Gornje Dubrave

Gornje Dubrave je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Grada Ogulina, Karlovačka županija. Nalaze se oko 10 km od tzv. Jozefinske ceste koja povezuje Dugu Resu sa Senjom. Kroz mjesto prolazi željeznička pruga koja spaja Zagreb i Rijeku. Najbliži grad je Ogulin koji je udaljen oko 20 km, dok do Karlovca ima oko 40 km.

Gornje Dubrave
Gornje Dubrave na karti Hrvatska
Gornje Dubrave
Gornje Dubrave
Gornje Dubrave na zemljovidu Hrvatske
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Karlovačka županija
Općina/Grad Ogulin
Zemljopisne koordinate 45°18′29″N 15°18′18″E / 45.308°N 15.305°E / 45.308; 15.305
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 119
 - Broj domaćinstava 55
Broj stanovnika
Gornje Dubrave (Ogulin, Karlovačka) [uredi]
2001. 119
2011. 90
2021. 63
Izvor: Državni zavod za statistiku RH
Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022.

Pošta 47264 Tounj
Pozivni broj +385 047
Autooznaka OG
Gornje dubrave railwayst.jpg
Željeznička stanica u Gornjim Dubravama

U mjestu se nalazi osnovna škola koja je zatvorena krajem 60-tih godina 20. st. Također se u mjestu nalazi i pravoslavna crkva Sv. Petke koja je sagrađena 1730.g. a obnovljena 70-tih godina prošlog stoljeća.[1]

Zaseoci Gornjih Dubrava su Višnjić Brdo, Perići, Janjani, Mikašinovići, Kaluđerovići, Jusići, Tutorovići, Karapandže, Šepelji, Panjići, Kukići, Vucelići, Škerići, Rebić Glavica, Barići i Mišćevići.[2] Željeznička stanica je u zaseoku Višnjić Brdo, a odmorište „Dobra“ na autocesti A1 pored zaseoka Karapandže.

StanovništvoUredi

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 119 stanovnika[3] te 55 obiteljskih kućanstava.[4]


Naselje Gornje Dubrave: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
1766
1907
1145
872
851
786
687
816
430
432
349
287
211
147
119
90
63
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Naselja pod imenom Donje Dubrave i Gornje Dubrave iskazuju se od 1880. U 1857. i 1869. iskazano je naselje pod imenom Dubrave. Za to bivše naselje sadrži podatke u 1857. i 1869., kao i dio podataka za naselje Trošmarija od 1857. do 1880. U 2001. povećano za područje naselja Janjani, Mikašinovići, Perići, Višnjić Brdo i Vucelići koja su prestala postojati. Za ta bivša naselja sadrži podatke od 1890. do 1991. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske


PovijestUredi

Prostor koji je bio pust, naseljen je kroz 17. i 18. stoljeće pravoslavnim stanovništvom pretežno iz Bosne koja je tada bila pod turskom okupacijom. 1641. dolaze prve skupine s turske strane Korane, a 1658. Vuk Mandić dovodi doseljenike s Usore. Ispočetka, svi su bili kmetovi Frankopana do 1672. kada posredovanjem grofa Herbersteina postaju slobodnjaci s povlasticama carskih vojnika kakve su dobili raniji uskoci.[5] Muškarci su većinom bili vojnici. U vrijeme Vojne Krajine u G.D. nalazilo se sjedište 12. Dubravske kumpanije.

Znamenitosti i zanimljivostiUredi

Kroz Gornje Dubrave protječu rijeke Dobra i Bistrica. Bistrica se ulijeva u Dobru na tzv. Sastavcima. Sastavci su također i atrakcija za raftere koji se spuštaju niz Dobru.
S druge strane je potok Globornica koji dijeli Gornje od Donjih Dubrava.
U kanjonu Bistraca je spilja Zala ili Mikašinovića pećina, ovdje je 1977. prvi put otkrivena jedinstvena i endemična ogulinska spužvica (Eunapius subterraneus), a pećina se pokazala i kao nalazište najstarijih kamenodobnih artefakata u Karlovačkoj županiji datiranih u zadnje ledeno doba.[6]

Poznate osobeUredi

IzvoriUredi

  1. Eparhija GornjokarlovackaInačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2011. Parohije
  2. Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  3. Popis stanovništva 2001., www.dzs.hr
  4. Kućanstva prema obiteljskom sastavu i obiteljska kućanstva prema broju članova, Popis 2001., www.dzs.hr
  5. MO Vrebac Adam Pribičević: Do 1683 godine
  6. Kameleon - udruga za etiku i kretivnost medijaInačica izvorne stranice arhivirana 15. veljače 2011. Otkrića iz spilje Zala
  7. Aktiviraj Karlovac! Marin Bakić: Ljubo Batalo: Moju obitelj je spasio Gestapo, 4. lipnja 2015. (pristupljeno 7. prosinca 2016.)