Slikarstvo gotike

Slikarstvo gotike obilježeno je isprva sporim razvojem, većinom se svodilo na umjetnost vitraja koja je potisnula prijašnje iluminacije samostanskih rukopisa. Oslanjajući se na romaničku tradiciju i pod utjecajem crkvene skulpture, u vitrajima se razvio plošni, ornamentalan stil bez trodimenzionalnosti.

Vitraji s rozete i lancete sjevernog transepta katedrale u Chartresu iz 13. st.

Tijekom 13. stoljeća u Francuskoj se razvio „elegantni stil” u iluminacijama molitvenika, pri čemu se ljudske figure prikazuju uz sve više pažnje i detalja i s naglašenijim volumenom. U Italiji toga vremena slikarstvo je obilježeno „novobizantskim” stilom koji je uslijedio nakon križarskog osvajanja Carigrada godine 1204.

Duccio, Raspeće, detalj sienskog poliptiha Maestá iz 13. st. Primjer „novobizantskog stila” ranog gotičkog slikarstva u Italiji.

Slikarstvo vitraja

Kovač i bačvar, detalj vitraja iz Chartresa, 13. st.

Staklene površine gotičkih katedrala nisu bile pogodne za razvoj slikarstva. Dakle, fresko-slikarstva i nema jer nema velike površine zida zbog mnogo prozora. U crkvama širom Europe prestali su se u razdoblju gotike izrađivati veliki narativni ciklusi. No tu su zato vitraji (vitraži) - komadi stakla se spajaju međusobno tankom linijom olova i to po konturama likova; veći dijelovi stakla uglavljeni su u rame od lijevanog željeza. Kompozicije vitraja su dvodimenzionalne, bez perspektive. Boje su prozirne, najčešće crvena, plava, žuta i zelena. To su većinom izabrane scene u kojima se pojavljuju likovi živih ličnosti s kršćanskim ikonografskim likovima. U urašavanju katedrala vitrajima prednjačila je Francuska (Chartres, Le Mans, Laon i dr.). Krajem 14. st. napušta se takav monumentalni način komponiranja vitraja, boje postaju raznovrsnije i uvodi se perspektiva ( Sainte-Chapelle u Parizu, Reims, i dr.).

Trecento u Italiji

Giotto di Bondone, Krist ulazi u Jeruzalem, freska iz kapele Arena u Padovi, oko 1305.

Simone Martini, Križni put, freska iz kapele Orsini, 1333., 25 × 16 cm, Louvre, Pariz.

U Italiji gotička arhitektura nije nikada dostigla vrhunce Francuske i Njemačke, ali je Italija bila pod utjecajem Bizantske umjetnosti, a posebno njihova slika na drvetu. Tako da će se prvo gotičko slikarstvo razviti upravo u Italiji. Imućni pojedinci poručivali su slike na drvenoj podlozi za privatnu upotrebu, ponekad su se radili i poliptisi (povezane slike na više dasaka). Svaki poliptih završavao je prelomljenim lukom, a prizori na drvenoj dasci oivičavali su se stupovima. Pozadina je najčešće zlatna, likovi su idealizirani, božanski, ponekad se u scene uvode elementi pejzaža. Slikari su težili prikazati prostor, ali još nisu svladali perspektivu. Cimabue i Duccio već krajem 13. stoljeća počinju prirodnije prikazivati likove te naglašavaju voluminoznost tijela i prostornost slike.

Giotto di Bondone je najvažniji slikar Gotike; on je prvi uskladio prizor slike i povezao ga s prostorom promatrača (tako što je sliku spustio na očište promatrača). Giotto zapostavlja ulogu arhitektonskih okvira, dubinu prostora oblikuje položajem i veličinom ljudskih figura, naglašavajući time prostorne planove slike. Likovi na njegovim slikama čvrsto stoje na zemlji, uobličeni su i vladaju prostorom trodimenzionalni, a ne plošni. Prvi je u europskom slikarstvu krenuo u izražavanje osjećaja u stvarnom životu putem svojih likova. Giotto je izvršio velik utjecaj na druge umjetnike, a njegovi najpoznatiji radovi nalaze se u Firenzi, Padovi i Assisiju. Njegovi suvremenici Duccio i Simone Martini postižu podjednako zavidne rezultate.

Talijanski slikari trecenta

Agnolo Gaddi Alesso Baldovinetti Alvise Vivarini Altichiero Ambrogio Lorenzetti Andrea del Castagno Andrea Orcagna Antonio Pisanello Antonio Vivarini Baccio Baldini Bartolo di Fredi Bartolomeo Vivarini

Benedetto Bonfigli Benozzo Gozzoli Bernardo Daddi Bonifacio Bembo Buonamico Buffalmacco Cennino Cennini Cimabue Coppo di Marcovaldo Domenico di Bartolo Duccio Filippo Rusuti Francesco di Giorgio Francesco Traini Galasso Galassi

Gentile Bellini Gentile da Fabriano Giottino Giotto Giovanni da Milano Giovanni di Paolo Giunta Pisano Giusto de' Menabuoi Guariento Guido da Siena Jacopo Avanzi Jacopo Bellini

Jacopo de' Barbari Jacopo del Casentino Jacopo Torriti Lippo Memmi Lorenzo Monaco Mestre de 1416 Mestre de Bigallo Mestre de San Martino alla Palma Marco Basaiti Maso Di Banco Masolino da Panicale Michelino da Besozzo Niccolò Antonio Colantonio Ottaviano Nelli

Paolo di Giovanni Fei Paolo Serafini da Modena Pietro Cavallini Pietro Lorenzetti Sassetta Simone Martini Spinello Aretino Taddeo di Bartolo Taddeo Gaddi Vecchietta Vitale da Bologna Zanetto Bugatto

Internacionalni stil

Gentile da Fabriano, Poklonstvo mudraca, 1423.

Très riches heures du Duc de Berry: Lipanj, 1412. – 16., iluminacija na platnu, 22,5 x 13,6 cm, Muzej Condé u Chantillyju, Francuska.

Slikari srednje i sjeverne Europe preuzeli su od talijanskih umjetnika narativnost, prikaze krajolika i prostornost slike. Od druge polovice 14. st. se spajanjem sjevernih i talijanskih tradicija razvio tzv. internacionalni gotički slikarski stil nastao spajanjem dostignuća juga i sjevera Europe. Obilježava ga naturalizam prikaza s naglašavanjem detalja, važnost dubine prostora te meko oblikovanje ljudskih figura i draperija. Najvažniji talijanski slikar međunarodnog stila bio je Gentile da Fabriano, koji je uz naturalizam detalja i elemente fantastičnog, unio i novu upotrebu svjetlosti na slici. Oko 1400. godine, uglavnom posredstvom Italije, uz iluminacije se razvijalo i uljeno slikarstvo i na drugim područjima (Češka slikarska škola, Avignonska škola).

Posebno mjesto ima molitvenik brata francuskog kralja Très Riches Heures du Duc de Berry što su ga oslikali Flamanci Braća Limbourg. U njemu su vrlo detaljno prikazani kalendarski mjeseci sa svim popratnim ljudskim radovima. Posebnost ovih slika je novo vizualno otkrivanje i prikazivanje prostora i prirode, koja se tijekom godišnjih doba stalno mijenja. Na taj način gotičko slikarstvo je važan uvod u renesansno obraćanje prirodi.

Kasniju gotiku obilježava flamansko slikarstvo koje je u djelima Huberta i Jan van Eycka konačno nadmašilo skulpturu. U Njemačkoj su uljeno slikarstvo razvijali Majstor Francke i Stefan Lochner, dok su Martin Schongauer, Albrecht Dürer i Matthias Grünewald svojim radovima označavali prijelaz iz gotike u renesansu.

Gotički slikari ostatka Europe

Robert Campin, Sv. Barbara uz kamin, 1438., ulje na drvu, 101 × 47 cm, Prado, Madrid.

Francuski slikari Enguerrand Quarton Jean Fouquet Jean Pucelle Villard de Honnecourt Španjolski slikari Bartolomé Bermejo Pedro Berruguete Portugalski slikari Álvaro Pires de Évora

Njemački slikari Conrad Soest Israhel van Meckenem Konrad Witz Martin Schongauer Matthias Grünewald Mestre das Cartas Mestre de Housebook Mestre E. S. Michael Wolgemut Stefan Lochner

Flamanski slikari Podrobniji članak o temi: Sjevernoeuropska renesansna umjetnost Braća Limbourg Jan van Eyck Hans Memling Hugo van der Goes Robert Campin Rogier van der Weyden

Izvori

• Enciklopedija likovnih umjetnosti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1975. god.
• Dr. Jadranka Damjanov, Likovna umjetnost 2., Školska Knjiga – Zagreb, 1997. god.
• Radovan Ivančević, Umjetnost razdoblja život II., Profil, Zagreb, 2001. god.
• Gina Pischel, Opća povijest umjetnosti 2., Mladost, Zagreb, 1975. god.
• Gilles Plazy & Jean Lacouture, Povijest umjetnosti u slikama, Leo-Commerce, d.o.o. Rijeka, 2000. god.
• H. W. Janson, Art History, Thames & Hudson, London, 1997.
• Several Authors, History Of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001.

Poveznice

• Srednji vijek
• Gotika u Hrvatskoj
• Gotička arhitektura
• Kiparstvo gotike

Vanjske poveznice

• Gotička umjetnost, iz ArtCyclopedia.com
• Gotička umjetnost, iz Encyclopedia Britannica Online.
• Gotička umjetnost  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. listopada 2009. (Wayback Machine), iz Microsoftove Encarte.
• Gotička umjetnost  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2005. (Wayback Machine), iz Enciklopedije Columbia, šesto izdanje, 2001.
• Gotička umjetnost  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. ožujka 2007. (Wayback Machine), Muzejski portal Schleswig-Holstein.
• Gotička umjetnost  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. ožujka 2009. (Wayback Machine), iz "Povijesti umjetnosti" i [1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. svibnja 2009. (Wayback Machine).