Lenkoran

Lankoran; Lənkəran
	Glavni trg u LankoranuGlavni trg u Lankoranu
	; Grb
	; Grb
	Koordinate: 38°45.13′N 48°51.04′E / 38.75217°N 48.85067°E
Država	Azerbajdžan
Republički grad
	Vlast
- Gradonačelnik	Taleh Garashov
	Površina
- Ukupna	70 km²
Visina	76 m
	Stanovništvo (2018.)
- Grad	52.534
- Gustoća	750,48 stanovnika/km²
Vremenska zona	UTC+4 (UTC+4)
Poštanski broj	AZ 4200
Pozivni broj	+994 25
	Službena stranica lenkeran-ih.gov.az
Zemljovid
	Lankoran

Lenkoran (azerski: Lənkəran) je jedan od republičkih gradova, pod izravnom upravom države Azerbajdžan. Iako je potpuno okružen istoimenom pokrajinom (Lenkoranski rajon), grad je administrativno odvojen od ove pokrajine.

Razglednica Lankorana: Jedna od središnjih ulica u gradu i Zračna luka Lankorana, Svjetionik u gradu, Spomenik samovar u gradu i Džamija u Lankoranu.

Zemljopisne odlike uredi

Lenkoran, jedan od najstarijih gradova Azerbajdžana, nalazi se na jugozapadnoj obali Kaspijskog mora, gdje se rijeka Lenkoran ulijeva u Kaspijsko more. Smješten je na jugu Azerbajdžana, u blizini granice s Iranom. U blizini Lankorana nalaze se pješčane plaže, a mineralnih izvori Andjina nalaze se 12 km zapadno od grada. U okolici grada su ogromna područja nacionalnih parkova, kao što su Državni rezervat Gizil-Agač i Nacionalni park Hirkan, u kojima se čuvaju raznovrsne flore i faune.

Zlatni kip pronađen u Lankoranu iz 1. tisućljeća pr. Kr., Muzej povijesti Azarbajdžana, Baku.

Lankoran ima vlažnu suptropsku klimu koja graniči s mediteranskom klimom. Lankoran ima hladne, vlažne zime i vrlo topla i vrlo vlažna ljeta. Maksimalna godišnja količina oborina od 1.600 do 1.800 mm je najveća količina padalina u Azerbajdžanu.

Povijest uredi

Grad je izgrađen na močvari uz sjevernu obalu rijeke koja nosi ime grada. Na području se nalaze ostaci ljudskih naselja iz neolitika, te ostaci utvrđenih sela iz brončanog i željeznog doba.^[2] Sa smrću Afšaridskog perzijskog šaha Nader-šaha Afšara, Sajid Abas, čiji su preci bili članovi iranske dinastije Safavid, osnovao je Tališki kanat (1747. – 1828.) koji je od tada vazal perzijskog carstva.^[3]

Franz Roubaud, Osvajanje Lankorana 1813.

Palača Mir Ahmad Kana

Tijekom rusko-perzijskog rata 1804.-1813., general Pjotr Kotljarevski je poveo najjužniji ruski kontingent u ratu, te osvaja Lankoransku utvrdu 13. siječnja 1813. god. Kadžari će kasnije ponovno zauzeti grad tijekom rusko-perzijskog rata 1826. – 1828., ali su ga morali vratiti nakon Ugovora iz Turkmenčaja (1828.), koji je doveo do konačnog kraja perzijskog utjecaja na Zakavkazju.^[4]

Nakon što je ušla u Rusko Carstvo, Lankoran je postao dio Azerbajdžanske sovjetske socijalističke republike nakon Oktobarske revolucije 1917. i kratkog vremena kao dio Azerbajdžanske demokratske republike. God. 1991., nakon raspada Sovjetskog Saveza, postao je dio nezavisnog Azerbajdžana.

Stanovništvo uredi

U 2009. godini broj stanovnika grada iznosio je 49.970, od čega je 49% ukupne populacije činile žene, a 51% muškarci. Stanovništvo raste uglavnom zbog prirodnog rasta. Prema procjeni iz 2018. godine, ukupan broj stanovnika grada bio je 52.534.^[1] Lankoran je dom najveće azerbejdžanske zajednice naroda Tališi, te oni čine 80,54% stanovništva, dok Azeri čine 19,54%, a Rusi 0,19%.

Broj stanovnika Lankorana prema godinama:
1885.	2009.	2014.	2018.
5.559^[5]	49.970	51.300^[6]	52.534

Gospodarstvo uredi

Dominantne grane u gospodarstvu Lankorana su povrtlarstvo, uzgoj čaja, uzgoj riže, stočarstvo, agrumi, pčelarstvo, ribarstvo i uzgoj žitarica. Povoljna vlažna suptropska klima, raspoloživost dobrih obradivih površina, voda i dovoljni radni resursi grada pružaju dobru osnovu za poljoprivredne aktivnosti kao i za razvoj poljoprivredno-prerađivačkih poduzeća.^[7] Grad je također dom prve azerbejdžanske tvornice čaja, izgrađene 1937.^[8]