Portal:Likovna umjetnost/Izabrani članci
|
Stranica za prijedloge vezane uz izabrane članke na portalu o likovnoj umjetnosti.
Dosad birani u nizu Izabrani članak urediDosad birani u nizu Umjetnički smjer uredi
Popis popisa izabranih članaka uredi2009. urediKolovoški članak o umjetničkom smjeru
 Romantizam je umjetnički smjer (postoji u književnosti, glazbi i likovnoj umjetnosti) koji se javlja krajem 18. stoljeća, a vrhunac mu je od 1820. – 1850. iako je potrajao do kraja stoljeća, te se osjeća i u djelovanju historicizma. Razni su događaji uvjetovali da se romantizam javi kao opći kulturni pokret: Francuska revolucija i pad Napoleona; ništa što je obećano nije ispunjeno, nisu ostvareni ideali ljudi, te je uslijedilo razočaranje. Romantizam se općenito ne odnosi na određeni stil, već na jedno shvaćanje koje se može izraziti na mnogo načina: romantično, nestvarno, nerealno. Riječ "romantizam" je izvedena iz popularnosti koju su krajem 18. st. uživale srednjovjekovne priče o pustolovinama (romani – znači da su napisani na jednom od romanskih jezika), a rođeno je iz čežnje za emocionalnim doživljajem. (Na slici) Lutalica iznad mora magle, 1818., ulje na platnu, 98 cm × 74 cm, Kunsthalle, Hamburg.
Studenski članak o umjetničkom smjeru
.
Minimalizam ili Minimalna umjetnost (1960.-1975.), je umjetnički pokret koji odbacuje u umjetnosti, komentiranje društva, osobni izraz umjetnika. Bazira se na stvaranju predmeta, slika i kipova čija je vrijednost isključivo estetskog karaktera. Minimalisti su ograničili svoje djelovanje na manipulaciju elemenata kao što su boja, tonovi, oblici, linije i tekstura. Prvi koji je koristio termin minimalizam bio je kritičar David Burlyuk u izložbenom katalogu umjetnika Johna Grahama na izložbi slika koja je održana u galeriji Dudensing Gallery (New York, 1929. godine). Kasnije, šezdesetih godina, to ime je dobio cijeli jedan pokret. Još neki nazivi za minimalizam su: ABC umjetnost i reduktivizam. Ovaj pokret je rezultat reakcije na pretencioznost apstraktnog ekspresionizma i vuče korijene iz pop umjetnosti, kubizma i konceptualne umjetnosti, a glavna inspiracija mu je ruska avangarda ili konkretnije, suprematizam Kasimira Maljeviča.
Prosinački članak o umjetničkom smjeru
 Predromanika (Barbarska umjetnost) je umjetnost iz vremena opće seobe naroda u Europi, iz vremena prodiranja barbarskih plemena (lat. izv. barbar = “Onaj koji nema nikakve mjere”) koja s istoka dolaze u zapadnu Europu. Ova umjetnost podrazumijeva likovna ostvarenja Kelta, Ostrogota, Vizogota, Franka, Langobarda, Slavena, kao i predstavnika drugih pokrštenih naroda ranog srednjeg vijeka. Zajedničke likovne karakteristike umjetnosti u doba seobe naroda jesu izrazita ornamentika i dekorativnost. U arhitekturi svi obično koriste dio ranokršćanske i kasnoantičke arhitekture. Arhitektura je zbog nomadskog načina života uglavnom drvena i praktična, a ne monumentalna. Općenito za vrijeme vladavine barbarskih naroda europska arhitektura ne dobiva ništa novo, niti u Europi postoji jedinstveni povezani stil. Sve građevine su vrlo različite bez neke bliže srednje veze. Razvija se uglavnom centralna građevina koja je nastala evolucijom kršćanske grobne crkve – tzv. Martriji (franc. Martirium), kapelice za sahranu mučenika koji su branili kršćanstvo.
2010. urediSiječanjski članak o umjetničkom smjeru
 Umjetnost metalnog doba je umjetničko razdoblje nakon kamenog doba koje završava pojavom prvih civilizacija s kojima se jedno vrijeme i preklapa. Nakon mlađeg kamenog doba (neolita) slijedi prvo doba kovina koje nazivamo eneolitik (tzv. bakreno doba – oko 3000 pr. Kr.). Ono je zapravo prijelazno razdoblje iz neolitika u metalno doba jer je bakar premekan i oblikuje se na sličan način kao i kamen. Pravo metalno doba obuhvaća dva perioda: brončano doba (oko 2000 pr. Kr.) i željezno doba (1300 pr. Kr.). U brončano doba sve je više nakita, osobito kopči ili fibula za kopčanje odjeće spiralnim žičanim ukrasima. Kako je oružje simbol ratovanja, agresije i pljačke, tako su velike fibule, uz praktičnu namjenu i znak bogatstva. Utvrđena naselja bila su rasprostranjena diljem Europe i oko njih nastajale su brojne kulture brončanog doba od kojih razlikujemo 5 glavnih: egejski kulturni krug, srednjoeuropski krug, nordijski krug, zapadnoeuropski krug i istočnoeuropski krug. Unutar svakoga kruga postoji niz manjih lokalnih kultura, pa tako egejski kulturni krug obuhvaća: kretsku (minojsku) kulturu, cikladsku kulturu, ciparsku kulturu, mikensku kulturu i maloazijsku kulturu.
Srpanjski izabrani članak
 Romanička arhitektura je stil gradnje koji je bio raširen Europom od kraja 10. stoljeća sve do razvoja gotičke arhitekture u Francuskoj u 12. stoljeću. Romaničku arhitekturu gotički stil nije zamijenio svugdje jednako i u isto vrijeme, tako da romanička gradnja prevladava i do 13. stoljeća u zemljama današnje Njemačke, Engleskoj, Španjolskoj i Italiji. Romanička arhitektura donosi stil koji za uzor uzima tradiciju rimske antičke i kasnoantičke umjetnosti i nakon njih je prvi stil koji je svojim izrazom ujedinio cijelu Europu. Iako s regionalnim različitostima, elementi po kojima je romanički stil prepoznatljiv su uporaba polukružnog luka, bačvastih svodova, masivnih zidova i kubičnih kapitela, često s biljnim i figuralnim ukrasima. Upravo u vrijeme romanike širom Europe počinje gradnja iznimno velikog broja građevina. Tako francuski redovnik i kroničar Rodulfus Glaber oko 1000. godine zapisuje: "Bila je skoro već godina treća nakon Tisućite kada se u cijelom svijetu pristupilo obnovi crkvenih bazilika, ali posebno u Italiji i Galiji; iako su neke bile u dobrom stanju i nisu bile potrebite svaki se kršćanski narod natjecao s drugim kako bi stekao još ljepšu. Činilo se kao da je svijet sam, otresavši sa sebe starost, odjenuo bijeli plašt crkava." Na slici: Pročelje Katedrale sv. Stošije u Zadru.
2011. urediSiječanjski izabrani članak
 Alegorija učinaka dobre i loše vladavine (tal. Allegorie ed effetti del cattivo governo e Buono) je freska u središnjoj dvorani Sienske vijećnice (Palazzo Pubblico) koju je od 1337. do 1339. godine naslikao veliki gotički slikar sijenske škole, Ambrogio Lorenzetti. Ambrogio je uspio na slici ostvariti dvije važne stvari. Prije svega, uspio je ostvariti vizualno jedinstvo usprkos promjenama gledišta i proporcija dijelova, čime mu je plovuća kompozicija ipak razumna. Drugo, ostvario je osjećaj prirodnih omjera u odnosu figura prema okolini. Od žénā koje plešu na glazbu tambure ispred obućarnice do zadovoljnih seljaka koji skrbe za plodna polja i bogate vinograde, cijela slika odiše vizijom uređenoga društva, mira i blagostanja u određenom vremenu i prostoru…
2014. urediListopadski izabrani članak
Alegorija učinaka dobre i loše vladavine (tal. Allegorie ed effetti del cattivo governo e Buono) je freska u središnjoj dvorani Sienske vijećnice (Palazzo Pubblico) koju je od 1337. do 1339. godine naslikao veliki gotički slikar sijenske škole, Ambrogio Lorenzetti. Ambrogio je uspio na slici ostvariti dvije važne stvari. Prije svega, uspio je ostvariti vizualno jedinstvo usprkos promjenama gledišta i proporcija dijelova, čime mu je plovuća kompozicija ipak razumna. Drugo, ostvario je osjećaj prirodnih omjera u odnosu figura prema okolini. Od žénā koje plešu na glazbu tambure ispred obućarnice do zadovoljnih seljaka koji skrbe za plodna polja i bogate vinograde, cijela slika odiše vizijom uređenoga društva, mira i blagostanja u određenom vremenu i prostoru…
Studenski izabrani članak
 Sinagoge u Hrvatskoj. (Dubrovačka sinagoga – na slici)
2016. urediListopadski izabrani članak
 Ulje na platnu Kiša je remek-djelo hrvatskog ekspresionizma, nastalo potkraj 1918. samo nekoliko tjedana prije smrti njegova autora, dvadesetčetverogodišnjeg hrvatskog slikara židovskoga podrijetla Milana Steinera. Da bi postalo jasno zbog čega je ovo neveliko ulje na platnu postalo „kultno mjesto nekoliko naraštaja povjesničara umjetnosti“ i zbog čega je steklo status „kapitalnog djela“ našeg modernog slikarstva, potrebno je, uz kratku analizu njegovih formalnih karakteristika, iznijeti i nekoliko činjenica o životu njegova autora, još uvijek nedovoljno poznatog Milana Steinera.
|
