Političko domorodstvo

Političko domorodstvo ili politički nativizam (engleski:political nativism) je politička doktrina kojom se propagira većina u određenom području (grad,pokrajina,država) i koji se zalaze protiv priliva stranaca ili zahtjeva manjine stranaca.[1] Domorodstvo znači protivljenje imigraciji ili za aktivno zalaganje da se smanji politički ili legalni status pojedine etničke ili socijalne skupine jer se oni smatraju neprijateljskim i stranim od već ustaljene domicijelne kulture. Političko domorodstvo ujedno i jedan od oblika društvene diskriminacije koji je zasnovan na strahu da će došljaci izmjeniti i pokvariti postojeće kulturne vrijednosti. U useljeničkim zemljama poput SAD-a, Kanade, Australije političko domorodstvo izražava se u pojedinim medijama i kroz desne političke grupe kroz kritiku multikulturalizma. Mnogi komentatori su to ocijenili kao nešto krajnje neukusno.

HrvatskaUredi

Hrvatska nije useljenička zemlja poput SAD-a, Kanade, Australije. Stoga je u njoj mali udio ne-Hrvata te posebice ne-europskih etničkih skupina. Stoga je političko domorodstvo u RH različitije od onoga u zemljama novog svijeta. Političko se domorodstvo kao oblik društvene diskriminacije u Hrvatskoj uglavno manifestira u diskriminaciji pridošlica iz seoskih u gradske sredine kao i pridošlica iz jedne regije u drugu.

ZagrebUredi

Prema nekim podacima oko 50% stanovnika Zagreb nije rođeno u samom Zagrebu. Rođeni Zagrepčani se najčešće nazivaju purgeri dok doseljenici dobivaju (pogrdan ) nadimak "dotepenci". U Zagrebu je u razdoblju od 1991. do 2001. zabilježena ´prirodna depopulacija´, tj. više umrlih nego rođenih, što se dogodilo prvi put otkako se stanovništvo popisuje, od 1857. godine. U tih deset godina umrle su 1923 osobe više nego je bilo rođenih, navodi se u studiji ´Demografski razvoj grada Zagreba u razdoblju 1991. – 2001.

Izvorni jezik Zagreba je kajkavsko-ekavski. Međutim, zbog velikog priljeva doseljenika većina Zagrepčana danas govori štokavsko-ijekavski sa specifičnim naglaskom. Upravo takav "novozagrebački" govor se najčešće čuje na javnim televizijama i ne-Zagrepčani ga smatraju (lošim) utjecajem na ostatak Hrvatske i standardni hrvatski jezik.[2]

Purgeri smatraju u većini slučajeva Zagreb iz doba Austro-Ugarske naprednim i uljuđenim te se protive balkanskom utjecaju na grad i kulturološkim fenomenima. Često koriste Agram kao ime za Zagreb iz doba Austro-Ugarske. I među samim purgerima pak je velik broj pridošlica ili onih čiji su roditelji doseljenici u grad.

Prema mišljenjima pojedinih autora upravo potomci doseljenika su najčešće krivi za nesnošljivost prema novo-doseljenim.[2][3][4] Prema njima Zagreb je postao utočište svim provincijalcima koji se srame svog seoskog podrijetla i koji iz Zagreb s visoka gledaju stanovnike iz svog negdašnjeg zavičaja.[4][2]

DalmacijaUredi

U priobalnim gradovima na Dalmaciji postoji određena vrsta tradicionalnog prezira prema stanovništvu doseljenom iz Zagore. Stanovnici Zagore se nazivaju (pogrdno) Vlaji ili Vlasi. Ta podjela je najizraženija u Splitu. Tu tradiciju odražavaju i razne pogrdne pjesmice (pusti zeca udri Vlaja) i općenito njihovo opisivanje kao zaostalih. Ta podjela je djelomično uvjetovana i jezičnim faktorom: stanovnici Splita su izvorno govorili čakavski a u Zagori isključivo štokavski. Doseljevanjima Vlaja se demografska struktura promijenila tako da je današnji govor stanovnika Splita većinski štokavski. U Split se doseljavalo i čakavsko stanovništvo s otoka ali ne u tolikoj mjeri kao Zagorani. tako je nastala izreka da je svaki splićanin "polubodul polulaj".[5] Unatoč tome, netrpeljivosti i dalje postoje. Sa stajališta urbanih splistskih šovinista kultura "Vlaja" je seoska i manje vrijedna od urbane splitske.

Nogometni vratar Vladimir Beara je 1955. prešao iz HNK Hajduk u Crvenu zvezdu. U Hajduku je trpio omalovažavanja od strane pojedinih suigrača.[6] ta omalovažavanja su se često dovodila u vezi s činjenicom da je Beara bio "Vlaj".

Željko Kerum se na lokalnim izborima 2009. kandidirao za gradonačelnika Splita, te kasnije i pobijedio. U predizbornoj kampanji, njegovi su politički protivnici iz SDP-a nosili majice s natpisom nisam ovca da me vodi čoban[7][8](aludirajući na njegovo seosko podrijetlo).[9] Upravo zbog toga neki komentatori smatraju izbor Keruma civilizacijskim iskorakom za grad Split.[9]

Protuhercegovačka histerija krajem 1990-tihUredi

Krajem 1990.-tih u Hrvatskoj je u pojedinim medijima stvarana protuhercegovačka histerija. Gospodarski nemiri i nezadovoljstvo političkom vladajućom garniturom uzrokovalo je val šovinizma spram Hercegovaca u Hrvatskoj.Hercegovina (i općenito BiH ) se opisivala kao ruralan ,zaostao primitivan kraj a njeni stanovnici stereotipni patrijarhalni tipovi.[10] U sklopu toga je u Hrvatskoj bljesnul lavina šovinističkih viceva, kvazi-znanstvenih socioloških studija o Hercegovcima i njihovom mentalitetu.[10] Retorika koja je postala neprihvatljivom prema rasnim,etničkim ,vjerskim i seksualnim manjinama u vom slučaju se tolerirala.[10]

Prema riječima prof. Nine Raspudića s FFZG-a Hercegovci su kao kolektivni krivci poslužili kao nadomjestak za politički potrošene Srbe kojih već godinama nije bilo na vlasti.[11] Tomu su kumovali i kontroverzni poduzetnici kao npr. Miroslav Kutle te ministri Gojko Šušak, Ivić Pašalić te Borislav Škegro.

Ivić Pašalić je bio Tuđmanov savjetnik za unutanju politiku. Njegov utjecaj napuhavan je u medijima. U zadnje dvije godine Tuđmanova života optuživan je za manipuliranje bolesnim Tuđmanom te da on zapravo vuče konce u državi kao svojevrsni vladar u sjeni. Mediji su ga povezivali s raznim ortačkim skupinama tajkuna u sumnjivim privatizacijama.Zbog svojeg načina komunikacije s novinarima dobio je nadimak Herr Flick (lik Gestapovca iz britanske humoristične serije Alo Alo). Posebice je bio izražen njegov sukob s tjednikom Nacional odakle je dolazila većina napada na njega i ostale viđenije Hercegovce u vrhu vlasti.

Borislavu Škegri se spočitavala (po mišljenjima mnogih) kriminalna privatizacija u Hrvatskoj, a dodatni uteg je bilo i (tada jako nepopularno ) uvođenje PDV-a koje je u općoj gospodarskoj krizi izazvalo rast cijena. Gojku Šušku se predbacivala uloga u BiH tijekom rata (sukob s Bošnjacima) te veze s proustaškom emigracijom. Franjo Tuđman je boravio u Kanadi u lipnju i srpnju 1987., te je tamo upoznao brojne hrvatske iseljenike koji su imali korijene u BiH; Marina Soptu, Gojka Šuška, Vinka Grubišića (profesora jezika i književnosti). Protivnici Franje Tuđmana su katkad kovali teorije zavjere po kojima je "hercegovački lobi" unutar HDZ-a stekao pretjeran utjecaj na Tuđmanovu politiku dok je bio hrvatski predsjednik, no to nije vjerojatno. Iz transkripata s Tuđmanovim najbližim savjetnicima jasno je, dok je Tuđman tražio mišljenja i savjete drugih, on je bio taj koji je formulirao svoju politiku.[12]

Na lokalnim izborima 2000. HSS je 28. travnja 2000. objavio promidžbeni spot pod nazivom "Očistimo Zagreb". U njemu se prikazuje čovjek u bijelim čarapama kako dolazi s Livno-busom u Zagreb te poslije drži politički govor. Spot je u većini medija ocijenjen kao (prikriveni) poziv na čišćenje Zagreba od Hercegovaca. [13][14][15]Dalibor Matanić, redatelj tog spota, 2000. godine snima film Blagajnica hoće ići na more u kojem prikazuje stereotipni lik Hercegovačkog šefa u Zagrebu koji iskorištava blagajnicu uskraćujući godišnji odmor njoj i njenoj bolesnoj kćeri.Nino Raspudić je prikaz Hercegovaca u tom filmu usporedio s nacističkim propagandnim filmskim uradcima o Židovima.[16][17]Kada je Ivo Sanader s HDZ-om došao na vlast na izborima 2003. došao na vlast njegova vlada je u jednom tjedniku bila opisana kao prva vlada bez Hercegovaca. [18]

Stipe Mesić je optuživan da je svoju kampanju za izbore 2000. zasnivao upravo na protuhercegovačkom šovinizmu.[19]

U sklopu toga nastao je jedan drugi fenomen. Ugledne športaše, pisce i druge javne ličnosti rodom ili podrijetlom iz Hercegovine se slavilo. Međutim,u većini slučajeva, njihovo podrijetlo je prešućivano (za razliku od mnogih rođenih unutar RH). Taj trend se nastavio i u 21. stoljeću. Tako npr. Ivo Karlović je u medijima opisivan kao "div sa Šalate"[20][21][22] dok je Marin Čilić gotovo isključivo kao "Hrvat".[23][24] a vrlo rijetko kao Međugorac[25][26] ili "Hercegovac".[27][28][11]

Kada je George Chuvalo 2009. posjetio Hrvatsku i BiH u većini medija u Hrvatskoj su se pojavljivali naslovi poput "vratio se Chuvalo u svoju Hrvatsku". Malo koji medij je pak spomenuo kako je Chuvalo podrijetlom iz Hercegovine (Ljubuški ) .[29]

Hrvati u Hercegovini (kao i oni koji su se iselili iz Hercegovine na teritorij RH) optužuju Hrvate u Hrvatskoj kako temu Hercegovine i Hercegovačkih Hrvata koriste za međusobne obračune i kao bi verbalnim iživljavanjem liječili vlastite frustracije.[30][31] te kako bi podgrijavali vlastiti osjećaj tobožnje kulturološke i ine nadmoći nad njima.[30]

Iako se s vremenom broj Hercegovaca u vrhu vlasti smanjio i u međuvremenu je postalo prihvatljivo sudjelovanje Srba u vrhu vlasti (uz pojedine proteste desničara) sudjelovanje Hercegovaca u vrhu vlasti se i dalje promatralo pod povećalom. Takve napetosti se potenciraju uoči svakih izbora.

SADUredi

U SAD-u se od osamostaljenja stvarala određena društvena elita. Tako je nastao pojam WASP (White Anglo-Saxon Protestant- bijelac anglosaksonac protestant) tzv. čisti Amerikanac. Od nastanka SAD-a vladalo je nepisano pravilo da WASP-ovi imaju bolje uvjete za uspjeh u SAD-u. To je vrijedilo posebice u ranijoj povijesti SAD kad je njihov udio bio znatno veći. U SAD-u, antiimigracijski nazori imaju dugu prošlost. Na samom početku osnivanja države Benjamin Franklin je bio neprijateljski raspoložen prema njemačkim kolonistima u Pennsylvaniji. Već 1798. izglasan je zakon Alien and Sedition Acts (imigracijski zakon) koji je ograničavao politička prava migrantima, posebno radikalima iz Francuske i Irske. Ovaj zakon je postao jedna od glavnih debata tijekom američkim izbora 1800.[32]

Protuirsko domorodstvo u 19. stoljećuUredi

U razdbolju 1830-1850 kao reakcija na doseljavanje irskih katolika u SAD-u je rasla nesnošljivost spram Iraca.Godine 1836.Samuel F. B. Morse se neuspješno kandidirao za gradonačelnika New Yorka dobivši 1496 glasova. Godine 1844. u New yorku je osnovan Red ujedinjenih Amerikanaca kao domorodačko bratstvo .[33] Godine 1849. je osnovao tajno udruženje zvano Order of the Star Spangled Banner u New Yorku.Da bi netko postao član društva morao je imati 21 godinu, protestant, vjernik u boga te spremnost pokoravati se diktatima udruge. Članovi udruge postali su poznati kao "ne znaju ništa" (etiketa im je prišivena jer su odogovarali da "ne znaju ništa" o tajnom društvu.[34]


Protunjemačko domorodstvoUredi

Protukinesko domorodstvoUredi

KanadaUredi

TajvanUredi

AustralijaUredi

Bijela AustralijaUredi

ItalijaUredi

FrancuskaUredi

IzvoriUredi

  1. Merriam-webster dictionary, nativism
  2. a b c http://www.slobodnadalmacija.hr/Nedjeljna/tabid/95/articleType/ArticleView/articleId/68905/Default.aspx
  3. http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=19892:zato-se-usrao-matija-&catid=173:nikola-zirdum&Itemid=221
  4. a b http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=19923:stari-je-bio-u-pravu-maloga-je-ipak-trebalo-u-obane&catid=173:nikola-zirdum&Itemid=431
  5. http://www.slobodnadalmacija.hr/Nedjeljna/tabid/95/articleType/ArticleView/articleId/72773/Default.aspx
  6. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. prosinca 2008. Pristupljeno 20. ožujka 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  7. http://www.24sata.hr/news/kerum-zapjevao-s-rozgom-nakon-vatrometa-u-splitu/119424/[neaktivna poveznica]
  8. http://www.index.hr/vijesti/clanak/zeljko-kerum-je-novi-gradonacelnik-splita-ja-sam-tu-da-radim-ne-da-pjevam/436139.aspx
  9. a b Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. svibnja 2009. Pristupljeno 15. studenoga 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  10. a b c http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=10500:na-sirotinji-i-zec-kurac-ostri-do-kada-bih-hrvati-slufiti-kao-vreza-napucavanje&catid=142:herceg&Itemid=339
  11. a b HRT :Latinica:Dvojno državljanstvo ; 15. rujna 2008.
  12. Sadkovich, James J. 2010. Tuđman, prva politička biografija. Večernji posebni proizvodi d.o.o.. Zagreb. str. 247. ISBN 9789537313722 Navedeno je više parametara |at= i |pages= (pomoć)
  13. http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/tribina.htm
  14. http://www.hic.hr/dom/295/dom04.htm
  15. http://dns1.vjesnik.hr/Pdf/2000%5C05%5C03%5C11A11.PDF[neaktivna poveznica]
  16. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2010. Pristupljeno 19. siječnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  17. http://www.hercegovina.info/vijesti/vijesti/kolumna/nino-raspudic-haider-u-zenskim-cipelama
  18. http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac380.nsf/AllWebDocs/Mediji_provode_represiju_nad_narodom
  19. http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=21157/zašto-u-hrvatskoj-mrze-hercegovce&catid=79:reljko-barisi&Itemid=67
  20. http://www.javno.com/hr-sport/div-sa-salate-usao-u-cetvrtfinale-wimbledona_268076
  21. http://www.erepublik.com/es/article/div-sa-alate-843801/1/20
  22. http://www.index.hr/sport/clanak/karlovic-u-osmini-finala-wimbledona-div-sa-salate-u-tiebreak-trileru-svladao-tsongu/439367.aspx
  23. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2010. Pristupljeno 29. prosinca 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  24. http://metro-portal.hr/tags/view/marin-cilic
  25. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2009. Pristupljeno 29. prosinca 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  26. http://www.tportal.hr/sport/ostalisportovi/18845/Marin-cilic-sve-blizi-Topu-10.html
  27. http://www.rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/ivo-lucic-tko-i-zasto-negira-hercegovinu-i-hercegovce-treci-dio-1888.aspx[neaktivna poveznica]
  28. http://ljubuski.info/2732-stereotip-gdje-je-zlo-potrazi-hercegovinuref[neaktivna poveznica]
  29. http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=19494:zbog-uvala-ljubuki-pripojili-hrvatskoj-mater-hrvatskim-medijima&catid=73:ljubuski&Itemid=58
  30. a b http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=10500:na-sirotinji-i-zec-kurac-ostri-do-kada-bih-hrvati-slufiti-kao-vreza-napucavanje&catid=142:herceg&Itemid=339
  31. http://www.index.hr/vijesti/clanak/dajte-rulji-hercegovinu-da-se-igraju/474734.aspx
  32. James Morton Smith, Freedom's fetters;: The Alien and Sedition laws and American civil liberties (1967)
  33. Billington, The Protestant Crusade, 1800–1860
  34. Billington, The Protestant Crusade, 1800–1860


  Nedovršeni članak Političko domorodstvo koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.