Loson
Kemijska struktura losona
Kemijska struktura losona

IUPAC nomenklatura 2-hidroksi-1,4-naftokinon
Ostala imena Loson
C.I. Prirodna narančasta 6
C.I. 75480
Identifikacijski brojevi
CAS broj 83-72-7
EC broj 201-496-3
PubChem broj 6755
Osnovna svojstva
Molarna masa 174,15 g·mol−1
Izgled Žute prizme
Talište Od 195 do 196 °C
Topljivost u vodi

Gotovo netopljiv u vodi

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Smrtonosna doza ili koncentracija 100 mg/kg

Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Loson je prirodno bojilo, C10H6O3 (C.I. 75480), ima talište 192 °C, kristalizira u žutim iglicama (iz etanola i octene kiseline). Nalazi se u lišću žute lavsonije (lat. Lawsonia inermis sensu latiore) i u njena dva varijeteta (L. inermis i L. spinosa). Suho lišće sadrži oko 1% losona. Loson otopljen u toploj vodi daje narančastožutu boju, a u alkalijama narančastocrvenu. Vunu i svilu boji narančastožuto. Upotrebljava se kao kozmetičko sredstvo za bojenje kose i nokata, te za štavljenje kože.[1]

Kana uredi

Kana, hena ili kna (tur. kına od arap. ḥinnā’) je žućkasto-zeleni prašak od lišća biljke Lawsonia inermis, koji se upotrebljava, osobito na Orijentu, za bojenje kose, brade i nokata. Kana kosu boji smeđecrveno s kovinastim sjajem. Lawsonia inermis je grm iz porodice vrbica, visok od 2 do 6 metara. Raste u tropskim krajevima Staroga svijeta, a najviše se uzgaja u Egiptu (egipatska kana). Za još tamniju boju miješa se s praškom reng od lišća biljke Indigofera argentea (indigo).

Prirodna bojila uredi

 
Kana je žućkasto-zeleni prašak od lišća biljke Lawsonia inermis.

Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.

Karbociklička prirodna bojila uredi

Sva prirodna bojila karbocikličke skupine imaju kinonske strukturne dijelove. U prirodi se nalazi oko 150 vrsta takvih bojila, ali je samo malo njih upotrebljivo kao bojila ili pigmenti. Među njima su tehnički važna samo ona bojila koja su derivati naftokinona i antrakinona. U prvoj su skupini alkanin, juglon i loson, a u drugoj alizarin, frangulaemodin i krizofanska kiselina.

Slike uredi

       
Etiopska djevojka s obojenom kosom od kane. Brada zatamnjena kanom (Pakistan). Biljka Lawsonia inermis. Mehndi, oblik tjelesne umjetnosti iz drevne Indije, primjenjivan na obje ruke.

Izvori uredi

  1. "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.