Jovan Pavlović
Jovan Pavlović (Medinci, 2. listopada 1936. – Zagreb, 3. travnja 2014.) bio je episkop Srpske pravoslavne Crkve i mitropolit zagrebačko-ljubljanski 1982. – 2014. i cijele Italije 1994. – 2011.
Djetinjstvo i obrazovanje uredi
Rođen je u selu Medinci kod Slatine u obitelji Save i Julke Pavlović. Osnovnu školu završio je u Medincima, a nižu gimnaziju s malom maturom u Slatini. Od 1951. pohađa bogosloviju (u rangu srednje škole) u manastiru Rakovici u Beogradu, gdje i maturira 1956. Na Bogoslovskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu diplomirao je 1963., te otišao na postdiplomski studij u Njemačku. Ondje je studirao evangeličku teologiju u Schleswigu i Kielu, a katoličku teologiju i bizantologiju na Sveučilištu „Ludwig-Maximilian“.
Po povratku iz Njemačke, radio je u Prizrenu kao suplent tamošnje Bogoslovije (1966. – 1967.), a potom i kao suplent Bogoslovije u manastiru Krka (od 1967.).
Monaški i svećenički život uredi
U istom se manastiru 18. studenog 1967. i zamonašio (postao monah), a 19. studenog iste godine u Bosanskom Grahovu rukopoložen je za jerođakona. Jeromonah postao je 2. ožujka 1969. u Kistanju.
Dne 16. ožujka 1972. položio je profesorski ispit iz praktične grupe bogoslovnih predmeta, nakon čega je postao stalni profesor bogoslovije u Manastiru Krka.
Od 11. srpnja 1973., pa sve do 1977. djeluje kao počasni član Crkvenog suda Eparhije dalmatinske.
Episkop uredi
Dne 21. svibnja 1977. izabran je za episkopa Srpske pravoslavne Crkve. Od 1977. kao episkop lepavinski upravlja zagrebačkom eparhijom, a 1982. postaje i mitropolit zagrebački. Na njegov prijedlog, 1983. ova mitropolija mijenja ime u Mitropolija zagrebačko-ljubljanska, a nakon što joj je 1994. povjerena briga i za pravoslavne Srbe u Italiji, nazvana je Mitropolijom zagrebačko-ljubljanskom i cijele Italije.
Djelovanje uredi
Mitropolit Jovan osobito se posvetio razvijanju odnosa s drugim Crkvama na zapadu. Tako je u razdoblju od 1982. do 1992. bio predstavnik Srpske pravoslavne Crkve u Ženevi za međucrkvenu pomoć u Svjetskom vijeću Crkava. Više puta bio je izaslanik patrijarha Pavla u razgovorima s Katoličkom Crkvom, a više puta sastao se i s papom Ivanom Pavlom II.
Dne 20. svibnja 1992. izabran je za predsjednika Episkopskog savjeta Srpske Pravoslavne Crkve u Republici Hrvatskoj. U tom je svojstvu s tadašnjim predsjednikom vlade Ivicom Račanom potpisao Ugovor o odnosima Srpske pravoslavne Crkve i Vlade Republike Hrvatske.
Godine 1993. mitropolit Jovan suprotstavio se prevladavajućem stavu u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi o načinu rješavanja pitanja Makedonske pravoslavne Crkve.
Isto tako, u krugovima Srpske pravoslavne Crkve govori se kako je rekao da Crkvi ne treba vratiti imovinu jer ona ne bi znala njome raspolagati.[nedostaje izvor]
U vrijeme vlasti Slobodana Miloševića u Srbiji, mitropolit Jovan javno je podržavao Miloševićevu politiku te je 1996. odbio potpisati priopćenje Sabora Srpske pravoslavne Crkve kojim se osuđuje krađa na lokalnim izborima u Srbiji. O Miloševiću je 1998. izjavio: „Ja sam u Miloševiću vidio nešto novo i ohrabrujuće. Govorio sam da je on srpski narod izveo iz podruma. Izveo ga je iz podruma, ali i ostavio na ulici.“
Za razliku od nekih drugih episkopa, mitropolit Jovan podržavao je ideju o posjetu rimskog pape Srbiji, ali i Kosovu. Tim je povodom izjavio: „Papa ima pravo posjetiti svoje vjernike i upoznati se sa stvarnim stanjem u pokrajini, Kosovu. Posjet poglavara Katoličke Crkve imao bi veliko značenje za svjetsku javnost i pridonio bi istini i pravednim rješenjima.“
Od 24. travnja 2007. zamjenjuje bolesnoga patrijarha Pavla. Nakon njega tu je dužnost preuzeo mitropolit Amfilohije Radović.
Preminuo je u Zagrebu 3. travnja 2014. godine.