Wikipedija

Hrvatska na Olimpijskim igrama

Hrvatska je prvi put samostalno sudjelovala na zimskim Olimpijskim igrama u Albertvilleu 1992. godine. U prošlosti hrvatski športaši su predstavljali različite južnoslavenske državne zajednice (1920. – 1988.), Italiju (između dvaju svjetskih ratova, hrvatski športaši iz Zadra s okolicom, Rijeke s okolicom, Istre i otoka dodijeljenih Italiji) te Austriju odnosno Mađarsku kao dijelove Austro-Ugarske (1896. – 1912.). Prvi Hrvat – osvajač olimpijskoga odličja bio je Milan Neralić.

Oznak Hrvatskoga olimpijskog odbora, krovnoga tijela olimpizma u Hrvatskoj.

Od hrvatske samostalnosti 1991. do 1. ožujka 2010. hrvatski športaši osvojili su ukupno 27 olimpijskih medalja. Hrvati su nastupali za mnoge druge zemlje, u koje su, tijekom teške povijesti hrvatskoga naroda, emigrirali. Među najpoznatijim Velšanima hrvatskoga podrijetla bio je četverostruki zlatni olimpijac Paulo Radmilovic. Hrvati su osvojili oko 170 olimpijskih medalja (uključujući 51 zlatnu) kroz povijest modernih Igara.[1]

Hrvatska je do osamostaljenja bila jednom od najvećih pridonositeljica po broju reprezentativaca bivše Jugoslavije i po broju športaša koji su osvojili odličja za tu državu. Osamostaljenjem Hrvatske, ti uspjesi su izloženi srpskim presizanjima. Tako Srbija i dan-danas (stanje 30. rujna 2010.) svojata sve što je postigla bivša SFRJ na športskom području, kao da je Srbija jedinom sljednicom. Svojatanje ide dotle da Srbija svojata i odličja koja su osvojili hrvatski športaši pod zastavom bivše Jugoslavije.[2] Praksu birokratske krađe odnosno prisvajanja medalja drugih država Srbija i njeni visoki športski dužnosnici nastavili su i uoči OI u Londonu 2012., a tromost, neznanje i nepripadanje stvarnom svijetu činovnika u MOO-u su i dalje po tom pitanju ostali na istoj razini, odnosno športska se povijest i dalje krivotvori na štetu Hrvatske, a u korist Srbije.[3] Takvom stanju pored tromosti međunarodne športske birokracije i pored nastavljene srpske agresije na Hrvatsku u vidu krađe hrvatskih športskih dosega ("medalje su naše, dugove ćemo dijeliti"), kumuje tromost, defetizam i lijenost hrvatskih visokih športskih dužnosnika i hrvatske športske diplomacije, jer "Može se uvijek i svugdje tumačiti kako hrvatski sport i olimpizam ne postoje od 1992., nego od stotinu godina prije i kako su hrvatski športaši osvajli medalje i za Austro-Ugarsku i za Kraljevinu Italiju i za Jugoslaviju. I da su te medalje prije svega – hrvatske – a tek onda i tih država kojih više nema."[3][4]

Ljetne Olimpijske igre uredi

Ukupno su u povijesti ljetnih OI hrvatski športaši osvojili zaključno s OI 2020. 22 zlatne, 29 srebrnih i 20 brončanih odličja.[3]

Rezultati na Igrama prije osamostaljenja uredi

15 zlatnih, 18 srebrnih, 11 brončanih odličja (1896. – 1988.)[3]

Hrvatski športaši koji su nastupali za Austriju ili Mađarsku (za vrijeme Austro-Ugarske), za Kraljevinu SHS/Kraljevinu Jugoslaviju ili za Italiju (hrvatski športaši iz Zadra, Rijeke, Istre i otoka dodijeljenih Italiji).

Godina Športovi Natjecatelji Odličja
Zlata Srebra Bronce Ukupno
Atena 1896.
Pariz 1900. ? ? – 1 – 1
St. Louis 1904.
London 1908.
Stockholm 1912.
Antwerpen 1920. 1 11[5] – – – -
Pariz 1924. ? ?[6] – – 1[7][8] –
Amsterdam 1928. ? ?[9] – – 1 1[10][11]
Los Angeles 1932. 1 1 – – – –
Berlin 1936. ? ? – – – –
London 1948. ? ? – 2 – 2[11][12]
Helsinki 1952. ? ? 1 2 – 3
Melbourne 1956. ? ? – 3 – 3
Rim 1960. ? ? 1 – – 1
Tokio 1964. ? ? – 1 – 1
Ciudad Mexico 1968. ? ? 2 2 – 4
München 1972. ? ? 2 1 1 4
Montreál 1976. ? ? 1 1 1 3
Moskva 1980. ? ? 1 2 2 5
Los Angeles 1984. ? ? 6 1 2 9
Seul 1988. ? ? 2[13][14] 3 3[13][14] 8
Ukupno 15 18 11 44

Rezultati na ljetnim Igrama nakon osamostaljenja uredi

14 zlatnih, 13 srebrnih, 14 brončanih (1992. – 2020.)

Godina Športovi Natjecatelji Odličja
Zlata Srebra Bronce Ukupno
  Barcelona 1992. 12 39 0 1 2 3
  Atlanta 1996. 14 84 1 1 0 2
  Sydney 2000. 12 91 1 0 1 2
  Atena 2004. 14 81 1 2 2 5
  Peking 2008. 15 105 0 2 3 5
  London 2012. 18 106 3 1 2 6
  Rio de Janeiro 2016. 18 87 5 3 2 10
  Tokio 2020. 16 59 3 3 2 8
Ukupno 14 13 14 41

Odličja prema športovima uredi

Športovi Odličja
Zlata Srebra Bronce Ukupno
  atletika 3 1 1 5
  dizanje utega 1 0 1 2
  gimnastika 0 2 0 2
  košarka 0 1 0 1
  plivanje 0 1 0 1
  rukomet 2 0 1 3
  streljaštvo 2 0 1 3
  taekwondo 1 0 4 5
  tenis 1 1 3 5
  vaterpolo 1 2 0 3
  veslanje 2 3 2 7
  jedrenje 1 2 0 3
  boks 0 0 1 1
Ukupno 14 13 14 41

Osvajači odličja uredi

Odličje Ime(na) Igre Šport Uže područje
  srebro Momčad:
Dražen Petrović, Velimir Perasović, Danko Cvjetičanin, Toni Kukoč, Vladan Alanović, Franjo Arapović, Žan Tabak, Stojko Vranković, Alan Gregov, Arijan Komazec, Dino Rađa, i Aramis Naglić
(trener Petar Skansi)		 1992., Barcelona košarka košarka (M)
  bronca Goran Ivanišević 1992., Barcelona tenis pojedinačno (M)
  bronca Goran Ivanišević i Goran Prpić 1992., Barcelona tenis parovi (M)
  zlato Momčad:
Patrik Ćavar, Slavko Goluža, Božidar Jović, Nenad Kljaić, Venio Losert, Valter Matošević, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Bruno Gudelj, Zoran Mikulić, Vladimir Jelčić, Valner Franković, i Vladimir Šujster
(trener Velimir Kljaić)		 1996., Atlanta rukomet rukomet (M)
  srebro Momčad:
Maro Balić, Damir Glavan, Igor Hinić, Vjekoslav Kobešćak, Joško Kreković, Ognjen Kržić, Siniša Školneković, Ratko Štritof, Tino Vegar, Renato Vrbičić, Zdeslav Vrdoljak, Perica Bukić i Dubravko Šimenc
(trener Bruno Silić)		 1996., Atlanta vaterpolo vaterpolo (M)
  zlato Nikolaj Pešalov 2000., Sydney dizanje utega do 62 kg (M)
  bronca Igor Francetić, Tihomir Franković, Tomislav Smoljanović, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Krešimir Čuljak, Igor Boraska, Branimir Vujević, Silvijo Petriško 2000., Sydney veslanje osmerac (M)
  zlato Momčad:
Venio Losert, Vlado Šola, Valter Matošević, Nikša Kaleb, Ivano Balić, Blaženko Lacković, Vedran Zrnić, Igor Vori, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Drago Vuković, Slavko Goluža, Goran Šprem, Denis Špoljarić, Petar Metličić
(trener Lino Červar)		 2004., Atena rukomet rukomet (M)
  srebro Nikša Skelin i Siniša Skelin 2004., Atena veslanje dvojac bez kormilara (M)
  srebro Duje Draganja 2004., Atena plivanje 50 metara slobodno (M)
  bronca Mario Ančić i Ivan Ljubičić 2004., Atena tenis parovi (M)
  bronca Nikolaj Pešalov 2004., Atena dizanje utega do 69 kg (M)
  bronca Snježana Pejčić 2008., Peking streljaštvo zračna puška 10 m (Ž)
  srebro Filip Ude 2008., Peking gimnastika konj s hvataljkama
  bronca Martina Zubčić 2008., Peking taekwondo do 57 kg (Ž)
  bronca Sandra Šarić 2008., Peking taekwondo do 67 kg (Ž)
  srebro Blanka Vlašić 2008., Peking atletika skok u vis (Ž)
  srebro Damir Martin, Martin Sinković, Valent Sinković, David Šain 2012., London veslanje četverac na pariće (M)
  zlato Sandra Perković 2012., London atletika bacanje diska (Ž)
  zlato Giovanni Cernogoraz 2012., London streljaštvo trap (M)
  bronca Lucija Zaninović 2012., London taekwondo do 49 kg (Ž)
  bronca Momčad:
Mirko Alilović, Venio Losert, Manuel Štrlek, Ivan Ninčević, Ivan Čupić, Zlatko Horvat, Igor Vori, Jakov Gojun, Drago Vuković, Blaženko Lacković, Domagoj Duvnjak, Ivano Balić, Marko Kopljar, Denis Buntić, Damir Bičanić
(trener Slavko Goluža)		 2012., London rukomet rukomet (M)
  zlato Hrvatska vaterpolska reprezentacija 2012., London vaterpolo vaterpolo (M)
  zlato Sandra Perković 2016., Rio de Janeiro atletika bacanje diska (Ž)
  zlato Josip Glasnović 2016., Rio de Janeiro streljaštvo trap (M)
  zlato Sara Kolak 2016., Rio de Janeiro atletika bacanje koplja (Ž)
  zlato Igor Marenić i Šime Fantela 2016., Rio de Janeiro jedrenje Klasa 470 (M)
  zlato Martin Sinković i Valent Sinković 2016., Rio de Janeiro veslanje dvojac na pariće (M)
  srebro Hrvatska vaterpolska reprezentacija 2016., Rio de Janeiro vaterpolo vaterpolo (M)
  srebro Tonči Stipanović 2016., Rio de Janeiro jedrenje Klasa Laser (M)
  srebro Damir Martin 2016., Rio de Janeiro veslanje samac (M)
  bronca Blanka Vlašić 2016., Rio de Janeiro atletika skok u vis (Ž)
  bronca Filip Hrgović 2016., Rio de Janeiro boks superteška kategorija
  zlato Matea Jelić 2020., Tokio taekwondo 67 kg (Ž)
  bronca Toni Kanaet 2020., Tokio taekwondo 80 kg (M)
  zlato Martin Sinković i Valent Sinković 2020., Tokio veslanje dvojac bez kormilara (M)
  bronca Damir Martin 2020., Tokio veslanje samac (M)
  zlato Mate Pavić i Nikola Mektić 2020., Tokio tenis parovi (M)
  srebro Marin Čilić i Ivan Dodig 2020., Tokio tenis parovi (M)
  srebro Tonči Stipanović 2020., Tokio jedrenje Klasa Laser (M)
  srebro Tin Srbić 2020., Tokio športska gimnastika Preča

Zimske Olimpijske igre uredi

4 zlatne, 6 srebrnih, 1 brončana (1992. – 2018.).

Rezultati na Igrama uredi

Godina Športovi Natjecatelji Odličja
Zlata Srebra Bronce Ukupno
  1992 Albertville 4 3 0 0 0 0
  1994., Lillehammer 3 2 0 0 0 0
  1998., Nagano 2 6 0 0 0 0
  2002., Salt Lake City 5 14 3 1 0 4
  2006., Torino 6 24 1 2 0 3
  2010., Vancouver 4 19 0 2 1 3
  2014., Soči 3 11 0 1 0 1
  2018., Pjongčang 4 20 0 0 0 0
Ukupno 4 6 1 11

Odličja prema športovima uredi

Športovi Odličja
Zlata Srebra Bronce Ukupno
  alpsko skijanje 4 6 0 10
  biatlon 0 0 1 1
Ukupno 4 6 1 11

Osvajači odličja uredi

Odličje Ime Igre Šport Disciplina
  zlato Janica Kostelić 2002., Salt Lake City alpsko skijanje kombinacija (Ž)
  zlato Janica Kostelić 2002., Salt Lake City alpsko skijanje veleslalom (Ž)
  zlato Janica Kostelić 2002., Salt Lake City alpsko skijanje slalom (Ž)
  srebro Janica Kostelić 2002., Salt Lake City alpsko skijanje super-veleslalom (Ž)
  srebro Ivica Kostelić 2006., Torino alpsko skijanje kombinacija (M)
  zlato Janica Kostelić 2006., Torino alpsko skijanje kombinacija (Ž)
  srebro Janica Kostelić 2006., Torino alpsko skijanje super-veleslalom (Ž)
  bronca Jakov Fak 2010., Vancouver biatlon 10 km sprint (M)
  srebro Ivica Kostelić 2010., Vancouver alpsko skijanje super-kombinacija (M)
  srebro Ivica Kostelić 2010., Vancouver alpsko skijanje slalom (M)
  srebro Ivica Kostelić 2014., Soči alpsko skijanje super-kombinacija (M)

Izvori uredi

  1. ↑ Eterovich, Adam S. Croatia at the Olympics. // CROWN – Croatian World Network, [Bach, Nenad N. (Ed.)], 2002-02-25, Preuzeto 23. veljače 2010., ISSN 1847-3911
  2. ↑ Sportnet  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. travnja 2015. (Wayback Machine) Bernard Jurišić: Tuđe nećemo – svoje ne damo, 1. travnja 2008., pristupljeno 30. rujna 2010.
  3. ↑ a b c d Sportnet  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. srpnja 2012. (Wayback Machine) Bernard Jurišić: Ako nam Srbija krade prošle olimpijske medalje, hoće li nam Luksemburg ukrasti buduće?, 24. srpnja 2012.
  4. ↑ Sportnet  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2012. (Wayback Machine) Bernard Jurišić: Sportski velikani i medalje koje hrvatska sportska povijest ne smije zaboravljati, 31. srpnja 2012.
  5. ↑ Nogometaši Dragutin Vrđuka, Vjekoslav Župančić, Jaroslav Schiffer, Slavin Cindrić, Rudolf Rupec, Dragutin Vragović, Artur Dubravčić, Emil Perška i Josip Scholz.
  6. ↑ Ivan Pavelić na 200 m prsno.Sports-reference.com  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. studenoga 2012. (Wayback Machine)
  7. ↑ Za Italiju su veslali veslači iz Zadra Ante, Frane i Šimun Katalinić, Viktor Ljubić, Petar Ivanov i Bruno Sorić, te još trojica Talijana.
  8. ↑ Nogometaši koji su igrali bili su Dragutin Babić, Slavin Cindrić, Stjepan Bocak, Dragutin Friedrich, Andrija Kujundžić, Antun Pavleković, Alfons Pažur, Adolf Percl, Dragutin Vragović, Dragutin Vrđuka, Branko Zinaja, Emil Perška, Eugen Dasović, Emil Plazzeriano, Janko Rodin, Marijan Marjanović, Rudolf Rupec, Stjepan Vrbančić, Artur Dubravčić i Vladimir Vinek.
  9. ↑ Nogometaši koji su bili pozvani su: Dragutin Babić, Slavin Cindrić, Nikola Babić, Ljubo Benčić, Mirko Bonačić, Franjo Giler, Emil Perška, Danijel Premerl te trener Ante Pandaković.
  10. ↑ Klub Sušačana Jelena Androić: Zaboravljeni riječki olimpijac
  11. ↑ a b HOO  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. kolovoza 2012. (Wayback Machine) Eduard Hemar: Dragutin Ciotti – zaboravljena hrvatska olimpijska medalja
  12. ↑ 1 pojedinačna, Ivan Gubijan te jedna reprezentacije. 12 su bili hrvatski nogometaši, 7 u hrv. klubovima, Božo Broketa, Zvonimir Cimermančić, Ivan Jazbinšek, Ratko Kacian, Frane Matošić, Bernard Vukas i Franjo Wölfl, 5 u CDJA Partizan (Stjepan Bobek, Miroslav Brozović, Zlatko Čajkovski, Željko Čajkovski, Franjo Šoštarić te Josip Takač).
  13. ↑ a b Vaterpolska reprezentacija – zlato i Jasna Šekarić dvije medalje. Jasna Šekarić je odrasla u Osijeku i u to je vrijeme bila športašicom pod nadležnošću SFK Hrvatske. Tek 1990. je otišla u Srbiju.
  14. ↑ a b Hrvatska enciklopedija. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2017. Pristupljeno 6. kolovoza 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Daljnje čitanje uredi

  • Jajčević, Zdenko. Olimpizam u Hrvatskoj. Libera editio, Zagreb, 2007.
  • Jajčević, Zdenko. 225 godina športa u Hrvatskoj. Streljački savez Osječko-baranjske županije, Osijek, 2010.
  • Gizdić, Jurica. Hrvatska i olimpijska odličja. Alfa, Zagreb, 2013.
  • Gizdić, Jurica. Hrvatski olimpijci i odličnici. Hrvatski olimpijski odbor, Zagreb, 2016.

Povezani članci uredi

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvatska_na_Olimpijskim_igrama&oldid=6668633"