie u Parmi, osvojio Open Ford te postao europski viceprvak u klasi Formule-A.[4][6]

Juniorska karijeraUredi

 
Alonsov bolid iz serije Euro Open Movistar by Nissan 1999.

Bivši vozač Formule 1 Adrián Campos primijetio je Alonsa tijekom karting utrke Marlboro Masters u Barceloni na kojoj je Alonso pobijedio te ga pozvao na test vožnju na stazu Albacete u listopadu 1998. za njegov Formula Nissan tim Campos Motorsport. Iako se Alonso zabio dva puta tijekom testiranja, do trećeg test dana dostigao je vremena pole pozicije njihovog vozača Marca Genéa iz ranije održane utrke.[7] Alonso je bio potvrđen kao vozač Campos Motorsporta za sezonu 1999. u seriji Euro Open Movistar by Nissan uz Antonija Garciju, dok je Marc Gené nastavio svoju karijeru u Formuli 1. Bez prijašnjeg iskustva u vožnji jednosjeda, Alonso je osvojio naslov pobijedivši u šest utrka, dok je njegov momčadski kolega završio na petom mjestu te osigurao timu Campos Motorsport titulu najbolje momčadi. Krajem godine Alonso je na poziv Minardija u Jerezu odradio svoj prvi test u bolidu Formule 1. Na testu je debitiralo sedam različitih vozača vozeći bolid Minardija, Alonso je bio najbrži od njih te osim brzinom impresionirao i brzom prilagodbom na bolid[8] što je rezultiralo mjestom test vozača u njihovoj momčadi za sljedeću sezonu.

2000. Alonso je prešao u Formulu 3000 vozeći za Team Astromegu. Iako u prvih šest utrka nije uspio osvojiti bodove, u Mađarskoj je završio na drugom mjestu, a na zadnjoj utrci na stazi Spa-Francorchamps uzeo je pobjedu startavši s pole pozicije i odvozio najbrži krug u impresivnoj utrci po kiši.[7][9] U ukupnom poretku završio je na četvrtom mjestu iza Marka Webbera.[10] Tijekom sezone u Formuli 3000 Ferrari i Renault bili su zainteresirani za Alonsa. Ferrari mu ponudio mjesto testnog vozača, no Flavio Briatore ipak ga je uvjerio da potpiše dugogodišnji ugovor s Renaultom koji se tada još natjecao pod imenom Benetton. Početkom sljedeće godine objavljeno je da će Alonso debitirati u Formuli 1 nakon što je Renault potvrdio Alonsovu posudbu Minardiju.[11]

Formula 1Uredi

Minardi (2001.)Uredi

2001.

Alonsova prva utrka u Formuli 1 bila je u Minardiju na VN Australije 2001. uz momčadskog kolegu Tarsa Marquesa. Iako je Marques već imao dvanaest utrka iza sebe, u kvalifikacijama za prvu utrku sezone Alonso je zauzeo 19. startno mjesto ostvarivši 2,6 sekunde bolje vrijeme od svog momčadskog kolege. Gustav Brunner, tadašnji glavni dizajner Minardija, bio je impresioniran Alonsovom brzinom te nije zamišljao da bolid može uopće ići toliko brzo.[12] Alonso je utrku završio na 12. mjestu što je bio veliki rezultat za momčad s obzirom da je bolid iza sebe imao samo 50 km probne vožnje prije same utrke. U četvrtoj utrci sezone u Imoli, bio je bolji u kvalifikacijama od oba Benettona, Prosta te svog momčadskog kolege.

Iako je Alonsov najbolji rezultat te sezone bio 10. mjesto u Hockenheimu u Njemačkoj, njegova najbolja utrka bila je posljednja u sezoni u Suzuki u Japanu kada je završio na 11. mjestu ispred šest vozača te pretekao za cijeli krug Oliviera Panisa u BAR-u. Paul Stoddart, tadašnji vlasnik momčadi, opisao je Alonsovu zadnju utrku za Minardi kao vožnju 53 kvalifikacijska kruga.[13] Unatoč tomu što se Minardi borio s nedostatkom novčanih sredstava te bio daleko od idealne momčadi za debitanta, Alonso je ostvario impresivnu sezonu, zasjenivši Marquesa te Alexa Yoonga, momčadskog kolegu na posljednje tri utrke.

Renault (2002. − 2006.)Uredi

2002.Uredi

Krajem 2001. Renault je odlučio vratiti Alonsa u svoju momčad na mjesto testnog vozača za 2002. sezonu s ciljem da potpuno razvije svoj talent te u nadolazećim godinama postane ključan dio tima u borbi za naslov prvaka.[14] Alonso je tijekom svoje test sezone radio s timom inženjera na poboljšanju i razvoju bolida te odvozio ukupno 1642 kruga na testiranjima u Španjolskoj i Velikoj Britaniji.[15]

U svibnju 2002. odradio je i testiranje Jaguara R3 na stazi Silverstone na poziv Nikija Laude, tadašnjeg šefa momčadi Jaguara. Lauda je vidio Alonsa kao novog najboljeg talenta u Formuli 1 te je na testiranju htio evaluirati vlastite mlade vozače u usporedbi s njim i vidjeti bi li mogao zamijeniti Eddija Irvinea za sljedeću sezonu te voziti zajedno uz Pedra de la Rosu.[16] Alonso je na testiranju odvozio bolje vrijeme od Jaguarovih vozača Pedra de la Rose i Eddieja Irvinea te treće najbolje vrijeme iza Rubensa Barrichella u Ferrariju i Allana McNisha u Toyoti od ukupno 16 vozača.[17] Sredinom sezone službeno je objavljeno da će Alonso zamijeniti Jensona Buttona za 2003. sezonu te biti vozač Renaulta uz Jarna Trullija.[18]

2003.Uredi

 
Alonso u Renaultu R23 na VN Velike Britanije 2003.

Sezonu je započeo završivši na sedmom mjestu na VN Australije, a već je u drugoj utrci sezone, na VN Malezije, ostvario svoju prvu startnu poziciju u karijeri te tada s 21 godinom i 236 dana postao najmlađi vozač kojemu je to uspjelo, srušivši rekord koji je držao Rubens Barrichello.[19] Utrku je završio na trećem mjestu, a do svoje prve pobjede u karijeri došao je kasnije u sezoni na VN Mađarske, startavši po drugi put u karijeri s pole pozicije, te tada s 22 godine i 26 dana postao i najmlađi pobjednik utrke u Formuli 1, srušivši rekord Brucea McLarena iz 1959.[19], te ujedno i prvi Španjolac koji je pobijedio u Formuli 1.

U kišnoj utrci na VN Brazila doživio je veliku nesreću u 54. krugu naletjevši na ostatke bolida Marka Webbera, koji se netom prije zabio u zaštitnu ogradu, te pretrpio sile od 35 G i 60 G pri udaru u dvije zaštitne ograde nakon čega je utrka bila zaustavljena, a Alonso prevezen u bolnicu na promatranje gdje su rezultati pokazali da je prošao bez težih ozljeda.[20] U utrci je bio klasificiran kao treći. VN San Marina završio je na šestom mjestu, a na VN Španjolske, pred svojom publikom, došao je do trećeg postolja završivši na drugom mjestu. U Austriji je imao prvo odustajanje u sezoni zbog problema s motorom, a zbog motora je odustajao i u utrkama u Francuskoj, SAD-u i Japanu dok utrku u Velikoj Britaniji nije završio zbog problema s mjenjačem. U Monaku je došao do petog mjesta, a na VN Kanade, VN Europe i VN Njemačke do četvrtog mjesta.

U Kanadi je postigao i svoj prvi najbrži krug utrke te s 21 godinom i 321 danom ujedno postao i tadašnji najmlađi vozač koji je to ostvario, nakon što je rekord do tada, također, držao Bruce McLaren.[21] U Italiji, zadnjoj utrci koju je završio te sezone, uspio je doći do osmog mjesta i osvojiti bod nakon starta sa začelja zbog problema s kontrolom trakcije u kvalifikacijama. U svakoj utrci koju je završio, Alonso je uvijek ostvario bolja mjesta od onih u kvalifikacijama, osim u Maleziji kada je startao s pole pozicije, često poboljšavajući rezultat za nekoliko pozicija. Iako je uspijevao držati konstantu u rezultatima tijekom sezone, zbog čestih problema s motorom završio je sezonu na šestom mjestu s ukupno 55 osvojenih bodova te četiri postolja, dok je Renault završio na četvrtom mjestu u prvenstvu konstruktora.

2004.Uredi

Sezona 2004. započela je dobro za Alonsa koji je završio na 3. mjestu u Australiji. Sredinom sezone završio je na postolju u Francuskoj, a ubrzo zatim u Njemačkoj i Mađarskoj. Mnogi su sumnjali u Alonsove sposobnosti da nadmaši Jarna Trullija, ali kako se približavao kraj sezone, Trullijeva je forma padala i tako je Alonso završio sezonu na 4. mjestu u ukupnom poretku vozača s 59 osvojenih bodova.

2005.Uredi

Godine 2005. Alonso postaje najmlađi svjetski prvak.

2006.Uredi

Godine 2006. Alonso je obranio svoju titulu svjetskoga prvaka.

McLaren (2007.)Uredi

2007.

U sezoni 2007. Alonsu se u McLarenu pridružio mladi Lewis Hamilton. Već u drugoj utrci u Maleziji Alonso je pokazao zašto je dvostruki svjetski prvak prvim mjestom. Alonsov suvozač Lewis Hamilton u debitantskoj utrci osvaja treće mjesto dokazavši da je odličan vozač. U nevjerojatnoj završnici sezone, Kimi Raikkonen, Ferrarijev vozač, uspijeva u posljednjoj utrci sezone osvojiti naslov svjetskoga prvaka pobjegavši Alonsu i Hamiltonu za 1 bod. Unatoč tomu što su McLarenovi vozači imali jednak broj bodova, pobjeda i drugih mjesta, zbog manjeg broja trećih mjesta Alonso završava sezonu na 3. mjestu.

Renault (2008. − 2009.)Uredi

2008.Uredi

Godine 2008. Alonso se vratio u Renault nakon neuspješne sezone u McLaren Mercedesu. Do VN Europe je njegov Renault bio prilično mušičav, i do tada je osvojio samo 18 bodova. A onda je na VN Belgije slijedio preokret. Na VN Belgije i VN Italije osvaja 2 četvrta mjesta. Nakon te dvije utrke Alonso s puno samopouzdanja dolazi na VN Singapura. A onda u kvalifikacijama slijedi šok: na početku Q2 otkazuje pumpa za gorivo i Alonso mora startati petnaesti. Tada mu je slijedila najkompromitirajuća utrka u karijeri. Na startu se odmah probija na 12. mjesto, još malo kasnije pretječe Jarna Trullija te dolazi na 11. mjesto. U 13. krugu odlazi u boks te, istina, pada na zadnje mjesto, ali tada slijedi skandal. Samo jedan krug kasnije njegov se momčadski kolega Nelson Piquet Jr. zabija u zid, prema prethodnom dogovoru s Flaviom Briatoreom. Briatorea je godinu dana kasnije Svjetsko vijeće za moto-sport Međunarodne automobilističke federacije (FIA) optužilo da je naredio Piquetu da se namjerno zaleti u zid na utrci u Singapuru čime je omogućio momčadskom kolegi Alonsu da pobijedi.Alonso nije kažnjen jer navodno ništa o tome nije znao. Nakon Singapura su slijedili još jedna pobjeda u Japanu, četvrto mjesto u Kini te drugo mjesto u Brazilu. Na kraju sezone je zauzeo peto mjesto u Prvenstvu vozača sa 61 osvojenim bodom.

2009.Uredi

Fernando Alonso nastavio je još jednu sezonu u Renaultu s momčadskim kolegom Nelsonom Piquetom mlađim.

Na početku prvenstva, Alonso i Renault bili su vrlo optimistični i španjolski vozač započeo je dobro, završivši na 5. mjestu na Velikoj Nagradi Australije nakon što je startao s 10. startne pozicije. S vremenom je povećavao zaostatak u poretku nakon 11. mjesta na kišovitoj Velikoj Nagradi Malezije i 9. mjesta nakon strateške pogreške na Velikoj Nagradi Kine. U Bahreinu je opet ušao u bodove plasiravši se 8. Nakon Montmela završio je 5., u Monaku je bio 7.

Između Monaca i Belgije, R29 pokazuje koliko je slab, ali bori se s vodećima u prvenstvu, iako mu loša sreća i problemi u boksu ne dopuštaju boriti se za postolje. Međutim, u određenim trenutcima se pokazalo da bolid ima što pokazati, kao što se to vidjelo plasmanom na pole poziciju na Hungaroringu ili tijekom utrke na Spa-Francorchampsu, gdje je Fernando bio 3. sve dok se nije pojavio problem s naplatkom kotača koji je završio odustajanjem. Sljedeća je bila noćna utrka u Singapuru zajedno s polemikama zbog nesreće Nelsona Piqueta mlađeg (koji je već bio zamijenjen Romainom Grosjeanom) 2008. U Singapuru je Alonso, napokon, osvojio jedino postolje u lošoj sezoni u kojoj je Renault slabo radio na razvijanju bolida zbog ekonomske krize.

Dana 30. rujna 2009., poslije nebrojivih špekulacija, Scuderia Ferrari objavila je na svojoj službenoj stranici potpisivanje ugovora s Fernandom Alonsom za sljedeće 3 sezone.

S riješenom budućnošću, Alonso je htio završiti u najboljoj mogućoj formi s Renaultom, ali nije uspio postignuti dobre rezultate, u Japanu je završio na 10. mjestu, u Brazilu odustao, a u Abu Dhabiju se plasirao na 14. poziciju . Tako se Alonso oprostio od 7 godina u Renaultu ne mogavši osvojiti ništa značajno u svojoj posljednjoj sezoni s ne tako kompetitivnim bolidom. Bila je to njegova najgora sezona od debija u Minardiju.

Ferrari (2010. − 2014.)Uredi

2010.Uredi

2011.Uredi

2012.Uredi

2013.Uredi

2014.Uredi

McLaren (2015. − 2018.)Uredi

2015.Uredi

2016.Uredi

2017.Uredi

2018.Uredi

Alpine (2021. − 2022.)Uredi

2021.Uredi

U srpnju 2020. potvrđeno je da se Alonso vraća u Formulu 1 potpisavši ugovor s Renaultom koji se od 2021. natječe pod novim imenom Alpine.[22][23] Kako bi se pripremio za utrkivanje nakon dvije godine stanke, Alonso je ponovo sjeo u bolid Formule 1 u listopadu 2020. na testu u Barceloni vozeći aktualni bolid R.S. 20.[24], a u studenom je odradio test s bolidom iz 2018. R.S. 18 u Bahreinu i Abu Dhabiju.[25] Nakon završetka prvenstva 2020. dopušteno mu je sudjelovanje na testu za mlade vozače u Abu Dhabiju gdje je odvozio najbrža vremena s aktualnim bolidom R.S. 20.[26][27] Alonso je i tijekom vikenda završne utrke u Abu Dhabiju 2020. odvozio demonstraciju u Renaultu R25, bolidu u kojem je prije petnaest godina osvojio prvi naslov prvaka.[28]

2022.Uredi

PostignućaUredi

Sažetak karijereUredi

Godina Kategorija Ime momčadi Utrke Prva startna mjesta Pobjede Bodovi Poredak
1999. Euro Open by Nissan Campos Motorsport 15 9 6 164 1.
2000. International Formula 3000 Team Astromega 9 1 1 17 4.
2001. Formula 1 European Minardi F1 Team 17 0 0 0 23.
2002. Formula 1 Mild Seven Renault F1 Team Test vozač
2003. Formula 1 Mild Seven Renault F1 Team 16 2 1 55 6.
2004. Formula 1 Mild Seven Renault F1 Team 18 1 0 59 4.
2005. Formula 1 Mild Seven Renault F1 Team 19 6 7 133 1.
2006. Formula 1 Mild Seven Renault F1 Team 18 6 7 134 1.
2007. Formula 1 Vodafone McLaren Mercedes 17 2 4 109 3.
2008. Formula 1 ING Renault F1 Team 18 0 2 61 5.
2009. Formula 1 ING Renault F1 Team 17 1 0 26 9.
2010. Formula 1 Scuderia Ferrari Marlboro 19 2 5 252 2.
2011. Formula 1 Scuderia Ferrari 19 0 1 257 4.
2012. Formula 1 Scuderia Ferrari 20 2 3 278 2.
2013. Formula 1 Scuderia Ferrari 19 0 2 242 2.
2014. Formula 1 Scuderia Ferrari 19 0 0 161 6.
2015. Formula 1 McLaren Honda 18 0 0 11 17.
2016. Formula 1 McLaren Honda 20 0 0 54 10.
2017. Formula 1 McLaren Honda 19 0 0 17 15.
IndyCar McLaren-Honda-Andretti 1 0 0 47 29.
2018. Formula 1 McLaren F1 Team 21 0 0 50 11.
WeatherTech SportsCar Championship United Autosports 1 0 0 18 58.
24 sata Le Mansa Toyota Gazoo Racing 1 0 1 N.P. 1.
2018.-19. FIA World Endurance Championship Toyota Gazoo Racing 8 4 5 198 1.
2019. WeatherTech SportsCar Championship Konica Minolta Cadillac 1 0 1 35 27.
24 sata Le Mansa Toyota Gazoo Racing 1 0 1 N.P. 1.
IndyCar McLaren Racing 0 0 0 0 NK
2020. Reli Dakar Toyota Gazoo Racing 1 0 0 N.P. 13.
IndyCar Arrow McLaren SP 1 0 0 18 31.
2021. Formula 1 Alpine F1 Team 16 0 0 58* 10.*

* U tijeku.

Potpuni popis rezultata u seriji Euro Open by NissanUredi

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označavaju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina Momčad 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. Poredak Bodovi
1999 Campos Motorsport ALB
1

Ret
ALB
2

1
JER
1

Ret
JER
2

DNS
JAR
1

Ret
JAR
2

1
MNZ
1

Ret
MNZ
2

Ret
JAR
1

2
JAR
2

Ret
DON
1

1
DON
2

1
CAT
1

7
CAT
2

1
VAL
1

2
VAL
2

1
1. 164


Potpuni popis rezultata u seriji u Formuli 3000Uredi

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označavaju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina Momčad 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Poredak Bodovi
2000 Team Astromega IMO
9
SIL
EX
CAT
15
NÜR
Ret
MON
8
MAG
Ret
A1R
16
HOC
Ret
HUN
2
SPA
1
4. 17


Potpuni popis rezultata u Formuli 1Uredi

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označavaju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina Momčad Šasija Motor 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. Bodovi Poredak
2001. European Minardi F1 Team Minardi PS01 European (Cosworth) 3.0 V10 AUS
12
MAL
13
BRA
Ret
SMR
Ret
ŠPA
13
AUT
Ret
MON
Ret
KAN
Ret
EUR
14
FRA
17
VBR
16
NJE
10
MAĐ
Ret
BEL
Ret
ITA
13
SAD
Ret
JAP
11
0 23.
2003. Mild Seven Renault F1 Team Renault R23 Renault RS23 3.0 V10 AUS
7
MAL
3
BRA
3
SMR
6
ŠPA
2
AUT
Ret
MON
5
KAN
4
EUR
4
FRA
Ret
VBR
Ret
NJE
4
MAĐ
1
ITA
8
SAD
Ret
JAP
Ret
55 6.
2004. Mild Seven Renault F1 Team Renault R24 Renault RS24 3.0 V10 AUS
3
MAL
7
BHR
6
SMR
4
ŠPA
4
MON
Ret
EUR
5
KAN
Ret
SAD
Ret
FRA
2
VBR
10
NJE
3
MAĐ
3
BEL
Ret
ITA
Ret
KIN
4
JAP
5
BRA
4
59 4.
2005. Mild Seven Renault F1 Team Renault R25 Renault RS25 3.0 V10 AUS
3
MAL
1
BHR
1
SMR
1
ŠPA
2
MON
4
EUR
1
KAN
Ret
SAD
DNS
FRA
1
VBR'
2
NJE
1
MAĐ
11
TUR
2
ITA
2
BEL
2
BRA
3
JAP
3
KIN
1
133 1.
2006. Mild Seven Renault F1 Team Renault R26 Renault RS26 2.4 V8 BHR
1
MAL
2
AUS
1
SMR
2
EUR
2
ŠPA
1
MON
1
VBR
1
KAN
1
SAD
5
FRA
2
NJE
5
MAĐ
Ret
TUR
2
ITA
Ret
KIN
2
JAP
1
BRA
2
134 1.
2007. Vodafone McLaren Mercedes McLaren MP4-22 Mercedes-Benz FO 108T 2.4 V8 AUS
2
MAL
1
BHR
5
ŠPA
3
MON
1
KAN
7
SAD
2
FRA
7
VBR
2
EUR
1
MAĐ
4
TUR
3
ITA
1
BEL
3
JAP
Ret
KIN
2
BRA
3
109 3.
2008. ING Renault F1 Team Renault R28 Renault RS27 2.4 V8 AUS
4
MAL
8
BHR
10
ŠPA
Ret
TUR
6
MON
10
KAN
Ret
FRA
8
VBR
6
NJE
11
MAĐ
4
EUR
Ret
BEL
4
ITA
4
SIN
1
JAP
1
KIN
4
BRA
2
61 5.
2009. ING Renault F1 Team Renault R29 Renault RS27 2.4 V8 AUS
5
MAL
11
KIN
9
BHR
8
ŠPA
5
MON
7
TUR
10
VBR
14
NJE
7
MAĐ
Ret
EUR
6
BEL
Ret
ITA
5
SIN
3
JAP
10
BRA
Ret
ABU
14
26 9.
2010. Scuderia Ferrari Marlboro Ferrari F10 Ferrari Type 056 2.4 V8 BHR
1
AUS
4
MAL
13
KIN
4
ŠPA
2
MON
6
TUR
8
KAN
3
EUR
8
VBR
14
NJE
1
MAĐ
2
BEL
Ret
ITA
1
SIN
1
JAP
3
KOR
1
BRA
3
ABU
7
252 2.
2011. Scuderia Ferrari Marlboro Ferrari 150° Italia Ferrari 056 2.4 V8 AUS
4
MAL
6
KIN
7
TUR
3
ŠPA
5
MON
2
KAN
Ret
EUR
2
VBR
1
NJE
2
MAĐ
3
BEL
4
ITA
3
SIN
4
JAP
2
KOR
5
IND
3
ABU
2
BRA
4
257 4.
2012. Scuderia Ferrari Ferrari F2012 Ferrari 056 2.4 V8 AUS
5
MAL
1
KIN
9
BHR
7
ŠPA
2
MON
3
KAN
5
EUR
1
VBR
2
NJE
1
MAĐ
5
BEL
Ret
ITA
3
SIN
3
JAP
Ret
KOR
3
IND
2
ABU
2
SAD
3
BRA
2
278 2.
2013. Scuderia Ferrari Ferrari F2013 Ferrari 056 2.4 V8 AUS
2
MAL
Ret
KIN
1
BHR
8
ŠPA
1
MON
7
KAN
2
VBR
3
NJE
4
MAĐ
5
BEL
2
ITA
2
SIN
2
JAP
4
KOR
6
IND
11
ABU
5
SAD
5
BRA
3
242 2.
2014. Scuderia Ferrari Ferrari F14 T Ferrari 059/3 1.6 V6 AUS
4
MAL
4
BHR
9
KIN
3
ŠPA
6
MON
4
KAN
6
AUT
5
VBR
6
NJE
5
MAĐ
2
BEL
7
ITA
Ret
SIN
4
JAP
Ret
RUS
6
SAD
6
BRA
6
ABU
9
161 6.
2015. McLaren Honda McLaren MP4-30 Honda RA615H 1.6 V6 AUS MAL
Ret
KIN
12
BHR
11
ŠPA
Ret
MON
Ret
KAN
Ret
AUT
Ret
VBR
10
MAĐ
5
BEL
13
ITA
18
SIN
Ret
JAP
11
RUS
11
SAD
11
MEK
Ret
BRA
15
ABU
17
11 17.
2016. McLaren Honda McLaren MP4-31 Honda RA616H 1.6 V6 AUS
Ret
BHR KIN
12
RUS
6
ŠPA
Ret
MON
5
KAN
11
EUR
Ret
AUT
18
VBR
13
MAĐ
7
NJE
12
BEL
7
ITA
14
SIN
7
MAL
7
JAP
16
SAD
5
MEK
13
BRA
10
ABU
10
54 10.
2017. McLaren Honda McLaren MCL-32 Honda RA617H 1.6 V6 AUS
Ret
KIN
Ret
BHR
14
RUS
DNS
ŠPA
12
MON KAN
16
AZE
9
AUT
Ret
VBR
Ret
MAĐ
6
BEL
Ret
ITA
17
SIN
Ret
MAL
11
JAP
11
SAD
Ret
MEK
10
BRA
8
ABU
8
17 15.
2018. McLaren F1 Team McLaren MCL-33 Renault R.E.18 1.6 V6 AUS
5
BHR
7
KIN
7
AZE
7
ŠPA
8
MON
Ret
KAN
Ret
FRA
16
AUT
8
VBR
8
NJE
16
MAĐ
8
BEL
Ret
ITA
Ret
SIN
7
RUS
14
JAP
14
SAD
Ret
MEK
Ret
BRA
17
ABU
11
50 11.
2021. Alpine F1 Team Alpine A521 Renault E-Tech 20B 1.6 V6 t BAH
Ret
EMI
10
POR
8
ŠPA
17
MON
13
AZE
6
FRA
8
ŠTA
9
AUT
10
VBR
7
MAĐ
4
BEL
11
NIZ
6
ITA
8
RUS
6
TUR
16
SAD MEK SAP AUS KAT SAU ABU 58 10.

Odustao, ali klasificiran jer je odvozio više od 90% utrke.


Potpuni popis rezultata u FIA Svjetskom prvenstvu u utrkama izdržljivostiUredi

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označavaju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina Momčad Klasa Šasija Motor 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Poredak Bodovi
2018.-19. Toyota Gazoo Racing LMP1 Toyota TS050 Hybrid Toyota 2.4 L Turbo V6 (Hybrid) SPA
1
LMS
1
SIL
DSQ
FUJ
2
SHA
2
SEB
1
SPA
1
LMS
1
1. 198


Rezultati u utrci 24 sata Le MansaUredi

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označavaju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina Momčad Suvozači Automobil Klasa Krugovi Ukupni poredak Poredak u klasi
2018.   Toyota Gazoo Racing  Sébastien Buemi
  Kazuki Nakajima
Toyota TS050 Hybrid LMP1 388 1. 1.
2019.   Toyota Gazoo Racing   Sébastien Buemi
  Kazuki Nakajima
Toyota TS050 Hybrid LMP1 385 1. 1.


Rezultati u Reliju DakarUredi

Godina Klasa Vozilo Suvozač Poredak Osvojene etape
2020. Automobil   Toyota   Marc Coma 13. 0

IzvoriUredi

  1. "F1 media sees Alonso as best driver on current grid", 27. listopada 2016. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
    “Hamilton: Alonso is one of the best drivers F1 has ever seen” 24. travnja 2015. (pristupljeno 1 prosinca 2020.)
    "Fernando Alonso returning to F1: What makes him so good" (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
    “Alonso/Hamilton pairing 'strongest there's ever been' - De la Rosa” 20. ožujka 2020. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
    “Exclusive: Mark Webber reveals his fantasy F1 racing team line-up – his choices will surprise you”, 6. studenog 2014. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
    “Heidfeld chooses Alonso as 'most complete' driver”, 25. travnja 2020. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
    “Hamilton i Alonso su najkompletniji vozači”, 22. siječnja 2019. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
  2. "Fernando Alonso logra su sueño a los 24 años" lasprovincias.es. 25. rujna 2005. (pristupljeno 20. ožujka 2021.)
  3. "Fernando Alonso - Biography" grandprixhistory.org. (pristupljeno 20. ožujka 2021.)
  4. 4,0 4,1 "Fernando Alonso – campeón del mundo" elmundo.es. Rujan 2005. (pristupljeno 20. ožujka 2021.)
  5. "Genís Marcó, el valedor de Alonso en el karting y su segunda familia" sport.es. 17. listopada 2007. (pristupljeno 21. ožujka 2021.)
  6. "Fernando Alonso: Biografía y palmerés" caranddriver.com. 1. siječnja 2020. (pristupljeno 21. ožujka 2021.)
  7. 7,0 7,1 "Fernando Alonso" grandprixhistory.org. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  8. "20 años del primer test de Fórmula 1 de Alonso: se gestaba una leyenda" soymotor.com. 13. prosinca 2019. (pristupljeno 14. travnja 2021.)
  9. "Minardi’s miraculous F1 rebirth: ‘Even Fernando Alonso was building the car!’" motorsportmagazine.com. 5. ožujka 2021. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  10. "FIA International F3000 - Season Review 2000" dizzy1000.tripod.com. Prosinac 2000./siječanj 2001. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  11. "Renault confirms Alonso contract, Minardi loan" autosport.com. 6. veljače 2001. (pristupljeno 14. travnja 2021.)
  12. “Fernando Alonso“ forzaminardi.com. (pristupljeno 19. travnja 2021.)
  13. Vigar, Simon (2008.) Forza Minardi. Poundbury: Veloce Publishing Ltd ISBN 1845841603
  14. “Alonso named as Renault F1 test driver“ crash.net. (pristupljeno 19. srpnja 2021.)
  15. “Fernando Alonso biography“ racefans.net. (pristupljeno 18. srpnja 2021.)
  16. “Did you know Fernando Alonso tested for Jaguar?“ drivetribe.com. (pristupljeno 18. srpnja 2021.)
  17. “Alonso impresses in Jaguar test“ news.bbc.co.uk. (pristupljeno 18. srpnja 2021.)
  18. Trulli to Drive for Renault in 2003“ autosport.com. (pristupljeno 19. srpnja 2021.)
  19. 19,0 19,1 “The youth of today“ motorsportmagazine.com. (pristupljeno 23. srpnja 2021.)
  20. “Alonso discharged“ crash.net . 8. travnja 2003. (pristupljeno 23. srpnja 2021.)
  21. “Fastest lap“ ‘’f1.fandom.com’’. (pristupljeno 23. srpnja 2021.)
  22. "Fernando Alonso to make sensational return to F1 with Renault in 2021" formula1.com. 8.srpnja 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  23. "Renault to rebrand as Alpine F1 Team in F1" formula1.com. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  24. "Alonso says 'it's like a new beginning' as he gets first taste of 2020 Renault" formula1.com. 13. listopada 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  25. "Incredibly motivated Alonso set for second test in 2018 Renault at Abu Dhabi" formula1.com. 13. studenog 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  26. "Fernando Alonso to drive 2020 Renault F1 car at end-of-season Abu Dhabi test" formula1.com. 3. prosinca 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  27. "Alonso najbrži na testu mladih vozača u Abu Dhabiju" maxf1.net. 15. prosinca 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  28. "Pogledajte kako Alonso punom brzinom juri Abu Dhabijem u Renaultu R25" maxf1.net. 12. prosinca 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Fernando Alonso