Lenkoran
Ovo je glavno značenje pojma Lenkoran. Za druga značenja pogledajte Lenkoran (razdvojba).Lenkoran (azerski: Lənkəran) je jedan od republičkih gradova, pod izravnom upravom države Azerbajdžan. Iako je potpuno okružen istoimenom pokrajinom (Lenkoranski rajon), grad je administrativno odvojen od ove pokrajine.
| Lankoran | |
|---|---|
| Lənkəran | |
 Glavni trg u Lankoranu | |
| Država |  Azerbajdžan |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Taleh Garashov |
| Površina | |
| • Ukupna | 70 km² |
| Visina | 76 m |
| Koordinate | 38°45.13′N 48°51.04′E / 38.75217°N 48.85067°E |
| Stanovništvo (2018.[1]) | |
| • Entitet | 52.534 (750,48 stanovnika/km²) |
| Vremenska zona | UTC+4 (UTC+4) |
| Poštanski broj | AZ 4200 |
| Pozivni broj | +994 25 |
| Stranica | lenkeran-ih.gov.az |
 | |
  Lankoran | |
Zemljopisne odlike
urediLenkoran, jedan od najstarijih gradova Azerbajdžana, nalazi se na jugozapadnoj obali Kaspijskog mora, gdje se rijeka Lenkoran ulijeva u Kaspijsko more. Smješten je na jugu Azerbajdžana, u blizini granice s Iranom. U blizini Lankorana nalaze se pješčane plaže, a mineralnih izvori Andjina nalaze se 12 km zapadno od grada. U okolici grada su ogromna područja nacionalnih parkova, kao što su Državni rezervat Gizil-Agač i Nacionalni park Hirkan, u kojima se čuvaju raznovrsne flore i faune.
Lankoran ima vlažnu suptropsku klimu koja graniči s mediteranskom klimom. Lankoran ima hladne, vlažne zime i vrlo topla i vrlo vlažna ljeta. Maksimalna godišnja količina oborina od 1.600 do 1.800 mm je najveća količina padalina u Azerbajdžanu.
Povijest
urediGrad je izgrađen na močvari uz sjevernu obalu rijeke koja nosi ime grada. Na području se nalaze ostaci ljudskih naselja iz neolitika, te ostaci utvrđenih sela iz brončanog i željeznog doba.[2] Sa smrću Afšaridskog perzijskog šaha Nader-šaha Afšara, Sajid Abas, čiji su preci bili članovi iranske dinastije Safavid, osnovao je Tališki kanat (1747. – 1828.) koji je od tada vazal perzijskog carstva.[3]
Tijekom rusko-perzijskog rata 1804.-1813., general Pjotr Kotljarevski je poveo najjužniji ruski kontingent u ratu, te osvaja Lankoransku utvrdu 13. siječnja 1813. god. Kadžari će kasnije ponovno zauzeti grad tijekom rusko-perzijskog rata 1826. – 1828., ali su ga morali vratiti nakon Ugovora iz Turkmenčaja (1828.), koji je doveo do konačnog kraja perzijskog utjecaja na Zakavkazju.[4]
Nakon što je ušla u Rusko Carstvo, Lankoran je postao dio Azerbajdžanske sovjetske socijalističke republike nakon Oktobarske revolucije 1917. i kratkog vremena kao dio Azerbajdžanske demokratske republike. God. 1991., nakon raspada Sovjetskog Saveza, postao je dio nezavisnog Azerbajdžana.
Stanovništvo
urediU 2009. godini broj stanovnika grada iznosio je 49.970, od čega je 49% ukupne populacije činile žene, a 51% muškarci. Stanovništvo raste uglavnom zbog prirodnog rasta. Prema procjeni iz 2018. godine, ukupan broj stanovnika grada bio je 52.534.[1] Lankoran je dom najveće azerbejdžanske zajednice naroda Tališi, te oni čine 80,54% stanovništva, dok Azeri čine 19,54%, a Rusi 0,19%.
| 1885. | 2009. | 2014. | 2018. |
|---|---|---|---|
| 5.559[5] | 49.970 | 51.300[6] | 52.534 |
Gospodarstvo
urediDominantne grane u gospodarstvu Lankorana su povrtlarstvo, uzgoj čaja, uzgoj riže, stočarstvo, agrumi, pčelarstvo, ribarstvo i uzgoj žitarica. Povoljna vlažna suptropska klima, raspoloživost dobrih obradivih površina, voda i dovoljni radni resursi grada pružaju dobru osnovu za poljoprivredne aktivnosti kao i za razvoj poljoprivredno-prerađivačkih poduzeća.[7] Grad je također dom prve azerbejdžanske tvornice čaja, izgrađene 1937.[8]
Gradovi prijatelji
uredi
Izvori
uredi- ↑ a b Stanovništvo - gradska izvršna vlast, lenkeran-ih.gov.az, 1. siječnja 2018. (az.) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
- ↑ Povijest Lenkorana Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. srpnja 2011. (Wayback Machine), 26. srpnja 2011. (engl.) Pristupljeno 20. sronja 2019.
- ↑ Širvan, Azerbajdžan, gomap.az (rus.) Pristupljeno 19. srpnja 2019.
- ↑ Timothy C. Dowling, Russia at War: From the Mongol Conquest to Afghanistan, Chechnya, and Beyond, 2. prosinca 2014., str. 728.-730. ISBN 978-1598849486
- ↑ Кавказский Статистический комитет. Е.Кондратенко. 1886. "Кавказский календарь на 1887 год", стр. 193
- ↑ World Gazetteer. Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. srpnja 2013. (Wayback Machine) (engl.) Pristupljeno 2.0 srpnja 2019.
- ↑ Business opportunities of the region Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. srpnja 2011. (Wayback Machine), 13. srpnja 2011. (engl.) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
- ↑ Tea culture in Azerbaijan (engl.) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
