Marija Petković

Marija Petković (Blato, Korčula, 10. prosinca 1892.Rim, 9. srpnja 1966.), redovničkoga imena Marija od Propetog Isusa, poznata i kao Majka Marija Petković[2], bila je hrvatska časna sestra, utemeljiteljica redovničke zajednice Kćeri Milosrđa sv. Franje, jedine redovničke zajednice osnovane u Hrvatskoj. Blaženica je Katoličke Crkve.

Marija Petković
Marija Petković
Blaženica
Rođena 10. prosinca 1892.
Blato na Korčuli
Preminula 9. srpnja 1966.
Rim
Beatificirana 6. lipnja 2003.
Slavi se u Katoličkoj Crkvi
Spomendan 9. srpnja
Svetišta Svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković u Blatu[1]
Portal o kršćanstvu
Vitraj s likom bl. Marije Propetog Isusa Petković u Rijeci.

Životopis

uredi

Djetinjstvo

uredi

Rođena je 10. prosinca 1892. na Korčuli u Blatu u obitelji Antuna i Marije (rođ. Marinović).[3]

S pet je godina pošla u osnovnu školu, koju je završila s jedanaest godina. S 14 godina obećala se na djevičanstvo. Kada je imala 19 godina umro joj je otac i otada se brinula o mlađim sestrama blizankama. Uz to je godinama, samoinicijativno okupljala djecu siromašnih obitelji, poučavala ih je vjeronauku i glavnim predmetima pučke škole.

Djelovala je u više katoličkih društava; osnovala je 1917. udrugu Dobri pastir te udrugu Katoličke majke (1915.).[4]

Osnivanje i širenje redovničke zajednice

uredi

Na poticaj je dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića 1919. postavila temelje svoje buduće redovničke zajednice, Kćeri Milosrđa sv. Franje, zamišljene »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži«.[4]

To je bilo kad su Službenice Milosrđa napustile kuću u Blatu, pa ju je njezin duhovnik, biskup Marčelić, pozvao te je preuzela skrb za tu kuću. Ondje se skupa s nekolicinom svojih kolegica pobrinula i za ustanove njoj pripojene.[5] 4. listopada 1920., na blagdan sv. Franje, a na poticaj biskupa Marčelića, utemeljila je družbu Kćeri Milosrđa.[5] 1923. je dovela svoje sestre u Suboticu da bi pomagale u sirotištu „Kolijevka”, a u isto vrijeme je skupljala pomoć po salašima za ljude iz svojega kraja kojima je trebala pomoć.[6] U prosincu 1956., zajednica je dobila papinsko priznanje i odobrenje konstitucija. Prvi samostan osnovan je u Blatu na Korčuli, a drugi u Subotici. Godine 1936. prva skupina sestara uputila se u Južnu Ameriku.

S drugom grupom pošla je i Marija, 1940. godine, i započela svoj rad u Argentini. Zbog rata u Europi provela je u Južnoj Americi dvanaest godina te ondje osnovala brojne redovničke zajednice i samostane.[7]

Povratak u Europu

uredi

Godine 1952. vraća se u Europu i prenosi u Rim vrhovnu upravu reda i generalnu kuću.[8] Godine 1959. nakratko je posjetila domovinu. Godine 1961. odrekla se vrhovne uprave.[9]

Umrla je u Rimu 9. srpnja 1966. godine. a njezini Posmrtni ostatci su nakon tri godine preneseni s rimskoga groblja Campo Verano u kapelicu središnje kuće. Godine 1998. posmrtni ostatci su preneseni u kriptu novoga svetišta u prizemlju matične kuće u Blatu.[9]

Djela

uredi

Rukopisna ostavština bl. Marije Propetog Isusa Petković postumno se priređuje i objavljuje.[10]

  • Poruke vjere (1990.)
  • Prema Ocu (2002.)
  • Sve za Isusa : autobiografija i duhovni zapisi (2003.)
  • Upute za nadstojnice i duhovne učiteljice (2006.)
  • Vapaji duše : duhovne vježbe (2008.)
  • Križni put : pred Svetim Sakramentom (2008.)
  • Privatni duhovni dnevnik (2014.)
  • Tajne duše (2016.)

Štovanje

uredi

Družba je godine 1989. pokrenula biskupijski postupak za njezino proglašenje blaženom. Postupak je završen 1997. godine i proslijeđen Kongregaciji za kauze svetaca. Dana 5. srpnja 2002. proglašen je Dekret o njezinim junačkim krepostima te Dekret o čudu 20. prosinca 2002. godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 6. lipnja 2003. u Dubrovniku, prilikom trećega posjeta Hrvatskoj.[9]

Dana 26. kolovoza 1988. dogodilo se čudo njezinim zagovorom. Podmornica peruanske vojne mornarice „Pacoca” doživjela je nesreću, mornari su bili u životnoj opasnosti. Roger Cottrina, 42-godišnji poručnik ispričao je kako se u tim teškim trenucima obratio službenici Božjoj Mariji Petković, o kojoj su mu govorile sestre Kćeri Milosrđa, tijekom njegova boravka u mornaričkoj bolnici, gdje je čitao i njezin životopis te je uvjeren da je ona posredovala u spašavanju njega i većega djela mornara na podmornici.

Zajednica danas

uredi

Redovnička zajednica Kćeri Milosrđa sv. Franje danas ima oko 430 časnih sestara, koje djeluju u državama Europe (Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Njemačka, Italija, Rumunjska) i Južne Amerike (Argentina, Paragvaj, Čile i Peru) te u Kanadi. Kuća matica je u Blatu, središnjica s vrhovnom upravom u Rimu, a u Zagrebu je sjedište Hrvatske provincije Krista Kralja. Vode brigu o Zakladi "Blažena Marija Petković".

Spomen

uredi

Povezani članci

uredi

Izvori

uredi
  1. Svetište bl. Marije Propetog Isusa PetkovićArhivirana inačica izvorne stranice od 2. rujna 2021. (Wayback Machine), marijapropetog.hr, arhivirano 24. prosinca 2020. (HAW)
  2. a b Matanić, Atanazije J. 1987. Simpozij o č. m. Mariji Petković-Kovač. Crkva u svijetu. 22 (1): 93–94
  3. Režić 2003, str. 582.
  4. a b Režić 2003, str. 583.
  5. a b Bl. Marija od Propetoga Isusa Petković[neaktivna poveznica] sjemeniste.hr Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu
  6. A. A. Događanja u Subotičkoj biskupiji - Proslavljen blagdan Bl. Marije Petković Zvonik, srpanj 2007.
  7. Režić 2003, str. 588.
  8. Režić 2003, str. 589.
  9. a b c Režić 2003, str. 590.
  10. Izdanja, marijapropetog.hr, pristupljeno 2. rujna 2021.
  11. O vrtićuArhivirana inačica izvorne stranice od 2. rujna 2021. (Wayback Machine), marijapropetog.hr, arhivirano 24. prosinca 2020. (HAW)

Literatura

uredi

Članci

uredi

Vanjske poveznice

uredi
Ostali projekti
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Marija Petković
 Wikizvor ima izvorni tekst Molitva bl. Mariji Petković
Mrežna mjesta