Krizofanska kiselina
Krizofanska kiselina | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
![]() Kemijska struktura krizofanola
| ||||||
IUPAC nomenklatura | 1,8-dihidroksi-3-metil-9,10-antrakinon | |||||
Ostala imena | Krizofanska kiselina Krizofanol | |||||
Identifikacijski brojevi | ||||||
CAS broj | 481-74-3 ✓ | |||||
EC broj | 207-572-2 ✓ | |||||
PubChem broj | 10208 ✓ | |||||
Osnovna svojstva | ||||||
Molarna masa | 254,241 g·mol−1 | |||||
Izgled | Zlatnožute pločice | |||||
Talište | 196 °C | |||||
Struktura | ||||||
Sigurnosne upute | ||||||
| ||||||
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | ||||||
Portal:Kemija |
Krizofanska kiselina ili krizofanol, C15H10O4 (C.I. 75400), talište 196 °C, izlučuje se u obliku zlatnožutih pločica iz etanola i benzena. Nalazi se u korijenju rabarbare (lat. Rheum officinale) i u kori kiselica ili štavelja (lat. Rumex obtusifolius, R. nepalensis, R. celonianus). Krizofanska kiselina boji vunu namočenu kromnim solima crveno.[1]
Prirodna bojila
urediPrirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.
Karbociklička prirodna bojila
urediSva prirodna bojila karbocikličke skupine imaju kinonske strukturne dijelove. U prirodi se nalazi oko 150 vrsta takvih bojila, ali je samo malo njih upotrebljivo kao bojila ili pigmenti. Među njima su tehnički važna samo ona bojila koja su derivati naftokinona i antrakinona. U prvoj su skupini alkanin, juglon i loson, a u drugoj alizarin, frangulaemodin i krizofanska kiselina.
Antrakinoni
urediAntrakinon (antra[cen] + kinon), kemijske formule C14H8O2, je najvažniji derivat antracena. Antrakinon je blijedožuta kristalna tvar netopljiva u vodi, slabo topljiva u alkoholu, eteru i acetonu. Dobiva se oksidacijom antracena s pomoću natrijeva dikromata i sintetski iz anhidrida ftalne kiseline i benzena. Služi za proizvodnju važnih antrakinonskih bojila, na primjer alizarina.[2]
Slike
uredi
|