Otvori glavni izbornik

Dr sc. Josip Kekez (Katuni, Omiš, 6. kolovoza 1937.Zagreb, 6. ožujka 2003.), hrvatski kroatist, filolog, književni teoretičar i folklorist.

Nakon završene klasične gimnazije u Splitu i studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je doktorirao 1975. godine, uslijedio je uobičajeni akademski put od docenta do redovitog profesora (1982.). U razdoblju 1982. – 1984. bio je pročelnik Odsjeka za kroatistiku. Nekoliko semestara predavao je na sveučilištima u Münsteru i Kölnu.

Kao dugogodišnji profesor usmene i folklorne književnosti na Odsjeku za kroatistiku, Kekez je studentima predavao svoja bogata znanja o korpusu, poetici i vrijednostima hrvatske folklorne kulture. Kao kroatist i folklorist Josip Kekez bio je zauzet dvjema velikim i važnim temama struke: jedna je bila uže folkloristička, a druga je bila pitanje suodnosa između usmene i pisane književnosti. Kao folklorist u užem smislu, znanstveno stasavši u okrilju zagrebačke stilističke škole, bavio se onim folklornim oblicima u kojima je pronalazio estetske vrijednosti identične onima pisane književnosti. To su ponajprije bugarštice, odnosno bugaršćice, kako ih on zove. Osim bugaršćica, znanstveni interes privlačili su mu i mali folklorni oblici, ponajprije poslovice koje su ga zaokupile zbog svoje specifične semantike i fakture. Druga velika tema njegovih znanstvenih interesa bio je suodnos između usmene i pisane književnosti.

U brojnim radovima, a ponajprije u najznačajnijim autorskim knjigama, Prva hrvatska rečenica i Hrvatski književni oikotip, Kekez je pokazao i dokazao uzajamnost i prepletanje usmene i pisane riječi u svim razdobljima hrvatske književne kulture, ustrajući postojano na tvrdnji da je usmena književnost u mnogo većem intenzitetu utjecala na pisanu nego pisana na usmenu. Njegov cjelokupni život i rad sažet je u naslovu njegove najpoznatije knjige: Svaki je kamen da se kuća gradi.